• Stoga su sudovi odbili tužbene zahtjeve podnositelja za poništenjem odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnositelja od 5. svibnja 2000. godine koje je tuženik donio ocijenivši sudjelovanje podnositelja u navedenom skupu osobito teškom povredom iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

• Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju podnositelja kao neosnovanu prihvaćajući stajalište nižestupanjskih sudova da skup zaposlenika, prema mjerodavnoj zakonskoj odredbi i po prirodi same stvari, ne može trajati unedogled i to tako dugo dok se ne dobiju odgovori na postavljena pitanja. Pravilnim ocjenjuje stajalište sudova da ocjena poslodavca o nedopustivo dugom trajanju skupa, kroz koje vrijeme jedan broj radnika, i to upravo podnositelja, nije uopće radio, predstavlja nezakonitu obustavu rada, čime je počinjena osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

• 5. Člankom 107. stavkom 1. ZR-a propisano je da poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštovanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

• 6. Podnositelji ukazuju na povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 54. stavkom 1. Ustava, prema kojemu svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

• Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, kao i mjerodavnih propisa, ocjena je Ustavnog suda da su u slučaju podnositelja, za izvanredni otkaz bile ispunjenje zakonske pretpostavke, te da se osporene presude temelje na mjerodavnim propisima.

• Stoga je Sud utvrdio da podnositeljima nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 54. stavkom 1. Ustava.