• 8.2. Glede argumenta da se predmetnom Direktivom prekršilo načelo neutralnosti članka 222. Ugovora, Sud je utvrdio da (stavak 21.) »valja imati na umu da načelo jednakosti, na koje vlade upućuju u vezi s odnosom između javnih i privatnih poduzetnika općenito, pretpostavlja da su te dvije vrste poduzetnika u usporedivim okolnostima. ... privatni poduzetnici određuju svoju proizvodnu i trgovačku strategiju uzimajući poglavito u obzir zahtjeve profitabilnosti. Na odluke javnih poduzetnika, međutim, mogu utjecati čimbenici druge naravi u okviru nastojanja javnih tijela da se ispune ciljevi od javnoga interesa koji mogu imati utjecaja na te odluke. Gospodarske i financijske posljedice utjecaja takvih čimbenika dovode do uspostavljanja financijskih odnosa posebne vrste između tih poduzetnika i javnih tijela koji se razlikuju od odnosa između javnih tijela i privatnih poduzetnika. Kako se navedena Direktiva tiče upravo tih posebnih financijskih odnosa, izjava o diskriminaciji ne može se prihvatiti«.

• 8.4. Glede argumenta da članak 2. Direktive, koji se odnosi na javne poduzetnike o kojima je trebalo dostaviti podatke, predstavlja pokušaj definiranja pojma javnih poduzetnika u smislu članka 90. Ugovora, Sud je izjavio da (stavak 24.) »valja naglasiti da cilj tih odredbi nije definirati taj pojam kako se pojavljuje u članku 90. Ugovora, već utvrditi potrebne kriterije za razgraničavanje one skupine poduzetnika čiji financijski odnosi s javnim tijelima trebaju biti podložni obvezi dostavljanja podataka utvrđenoj u Direktivi«. U članku 25. Sud nadalje tvrdi kako slijedi: »Sukladno članku 2. Direktive, izraz »javni poduzetnik« odnosi se na bilo kojeg poduzetnika nad kojim javna tijela mogu imati izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj. Sukladno drugom stavku, takav se utjecaj može pretpostaviti ukoliko su javna tijela izravni ili neizravni većinski vlasnici upisanoga kapitala toga poduzetnika, ukoliko raspolažu većinom prava glasova ili ukoliko mogu imenovati više od polovine članova u njegovom upravnom, rukovodećem ili nadzornom tijelu«. U stavku 26. Sud nadalje navodi kako slijedi: »Kako je ovaj Sud već naveo, razlog za uključivanje u Ugovor odredbi članka 90. upravo je utjecaj koji javna tijela mogu imati na poslovne odluke javnih poduzetnika. Taj se utjecaj može vršiti kroz financijsko sudjelovanje ili kroz pravila kojima se uređuje rukovođenje poduzetnikom. Odabirući iste kriterije kako bi utvrdila one financijske odnose o kojima mora biti u mogućnosti dobiti podatke kako bi mogla izvršavati svoju dužnost nadziranja iz članka 90. stavka 3., Komisija je ostala u okvirima prava koje ima temeljem te odredbe«.

• 9. Načela koja je Sud uspostavio u pogledu Direktive o transparentnosti sada su dio utvrđene pravne teorije, a posebno je važna činjenica da je Sud potvrdio:

• (i) da su transparentnost financijskih odnosa te pružanje podataka na zahtjev u skladu s Direktivom nužni te da poštuju načelo razmjernosti,

• 11. Ukoliko javni poduzetnici, kao i privatni, imaju koristi od novčanih iznosa dodijeljenih u skladu s transparentnim programima potpora odobrenim od strane Komisije, tada je jasno da se radi o potpori kao i pod kojim je uvjetima Komisija odobrila njeno dodjeljivanje. Međutim, situacija nije uvijek tako jasna kod drugih oblika javnih sredstava navedenih u Direktivi o transparentnosti. U nekim okolnostima javni poduzetnici mogu uživati prednosti zbog naravi njihovog odnosa s javnim tijelima kroz pribavljanje javnih sredstava, ukoliko javna tijela sredstva pribavljaju u okolnostima koja nadilaze njihovu jednostavnu ulogu vlasnika. Kako bi se osiguralo poštivanje načela neutralnosti, potpora se mora ocijeniti kao razlika između uvjeta pod kojima je država takva sredstva stavila na raspolaganje javnome poduzetniku, te uvjeta koje bi privatni ulagatelj smatrao prihvatljivima za osiguravanje sredstava usporedivom privatnom poduzetniku poslujući pritom u normalnim uvjetima tržišnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: »načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu«). Kako je Komisija istaknula u svom priopćenju »Industrijska politika u otvorenom i konkurentnom okruženju« (COM(90) 556) »natjecanje postaje sve globalnije i sve intenzivnije i na svjetskom tržištu i na tržištima Zajednice«. Takav trend nosi brojne implikacije za europske poduzetnike, na primjer u pogledu istraživanja i razvoja, strategija ulaganja i njihovog financiranja. I s javnim i s privatnim poduzetnicima u sličnim sektorima te u usporedivim gospodarskim i financijskim situacijama mora se postupati jednako u pogledu ovog financiranja. Međutim, ako se bilo kakva javna sredstva osiguravaju pod uvjetima koji su povoljniji (odnosno, u ekonomskoj terminologiji, koji su jeftiniji) nego što bi ih osigurao privatni vlasnik privatnom poduzetniku u usporedivom financijskom i konkurentnom položaju, tada javni poduzetnik prima pogodnosti koje privatnim poduzetnicima njihovi vlasnici ne mogu osigurati. Izuzev ukoliko se povoljniji uvjeti osiguravanja javnih sredstava tretiraju kao potpora i ocjenjuju s obzirom na jedno od odstupanja iz Ugovora, prekršeno je načelo neutralnosti u postupanju prema javnim i privatnim poduzetnicima.

• 12. Ovo načelo uporabe ulagatelja koji posluje u normalnim tržišnim uvjetima kao referentne vrijednosti kako bi se utvrdilo radi li se o potpori te, u slučaju da se radi o istoj, kako bi utvrdila njena visina, usvojili su Vijeće i Komisija za sektore čelika i brodogradnje, te ga je u tom kontekstu potvrdio Parlament. Osim toga, Komisija je usvojila i primijenila to načelo u brojnim pojedinim slučajevima. Načelo je prihvatio i Sud u svakom slučaju koji mu je predočen, kao mjerilo za utvrđivanje je li se radilo o potpori.