• U dopuni ustavne tužbe podnositelj u bitnom razlaže ranije istaknute navode, dajući vlastitu ocjenu dokaza provedenih u postupku, pri čemu posebno ističe da mu je u konkretnom postupku, izrečena kazna zatvora u trajanju manjem od 5 godina, da do sada nije osuđivan za istovrsno djelo za koje se tereti te da slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je donesena nepravomoćna presuda, ne postoje osnove za produljenje pritvora. Na kraju podnositelj navodi da »istaknute okolnosti u obrazloženju rješenja nisu potrebnog značaja i kvalitete koje bi opravdale kategoriju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsno kazneno djelo, niti se takva mjera s obzirom na dosadašnji tijek kaznenog postupka ukazuje neophodnom.«

• Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine pritvor.

• 3. Prema članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o, među ostalim, sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo).

• 4. Tijekom ustavnosudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju ustavne tužbe pritvor prvotno određen rješenjem istražnog suca broj: Kio Us-6/07 od 4. lipnja 2007., temeljem članka 102. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP-a, a počeo je teći od 29. svibnja 2007., i to zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice, opisano u članku 177. stavak 1. i 3., a u svezi članka 61. KZ-a.

• 4.1. Obrazlažući produljenje podnositeljevog pritvora, Županijski sud u Osijeku je u rješenju od 18. ožujka 2008. godine naveo sljedeće razloge:

• »S obzirom na utvrđenja do kojih je došao ovaj sud na glavnoj raspravi nedvojbeno je da su optuženi I do IV zajedničko i dogovorno djelovali u izvršenju kaznenog djela, da je pri tome postojao izuzetno visok stupanj organiziranosti sveukupne djelatnosti ilegalnog prevoženja stranih državljana preko državne granice, da je postojala povezanost s osobama u više stranih država koje su se bavile takvom kriminalnom djelatnošću. Nadalje, trajanje djelatnosti I, II, III i IV optuženika i njezino ponavljanje kroz sve to vrijeme upućuje na upornost u ostvarenju djela i visoki stupanj kriminalne volje motivirane pribavljanjem znatnije imovinske dobiti pri čemu je ista i ostvarena u visini od najmanje 124.250,00 EUR protuvrijednost u kunama. Optuženi M. K., F. B. i B. F. su ranije osuđivani. Sve naprijed navedene okolnosti u zajedništvu i ukupnost predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženici I do IV boravkom na slobodi ponovili kazneno djelo za koje se terete optužnicom.«