• U svakom slučaju, prema mišljenju podnositelja ustavne tužbe, Republika Hrvatska je kroz razdoblje od pet godina ograničavala njegovo vlasničko pravo na posjed bez naknade, a redovni sudovi su ignorirali iskazano stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-I-839/1997 od 25. rujna 1997. godine, prema kojem nema uporišta za navedeno ograničenje vlasničkih prava bez naknade.

• Stoga predlaže da se njegova ustavna tužba usvoji, ukinu osporene presude, te da se predmet vrati na ponovni postupak Općinskom sudu u Kninu.

• 4. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-635/05 od 17. svibnja 2005. odbijena je, kao neosnovana, žalba podnositelja protiv pobijanog dijela prvostupanjske presude i potvrđena ta presuda, s obrazloženjem da, prema stajalištu tog suda, obveza Republike Hrvatske na isplatu tražene naknade nastaje kad tuženica, u zakonom određenom roku, ne vrati vlasniku u posjed nekretninu, ranije privremeno stavljenu pod sekvestar. Ocjena je tog suda da je – budući da je u konkretnom slučaju podnositelj zahtjev za povrat nekretnine podnio prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine« broj 78/02.) – tuženica bila u obvezi vraćanja nekretnine u posjed tužitelju najkasnije do 30. listopada 2002., pa je protekom navedenog roka nastala obveza naknade štete koju tužitelj zbog toga trpi. Također u presudi se ističe da je visina naknade utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2003. u iznosu od 7 kuna po m2 stambenog prostora, pa kako nekretnina ima površinu od 134 m2 stambenog prostora, prema njegovoj je ocjeni pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je dosudio podnositelju naknadu na način kako je to utvrđeno u prvostupanjskoj presudi. Također prema stajalištu tog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev podnositelja s viškom tužbenog zahtjeva za to razdoblja, te s tužbenim zahtjevom za razdoblje od 3. rujna 1998. do 1. studenog 2003., jer prema njegovoj ocjeni ne postoji materijalnopravna osnova za dosuđivanje naknade.

• 5. Nakon analize ustavne tužbe, osporenih odluka, odgovarajućih ustavnih i odredbi konvencijskog prava, Ustavni sud je ocijenio da je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

• Ustavna tužba podnositelja i njezini razlozi, te postupak koji joj je prethodio i odluke koje su u tom postupku donesene, istovjetni su kao u odluci ovog Suda broj: U-III-1192/2005 kojom je Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu, ukinuo osporene odluke i predmet vratio na ponovni postupak.

• Utvrdivši da je u konkretnom slučaju riječ o istovjetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud ocijenio je ustavnu tužbu podnositelja osnovanom iz razloga koji su istovjetni razlozima navedenim u obrazloženju te odluke.