• Metode i pretpostavke korištene u izradi nosivosti rizika jasno su dokumentirane i obrazložene. Uprava društva odobrava i dokumentira pretpostavke korištene u određivanju potencijala za prihvat rizika. Visina obračunatog potrebnog iznosa uzima se u obzir u skladu s poslovnom strategijom, i prikazuje se prilikom ograničavanja rizika.

• Ograničenja su, uzimajući u obzir nosivost rizika, instrumenti za primjenu Strategije, čime se donositeljima odluka omogućava svjesno upuštanje u rizike usklađene sa sposobnošću nosivosti rizika.

• Ograničenja se mogu postaviti na razini organizacijskih jedinica, proizvoda, premija kao i po vrstama rizika. Uprava društva dokumentira i zna obrazložiti do koje mjere i iz kojeg razloga su primijenjene metode alokacije najbolje za ispunjenje utvrđene Strategije. Odabrana ograničenja moraju biti konzistentna i s udjelom u potencijalu za prihvat rizika koji se namjerava koristiti za pokriće rizika.

• Ograničenja se načelno postavljaju na svim relevantnim upravljačkim razinama i za sve vrste rizika obuhvaćenim u Smjernicama. Ograničenja se odabiru u odnosu na radno mjesto i poslovni proces te stoga na različitim upravljačkim razinama mogu biti različita. Odgovornost za utvrđivanje značajnih ograničenja za društvo snosi uprava društva. Ograničenja moraju – ako je moguće – biti kvantitativne naravi. Ako kvantitativno ograničenje svih rizika koji se pojavljuju tijekom poslovanja (npr. operativni rizik) radi veličine društva nije moguće, potrebno je uvesti postupke i kvalitativna pravila za organizaciju u cilju ograničavanja rizika. To su primjerice upute, planovi u krizi, edukacije itd.

• Proces kontrole rizika, u smislu ovih Smjernica, sastoji se od sljedećih procesnih koraka:

• 3. ovladavanje rizicima i odabir instrumenata za upravljanje rizikom;