PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 30/1996 • 4. Takvo stajalište zauzeo je i Sabor Republike Hrvatske kad je donio Zakon o osobnom imenu (»Narodne novine«, br. 69/1992), time što je propisao odrednice za ocjenu opravdanosti zahtjeva za promjenu osobnog imena, koje ne odgovaraju onima iz članka 16. Ustava. Zakonom je utemeljeno pravo svake osobe da promijeni osobno ime, no zahtjev za promjenu mora sadržavati razloge zbog kojih se promjena traži, a prijedlog novog osobnog imena mora ukazivati na opravdanost zahtjeva (članak 6. stavci 1. i 2). Promjena osobnog imena odobrit će se u slučaju utvrđene opravdanosti zahtjeva uz ocjenu organa da se novo osobno ime ne protivi društvenim pravilima i običajima sredine u kojoj osoba živi (članak 8).
NN 30/1996 • Ova ograničenja ne mogu se podvesti pod ona iz članka 16. Ustava i uskladiti s njima - radi se naprosto o drugačijim odrednicama. Na primjer, protivnost »društvenim pravilima i običajima sredine u kojoj osoba živi« ne može se poistovjetiti s »pravnim poretkom« (a još manje s drugim izričajima iz članka 16. Ustava - zaštitom slobode i prava drugih ljudi, javnim moralom i zdravljem). Sve ono što je protivno »društvenim pravilima i običajima sredine« zacijelo ne mora biti u protivnosti s »pravnim poretkom«, što znači da je ocjena opravdanosti promjene osobnog imena podvrgnuta znatno strožim pravilima. Zakonska ograničenja za promjenu osobnog imena nisu usklađena s odredbama članka 16. Ustava, a ne moraju ni biti, jer se radi o ograničenjima prava koja ne spadaju među temeljne slobode i prava čovjeka i građanina.
NN 30/1996 • 5. Odluka Ustavnog suda u neskladu je s nekim ranijim odlukama tog suda.
NN 30/1996 • Odlukom broj U-I-35/1995 od 16. svibnja 1995. nije prihvaćen prijedlog (istog podnositelja) za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 6. stavaka 2. i 3. i članka 8. Zakona o osobnom imenu, jer je Ustavni sud ocijenio da su ove odredbe »…u skladu s mogućim ograničenjima sloboda i prava predviđenih člankom 16. Ustava i ne predstavljaju povredu čovjekove osobnosti zaštićenu stavkom 1. članka 22. Ustava«.
NN 30/1996 • Pitanje je jesu li citirana zakonska ograničenja u skladu sa člankom 16. Ustava i moraju li biti usklađena; no iz odluke Ustavnog suda izričito proizlazi da su odredbe članaka 6. i 8. Zakona o osobnom imenu u skladu s Ustavom. To znači da je u skladu s Ustavom i zakonsko ograničenje da se promjena osobnog imena ne smije protiviti »društvenim pravilima i običajima sredine«.
NN 30/1996 • Zbog toga su bila u pravu upravna tijela i Upravni sud kad su, odbivši zahtjev za promjenu osobnog imena, primijenili i, u skladu sa svojim shvaćanjem, protumačili odredbu iz članka 8. Zakona.
NN 30/1996 • 6. Odluka Ustavnog suda dovodi upravna tijela u čudan položaj i prijeti mogućim konfliktnim stanjima.
NN 30/1996 • Upravna tijela, kojima je predmet vraćen na ponovni postupak, vezana su zakonom i moraju ga primijeniti (tim više što je Zakon o osobnom imenu, po ocjeni Ustavnog suda, u skladu s Ustavom). Ona ne mogu neposredno primijeniti članak 16. Ustava, dok postoji zakon koji propisuje drugačija ograničenja za promjenu osobnog imena. Niti tumačenjem se zakonski izričaj o protivnosti »društvenim pravilima i običajima sredine« ne može uskladiti s ustavnim ograničenjima, jer takav pokušaj ne bi bio tumačenje, već izmjena zakona. Zbog toga bi se moglo dogoditi da upravni organi i Upravni sud donesu odluke jednake onima koje je Ustavni sud ukinuo. A Ustavni sud bi onda mogao opet ukinuti te odluke, uz obrazloženje da nisu u skladu sa člankom 16. Ustava. Ne nazire se izlaz iz ove situacije.
NN 30/1996 • 7. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda proizlazi da su za odobrenje promjene osobnog imena dovoljni subjektivni razlozi podnositelja zahtjeva, te da nisu opravdana stajališta izražena u ukinutim odlukama da takvi razlozi, sami za sebe, nisu dovoljni. »Subjektivni razlozi su ti koji opravdavaju osnovanost zahtjeva, uz udovoljavanje zakonskim odredbama«.
