PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled usluga
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost. Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
Stranica 2001-03-22-408 NN 22/2001

• 7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u međuvremenu donio odluku povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Taj sud je, presudom broj: Kzz-16/97 od 10. studenoga 2000. godine, utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je rješenjem Vrhovnog suda, broj: Kž-102/97-4 od 22. svibnja 1997. godine (u povodu kojega je podnesena ustavna tužba), povrijeđena odredba članka 3. stavka 2. Zakona o općem oprostu u korist opt. Antuna Gudelja.

Stranica NN 22/2001

• »Od oprosta se izuzimaju počinitelji ostalih kaznenih djela utvrđenih Osnovnim krivičnim zakonom Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 31/93 – pročišćeni tekst, 35/93, 108/95, 16/96 i 28/96) i Krivičnim zakonom Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 32/93 – pročišćeni tekst, 38/93, 28/96 i 30/96) koja nisu počinjena tijekom agresije, oružane pobune ili oružanih sukoba te nisu u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj.«

Stranica NN 22/2001

• U obrazloženju navedene presude, Vrhovni sud je zaključno istaknuo: »… iz činjeničnog opisa djela sadržanog u optužnici, za koje je sud vezan i u primjeni Zakona o općem oprostu, ne proizlazi da su inkriminirana djela počinjena u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, niti pak da su počinjena u svezi s tim stanjima. S obzirom na to, u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredaba članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 2. Zakona o općem oprostu. Kako je dakle drugostupanjski sud, unatoč tome, pobijanim rješenjem protiv optuženika obustavio kazneni postupak, počinio je povredu zakona u korist optuženika. Budući da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu optuženika, trebalo je, na temelju odredbe članka 422. stavka 2. ZKP, utvrditi samo da postoji povreda zakona ne dirajući u pravomoćnu odluku.«

Stranica NN 22/2001

• 8. Za ocjenjivanje dopuštenosti ustavne tužbe valjalo je, prije svega, ocijeniti jesu li podnositeljica ustavne tužbe i njena kćer B. R.–K., kao oštećenici kaznenog djela počinjenog ubojstvom njihovog supruga, odnosno oca J. R.-K., pravno ovlašteni podnijeti ustavnu tužbu (procesna legitimacija). Od rješenja ovog pitanja ovisilo je treba li ustavnu tužbu odbaciti ili o njoj meritorno raspravljati.

