• Odgovarajući na istaknuti prigovor podnositelja kako iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije razvidno iz kojih je razloga odbijen njegov zahtjev, Ministarstvo unutarnjih poslova, u drugostupanjskom rješenju, ponovilo je navod da podnositelj ne ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iako se prema odredbi članka 245. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja nije razvidno da je činjenica obavljanja poslova ovlaštene službene osobe od strane podnositelja razmatrana niti da se na taj prigovor podnositelja odgovorilo.

• 4. Na temelju članka 125. alineja 3. Ustava, Ustavni sud ovlašten je štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Prema članku 59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svaka fizička i pravna osoba može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.

• 5. Člankom 70. Ustavnog zakona određeno je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnositelja ustavne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.

• 6. Načelo materijalne istine, kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Također je, člankom 209. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku, određeno što obrazloženje rješenja doneseno u provedenom upravnom postupku mora sadržavati.

• 8. Prema odredbi članka 14. stavka 2. svi su pred zakonom jednaki, a prema odredbi članka 26. Ustava svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Iz navedenih ustavnih jamstava proizlazi i pravo stranke da bude upoznata s razlozima odlučivanja u konkretnoj stvari. Naime, navedena ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvarivati ukoliko je podnositelju suprotno zakonu, onemogućeno sudjelovanje u postupku ili ako on nije upoznat s razlozima odlučivanja u konkretnom slučaju. Nepoznavanje razloga za donošenje nekog upravnog akta dovodi osobu o čijem je pravu ili obvezi tim aktom odlučivano u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe kojima su ti razlozi bili poznati.

• 9. Također, osobi kojoj tijekom postupka nisu bile poznate okolnosti niti razlozi za rješavanje u konkretnom slučaju bitno je smanjena mogućnost osporavanja činjeničnih utvrđenja nadležnih tijela, odnosno bitno je smanjena mogućnost uspjeha u žalbenom postupku kao i u postupcima po drugim pravnim lijekovima. Nenavođenje razloga za odlučivanje u konkretnom slučaju u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka 18. stavka 1. Ustava, shvaćenim kao pravom na ulaganje učinkovitog pravnog lijeka. Navedeno pravo ne može se učinkovito ostvariti bez obrazloženja u rješenjima upravnih tijela, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođenju postupka i u odlučivanju stranci omogući zaštititi svoja prava.