• Postupajući krajnje neprofesionalno na način opisan u prvostupanjskoj presudi, žalitelj je ispunio stegovno biće djela opisano u članku 20. stavku 2. točki 6. Zakona o Državnom sudbenom vijeću.

• Suprotno utvrđenju Državnog sudbenog vijeća ovaj Sud cijeni da žalitelj nije djelomično priznao počinjenje stegovnog djela, a to je nanošenje štete ugledu suda i sudačke dužnosti. Tijekom postupka žalitelj nije pokazao svijest da je svojim ponašanjem nanio štetu ugledu suda u kojem obnaša dužnost istražnog suca, kao i ugledu sudačke dužnosti uopće, niti je iskazao žaljenje zbog svoga krajnje neprofesionalnog ponašanja. Navode žalitelja kojima je pokušao opravdati svoje postupke ovaj Sud ocjenjuje neuvjerljivim, neživotnim i malo vjerojatnim s obzirom na njegova osobna svojstva. Žalitelj je priznao počinjenje samo jedne radnje, a to je faktično odbijanje podvrgavanja alkotestu, čije postojanje je već nedvojbeno zaključeno iz zapisnika o alkotestu sačinjenog na licu mjesta. Stoga se ovo priznanje prema ocjeni Suda ne može smatrati olakotnom okolnošću od utjecaja na odmjeravanje visine novčane kazne.

• Odredbom članka 58. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/9., 131/97. i 129/00.) propisano je:

• »Sudac se mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti.«.

• 9. S obzirom na činjenicu nedvojbenog utvrđenja da je žalitelj počinio stegovno djelo iz članka 20. stavka 2. točke 6. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, što on u žalbi niti ne osporava, te s obzirom na utvrđenje nepostojanja olakotnih okolnosti na strani žalitelja, potvrđuje se prvostupanjska odluka u dijelu u kojem se određuje visina izrečene novčane kazne.

• Slijedom svega iznijetoga, na temelju odredbe članka 98. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točki I. izreke.