• Zatim se postupak, povodom izjavljene revizije, vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je nakon manje od dva mjeseca donio rješenje kojim je ukinuo obje presude i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

• Razmatrajući postupanje Općinskog suda u Zagrebu tijekom vođenja postupka razvidno je da je on propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja činjenica o pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, primjenjujući pritom pravila o teretu dokazivanja. Nadalje, okolnost da je taj sud u dva navrata donio presudu nije od značaja jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno, već se postupak sada ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom iako je tužba podnesena prije oko trinaest godina.

• 4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

• Prema ocjeni Suda podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, je doprinio duljini postupka jer nije uplatio predujam za vještačenje, te je tek podneskom od 8. ožujka 2002. godine izvijestio sud da je procjena vrijednosti iste nekretnine već izvršena u drugom sudskom postupku. Stoga je odgovornost za razdoblje neaktivnosti od oko četiri godine podijeljena između podnositelja i suda koji je mogao odustati od provođenja vještačenja i donijeti odluku. Međutim, takvim ponašanjem podnositelja se ne može opravdati ukupna duljina trajanja postupka.

• Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

• 5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, tri mjeseca i pet dana, a nakon podnošenja ustavne tužbe i pred trećestupanjskim sudom, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, jedno razdoblje neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.