Internet NN 22/2001
• 9. Prema članku 59. stavku 1. Ustavnog zakona, »svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koje imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (u nastavku: ustavno pravo).«
Propis NN 22/2001
• To se prije svega odnosi na osobe koje su neposredni adresati odluka spomenutih tijela, tj. koje su bile stranke u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke. No, Ustavni je sud u svojoj praksi, tumačeći tu odredbu, procesnu legitimaciju priznavao i određenim osobama koje nisu bile stranke u postupku koji je prethodio podnošenju ustavne tužbe. Tako je Ustavni sud raspravljao o ustavnim tužbama umješača u parnici, nije ih odbacivao, ako se ovaj umiješao tijekom parnice u onom stadiju kada je to (još) bilo moguće prema pravilima Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99), kao i o ustavnim tužbama oštećenika, odnosno potencijalnih privatnih tužitelja u kaznenom postupku, kada se radilo o njihovom pravu na pokretanje, odnosno nastavak kaznenog postupka. Iz takvih stajališta Ustavnog suda može se razabrati temeljno pravilo: pravo na ustavnu tužbu, u načelu, imaju svi kojima se, prema pravilima postupka koji je prethodio toj tužbi, daje mogućnost štititi svoja (ustavna) prava.
Propis NN 22/2001 • 10. Pravni temelj za navedeno stajalište Ustavnog suda proizlazi iz članka 33. Ustavnog zakona, prema kojem je Ustavni sud ovlašten u postupku podredno i smisleno primjenjivati odredbe odgovarajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske ako Ustavnim zakonom nije drukčije propisano. Ako je Ustavni sud ovlašten podredno i smisleno primjenjivati postupovne odredbe drugih zakona (npr. u slučaju pravnih praznina u postupovnim odredbama Ustavnog zakona), onda je tim više ovlašten i postojeće propise tumačiti u skladu s odredbama odgovarajućih postupovnih zakona.
Propis NN 22/2001 • 11. Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 58/99 i 112/99, u nastavku: ZKP) »…Oštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo (članak 170. točka 5.)…«, zbog toga se oštećeniku, odnosno oštećeniku kao (supsidijarnom) tužitelju daju široke ovlasti za podnošenje određenih zahtjeva za pokretanje postupka, ulaganje pravnih lijekova i poduzimanje postupovnih radnji. Ova se ovlaštenja priznaju i njegovom bračnom drugu i djeci (kao i nekim drugim bližim srodnicima), posebno u slučaju smrti neposrednog oštećenika.
Propis NN 22/2001 • Prema članku 50. ZKP, ako oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje prijedloga za progon, odnosno privatne tužbe, taj prijedlog, odnosno tužbu mogu u roku od tri mjeseca podnijeti (odnosno nastaviti postupak) njegov bračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre i posvojitelj, odnosno posvojenik. U tom slučaju imenovane osobe stječu svojstvo oštećenih u kaznenom postupku pa bi bile stranke u postupku (tužitelji) i prema članku 59. stavku 1. Ustavnog zakona imale pravo podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu.
Propis NN 22/2001 • U ovom slučaju kazneni postupak je pokrenuo i optužnicu podnio državni odvjetnik, koji nije legitimiran za podnošenje ustavne tužbe. No, zbog te okolnosti, podnositeljica ustavne tužbe – bračni drug (kao i dijete) umrlog oštećenika, koji je bio žrtva konkretnog kaznenog djela, ne mogu biti lišeni ovlaštenja za zaštitu svojih ustavnih prava. Oni ne mogu doći u lošiji položaj glede zaštite ustavnih prava samo zbog toga što je državni odvjetnik bio tužitelj u kaznenom postupku, tim više što na ovu okolnost nisu mogli utjecati.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled
Propis NN 22/2001 • Iz odredaba ZKP proizlazi da je, kad je državni odvjetnik stranka u postupku i zastupa optužbu, oštećena stranka svedena na procesnu ulogu oštećenika s ograničenim ovlastima u postupku. No, čim državni odvjetnik prestane biti stranka (ako odustane od optužnice i sl.), oštećenik ima pravo nastupiti kao supsidijarni tužitelj u postupku. Drugim riječima, kad u postupku nema državnog odvjetnika, stranka je (ili može biti) oštećenik kao tužitelj. Ovo temeljno pravilo treba biti smisleno primijenjeno i u slučaju ustavne tužbe. S obzirom na to da državni odvjetnik ne može podnijeti ustavnu tužbu (a to znači da prestaje njegova funkcija posrednog zaštitnika oštećene stranke), onda oživljava pravo oštećenika da sam zastupa svoja prava. U ovom slučaju to znači da je procesno ovlašten podnijeti ustavnu tužbu.
Propis NN 22/2001 • Zbog toga, Ustavni sud smatra da imenovane osobe imaju ovlaštenje za podnošenje ove ustavne tužbe.
Propis NN 22/2001 • 12. Za ocjenu osnovanosti ustavne tužbe odlučno je, među ostalim, i pitanje može li se u ustavnosudskom postupku odlučivati u povodu odluke suda kojom je pravomoćno obustavljen kazneni postupak. S obzirom na to da se ova okolnost ne spominje u članku 68. Ustavnog zakona, koji određuje iz kojih se razloga ustavna tužba odbacuje zbog nedostatka tzv. procesnih pretpostavki, o njoj je Ustavni sud odlučivao kao u pitanju koje se tiče biti stvari, tj. osnovanosti ustavne tužbe.
Propis NN 22/2001 • 13. U članku 31. stavcima 2. i 3. Ustava uređuje se posebno ustavno pravo optuženika, odnosno osuđenika u svezi s ranije provedenim kaznenim postupkom, pa te odredbe glase:
Propis NN 22/2001 • »Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom. Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.«
Propis NN 22/2001 • 14. U Ustavnom zakonu nema odredaba o tome da se ustavna tužba ne bi mogla podnijeti u slučajevima koje opisuje Ustav. Moglo bi se, eventualno, raditi o besmislenosti ustavne tužbe ako bi se iz odredaba kaznenog zakona mogao izvesti zaključak da se kazneni postupak u ovim slučajevima uopće više ne može ponovno voditi, pa bi ukidanje odgovarajućih odluka kaznenog suda i vraćanje na ponovni postupak bilo bespredmetno.
Propis NN 22/2001 • No, takvom zaključku proturiječi odredba iz citiranog stavka 3. članka 31. Ustava u kojoj se ipak predviđa mogućnost obnove, dakle, i ponovnog vođenja kaznenog postupka, kada je to zakonom određeno. Ne radi se, prema tome, o potpunoj zabrani ponovnog postupka, već o njegovom ograničavanju i dopuštenosti samo u povodu nekih pravnih lijekova (i samo zbog zakonom određenih razloga).
Propis NN 22/2001 • To pokazuje i odredba članka 406. ZKP prema kojoj se, u slučajevima određenim zakonom, kazneni postupak može iznimno obnoviti i na štetu okrivljenika kad je postupak dovršen pravomoćnom presudom kojom se optužba odbija i to, među ostalim, ako se utvrdi da se akt oprosta, koji isključuje kazneni progon, ne odnosi na kazneno djelo povodom kojeg je donesena presuda (članak 406. stavak 1. točka 5.). U tom slučaju nadležni sud ovlašten je ukinuti pravomoćnu presudu o odbijanju tužbe pa je time osporeno pravilo da se pravomoćna presuda, donesena u korist optuženika, ne može izmijeniti (članak 1. stavak 1. ZKP). Pravomoćna presuda o odbijanju tužbe nije, prema tome, neizmjenjiva; ona se, barem u povodu prijedloga za obnovu postupka, može izmijeniti i to baš iz razloga zbog kojih je donesena odluka koja se osporava ustavnom tužbom.
Propis NN 22/2001 • 15. Obnova postupka prema ZKP nije isto što i ustavna tužba pred Ustavnim sudom. No, smislenom primjenom tog pravila treba zaključiti da i Ustavni sud u povodu ustavne tužbe može ukinuti pravomoćnu presudu donesenu u korist optuženika, u najmanju ruku iz onih istih razloga zbog kojih se može tražiti obnova postupka (članak 406. ZKP).
Propis NN 22/2001 • 16. Ustavna odredba kojom se isključuje mogućnost ponovnog suđenja i kažnjavanja za kazneno djelo optuženika (osuđenika) koji je »… već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom…« odnosi se očito na slučaj kada je u kaznenom postupku izrečena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe ili se proglašava krivim i kažnjava (članci 347. i 348. ZKP).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA IZBOR: Broj 94/01, Broj 74/09, Broj 42/00, Broj 147/02, Broj 45/92, Broj 74/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE Pregled