• Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitna obilježja bračne stečevine, da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

• U konkretnom slučaju podnositelj je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu koji je dobio na korištenje kao zaposlenik I. R. n. S. 1989. godine, te je u travnju 1992. godine podnio zahtjev za otkup stana, s kojim je odbijen. Prema mišljenju Ustavnog suda time što je odbijen sa zahtjevom za otkup stana podnositelj nije izgubio stanarsko pravo, jer odbijanje zahtjeva za otkup stana nije zakonom predviđeno kao pravni temelj za prestanak stanarskog prava, već je odredbom članka 26. Zakona propisano da danom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo.

• Nakon što je podnositelj odbijen sa zahtjevom za otkup stana, tužena je uz suglasnost podnositelja podnijela zahtjev za otkup stana na svoje ime, te u ovom slučaju ugovor o kupoprodaji stana nije ni bio sklopljen, nego je zamijenjen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj: P-987/93 od 21. siječnja 2004. godine. Polazeći od toga da ta presuda zamjenjuje ugovor u svakom pogledu, a tako i u pogledu učinka na stanarsko pravo, Ustavni sud cijeni da je pravomoćnošću te presude prestalo stanarsko pravo podnositelja i tužene na spornom stanu.

• Nadalje, Ustavni sud smatra potrebnim istaći da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju Zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva.

• 8. U odnosu na trajanje bračne zajednice sudovi nisu utvrdili stvarni prestanak bračne zajednice već su pošli od utvrđenja da je bračna zajednica prestala postojati u ožujku 1993. godine, kada je podnositelj otišao iz Republike Hrvatske u Južnoafričku Republiku.

• Polazeći od utvrđenja da pravo vlasništva na spornom stanu potječe od prava na otkup stana koje je bilo bračna stečevina podnositelja i tužene, razvidno je da je ono za njih nastalo stupanjem na snagu Zakona, dakle u vrijeme u kojem postojanje bračne zajednice u postupku pred nadležnim sudovima nije upitno.