NN 30/1996 • Svi zahtjevi za promjenu osobnog imena podnose se iz subjektivnih razloga; a svi su subjektivni razlozi, sa subjektivnog stajališta podnositelja prijedloga, opravdani. Kad bi se promjena osobnog imena odobravala samo na temelju subjektivnih razloga, sve bi zahtjeve za promjenom trebalo odobriti. No iz odredaba članaka 6. i 8. Zakona o osobnom imenu (posebno iz odredbe da se promjena ne smije protiviti »društvenim pravilima i običajima sredina«) proizlazi da se osnovanost zahtjeva za promjenom osobnog imena prosuđuje i po objektivnim, a ne samo subjektivnim čimbenicima.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 30/1996 • Svojom Odlukom od 3. travnja 1996. godine Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu J. S., te je ukinuo rješenje prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela kao i presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, a predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ustavni sud utvrdio je, da su podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 14, 16. i 22. Ustava Republike Hrvatske.
NN 30/1996 • Kako u tom predmetu imamo drugačije ustavnopravno stajalište, glasovali smo protiv usvajanja ustavne tužbe i izdvojili svoje mišljenje, pa ga obrazloženo prilažemo uz Odluku.
NN 30/1996 • 1. U ovom predmetu podnositelj ustavne tužbe J. S. traži zaštitu svog prava na promjenu osobnog imena. Nije sporno da takvo pravo imaju svi hrvatski državljani i da je ono zaštićeno našim pravnim sustavom. Međutim, po našem mišljenju, sporan je pravni rang tog prava i njegovo pravno značenje.
NN 30/1996 • Svojom Odlukom Ustavni sud je, smatramo, pogrešno protumačio sadržaj i domašaj ustavnog načela iz članka 22. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske koje glasi: »Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva«. Točna je postavka obrazloženja Odluke da je osobno ime »oznaka indentiteta osobe kao nositelja prava ali i obveza u pravnom prometu«, a isto tako i »oznaka individualizacije svake osobe te da ulazi u zaštićenu osobnost čovjeka«. Pored toga, osobno ime ima i druga značenja koja su šira od potreba pravnog prometa. Stara latinska mudrost kazuje da je ime znak (nomen est omen), u prvom redu znak identifikacije sa sredinom u kojoj čovjek živi i iz koje potječe. U tom smislu osobno ime je i poruka i to ne samo nositelja ustavne tužbe za promjenu osobnog imena, već i zajednice u kojoj je osoba pravno locirana. Te navedene pravne i socijalne funkcije osobnog imena mogu se ostvariti samo tada ako je ono trajno i stabilno i osigurano efikasnom pravnom zaštitom. Drugim riječima, trajnost i stabilnost osobnog imena mora biti pravilo, a promjena osobnog imena samo izuzetak.
NN 30/1996 • To ne znači da zagovaramo stanovište da ustavno načelo o nepovredivosti osobnosti čovjeka nema nikakvog ustavnopravnog učinka. Ono sadrži dva važna ograničenja kojima se štiti nepovredivost osobnosti čovjeka. Prvo je ograničenje, da se zakonito stečeno osobno ime ne može mijenjati jednostranim aktom tijela državne vlasti i drugo, da se sva pitanja u svezi s osobnim imenom mogu uređivati samo zakonom (enonsijacija zakonitosti), ali ne i drugim nižim pravnim vrelima. U taj krug zakonski uređenih pitanja svakako ubrajamo i pravo punoljetne osobe da zatraži promjenu svog osobnog imena.
NN 30/1996 • Prema tome, naše je stanovište da se interpretacijom članka 22. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ne može doći do zaključka da se pravo na promjenu osobnog imena može uvrstiti među ona Ustavom zajamčena prava iz kruga temeljnih sloboda i prava koja štiti Ustavni sud, već da se radi o pravu utemeljenom na zakonu i zaštićenim zakonom.
NN 30/1996 • 2. U Republici Hrvatskoj donijet je Zakon o osobnom imenu (»Narodne novine«, broj 69/92) i on je na snazi. U njemu su riješena sva pitanja u svezi s promjenom osobnog imena. Zakon predviđa više načina promjene osobnog imena zavisno od pravne situacije u kojoj se osoba nalazi. Međutim, nesporno je da je Zakon izričitim normama članka 6. i 8. riješio i pravnu situaciju podnositelja ustavne tužbe propisujući uvjete i postupak kako u takvom slučaju može doći do promjene osobnog imena. Posebno ističemo, da je Ustavni sud na prijedlog istog podnositelja (J. S.) ocjenjivao ustavnost upravo spomenutih članaka Zakona o osobnom imenu i svojom odlukom utvrdio da su ove odredbe »... u skladu s mogućim ograničenjima sloboda i prava predviđenim člankom 16. Ustava i ne predstavljaju povredu čovjekove osobnosti zaštićenu stavkom 1. članka 22. Ustava« (Odluka broj: U-I-35/95 od 16. svibnja 1995. godine).
NN 30/1996 • »U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
NN 30/1996 • Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike.«
NN 30/1996 • Nadamo se, da nije sporno da ove norme vezuju i Ustavni sud.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 114/03, Broj 75/08,
Broj 2/09, Broj 8/91,
Broj 154/04, Broj 112/93
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE