PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 38/1999 • Hrvatska čista stranka prava, zastupana po predsjedniku Ivanu Gabelici, podnijela je prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zaključka o određivanju mjesta za javno okupljanje ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 10/92, 11/92, 10/95, 3/97 i 6/97).
NN 38/1999 • Predlagatelj navodi da se tim Zaključkom određuju mjesta na kojima se jedino mogu održavati javna okupljanja u gradu Zagrebu te da je svojim čestim izmjenama i dopunama mijenjao mogućnost održavanja javnog okupljanja na Jelačićevu trgu, dopuštajući javna okupljanja kada to nositeljima vlasti odgovara, a zabranjujući ih kada toj istoj vlasti to ne odgovara, čime da je narušeno ustavno načelo jednakosti građana pred zakonom.
NN 38/1999 • Ističe da je u članku 42. Ustava Republike Hrvatske propisano da se svim građanima priznaje pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed te da je ta odredba opće naravi i od nje da nema iznimaka. Smatra da se to pravo, kao i ostala ustavna prava i slobode mogu ograničiti, ali samo u skladu s člankom 16. Ustava, u kojem se određuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Iz navedenog da proizlazi da se samo zakonom može ograničiti pravo građana na mirno okupljanje i javni prosvjed, a ne i općim ili pojedinačnim aktom tijela lokalne samouprave, kao i da zakon ne može na tijela lokalne samouprave prenositi ovlast da donose akte kojima se uređuje pravna materija javnog okupljanja građana, a pogotovo kojima se ograničava pravo građana na mirno okupljanje i javni prosvjed. Također navodi da se ni zakonom ne mogu neograničeno ograničavati ustavna prava i slobode, pa tako ni pravo na javno okupljanje i javni prosvjed, i da se ta prava mogu ograničiti samo zato da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, zbog čega da je svako ograničavanje prava na mirno okupljanje i javni prosvjed zbog bilo kojega drugog razloga protuustavno, što vrijedi i za zakon i još više za akte tijela lokalne samouprave. Konačno ističe da zaključci o određivanju mjesta za javna okupljanja tadašnjeg Izvršnoga vijeća Skupštine Grada Zagreba, odnosno Gradskoga poglavarstva Grada Zagreba, određuju mjesta na kojima se mogu održavati javna okupljanja ne samo u iznimnim slučajevima predviđenim u članku 16. Ustava, nego beziznimno i u svim ostalim slučajevima, što da predstavlja flagrantno ograničavanje i kršenje ustavnih prava građana na javno okupljanje.
NN 38/1999 • Predlaže Ustavnom sudu Republike Hrvatske da ukine osporeni Zaključak.
NN 38/1999 • Prema zaključku Suda sa sjednice od 25. ožujka 1998., prijedlog je dostavljen Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba, kao donositelju osporavanog propisa, kako bi o tom prijedlogu moglo dati svoje mišljenje.
NN 38/1999 • U odgovoru Sudu, Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, u bitnom, navodi da su, na temelju ovlaštenja iz članka 3. stavka 3. Zakona o javnom okupljanju, općim aktom unaprijed određena mjesta za javno okupljanje u gradu Zagrebu, da je taj opći akt, osporeni Zaključak, donijelo Izvršno vijeće, a mijenjalo Gradsko poglavarstvo, sukladno mišljenju da se ne radi o propisu, već o aktu izvršne naravi. Ističe da na osnovi tog Zaključka, organizatori javnih okupljanja u gradu Zagrebu samostalno određuju mjesta javnog okupljanja između Zaključkom određenih mjesta, o čemu se ne donosi poseban pojedinačni akt, a ta su mjesta: Trg Francuske Republike, Park Maksimir (kod pozornice), Jarun (kod tribina), prostor ispred robne kuće Ambijenta u Novom Zagrebu, Trg sportova i Trg bana Josipa Jelačića samo u određeno vrijeme (od 23. do 27. listopada 1995., od 4. do 11. travnja 1997. i od 6. do 12. lipnja 1997.).
NN 38/1999 • Također navodi da određivanje mjesta od strane Gradskog poglavarstva na kojima se mogu održavati javna okupljanja u gradu Zagrebu ne predstavlja ograničenje i kršenje ustavnih prava građana na javno okupljanje, jer organizator javnog okupljanja može između određenih mjesta odabrati ono koje odgovara potrebama javnog skupa, a građani na tom mjestu mogu ostvariti svoje temeljno pravo i slobodu na javno izražavanje misli ili ostvarivanje određenih interesa. Ta mjesta u gradu Zagrebu, da su određena u skladu s potrebama osiguravanja uvjeta za ostvarivanje prava građana na javno okupljanje i ostvarivanje drugih sloboda i prava te interesa građana za vrijeme održavanja javnog okupljanja, a posebno uvjeta za funkcioniranje grada. Posebno ističe da su određena ona mjesta koja svojim prostornim obilježjima mogu zadovoljiti potrebe većeg, odnosno manjeg broja sudionika javnog okupljanja, iz čega da proizlazi da su utvrđena mjesta na kojima se može okupiti i vrlo velik broj građana. Nadalje, da su to mjesta do kojih se može doći sredstvima javnog prijevoza, odnosno vlastitim prijevozom i čiji odabir omogućuje daljnje neometano odvijanje javnog prometa za vrijeme održavanja javnog okupljanja, odnosno korištenje okolnih javnih površina za parkiranje osobnih vozila.
NN 38/1999 • Smatra da osporavanim Zaključkom nije ograničeno ni kršeno pravo građana na javno okupljanje radi javnog izražavanja misli ili ostvarivanja određenih interesa.
NN 38/1999 • Prema odredbi članka 42. Ustava, svim se građanima priznaje pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed.
NN 38/1999 • To pravo može biti ograničeno u skladu s odredbom članka 16. Ustava, prema kojoj se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 38/1999 • Sud utvrđuje da je osporavani Zaključak drugi propis iz članka 125. alineje 2. Ustava, jer ima oblik propisa, objavljen je u službenom glasniku i djeluje prema svima kao opći propis.
NN 38/1999 • Osporavani Zaključak donesen je temeljem odredbe članka 3. stavka 3. Zakona o javnom okupljanju ("Narodne novine", br. 22/92), prema kojoj tijela lokalne samouprave mogu odrediti mjesto na kojemu se svako javno okupljanje može održati. Utoliko je taj Zaključak bio zakonit, ali nije u skladu s Ustavom.
NN 38/1999 • Naime, iz Zaključka se, uz puko određivanje pet mjesta, od kojih na jednom samo u određenom prošlom razdoblju, na kojima se javna okupljanja mogu održavati, ne može utvrditi zbog čega su određena baš ta mjesta, a ne neka druga, iz čega bi se eventualno moglo zaključiti da bi se održavanjem javnog skupa na drugim mjestima u Zagrebu mogle ugroziti vrijednosti iz članka 16. Ustava, dakle, ustavna prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje ljudi, a što predstavlja ujedno i jedine vrijednosti zbog čije se zaštite može ograničiti neko ustavno pravo i sloboda, što pravo na javno okupljanje i javni prosvjed nedvojbeno jeste.
NN 38/1999 • Sud je mišljenja da kada se neko ustavno pravo ili sloboda može ograničiti u smislu odredbe članka 16. Ustava, onda to ograničenje mora biti jasno i nedvojbeno, bez ikakvih mogućnosti ekstenzivnog ili voluntarističkog tumačenja u propisivanju ili primjeni ograničenja, a mora također biti jasno da je ograničenje u isključivoj funkciji zaštite vrijednosti koje posebno štiti sam Ustav, a ne nekih drugih za koje to smatra potrebnim tijelom jedinice lokalne samouprave.
NN 38/1999 • U osporavanom Zaključku nema elemenata iz kojih bi proizlazilo da bi se održavanjem javnog okupljanja i mirnog prosvjeda na nekom drugom mjestu, osim u njemu određenih, ugrozile vrijednosti iz članka 16. Ustava, odnosno da su održavanjem javnog okupljanja upravo i samo na određenim mjestima, iste vrijednosti zaštićene.
NN 38/1999 • Naime, javno okupljanje i mirni prosvjed, u pravilu, impliciraju izražavanje nezadovoljstva ili izražavanje određenog zahtjeva, odnosno poruke, a ne samo razmjenu mišljenja istomišljenika. Radi toga valja pretpostaviti da je jasno i logično da organizatori javnog okupljanja žele to okupljanje provesti na mjestima koja su uobičajeno okupljalište većeg broja ljudi određenog naseljenog mjesta, a što bi pretpostavljeno trebalo dovesti kako do većeg broja okupljenih ljudi, tako i do većeg odjeka skupa, pa i vjerojatnijeg ostvarenja svrhe okupljanja. Stoga, organizator javnog okupljanja ima već ustavno pravo slobodno izabrati mjesto za to okupljanje, koji izbor se može ograničiti samo zakonom i samo radi zaštite vrijednosti iz članka 16. Ustava, što znači, ne na način da se odrede mjesta na kojima se javno okupljanje jedino može održati.
NN 38/1999 • Dakle, samo za slučaj kad se može pretpostaviti da određeno okupljanje ljudi, s obzirom na njihov predvidiv ili očekivani broj, uzroke, povode i svrhu okupljanja, zahtijeva izvjesna ograničenja radi zaštite prava i sloboda u smislu članka 16. Ustava, ta ograničenja bi mogla biti samo u funkciji zaštite i očuvanja tih vrijednosti iz članka 16. Ustava.
NN 38/1999 • Prema mišljenju Suda, ta ograničenja mogu biti konkretno i okvirno uređena samo zakonom, kao što bi se zakonom moglo propisati uvjete koje organizatori javnog okupljanja moraju ispuniti da na određenom mjestu i u određeno vrijeme održe javni skup. No, kad je već Zakon o javnom okupljanju propustio urediti ta ograničenja, nije ni tijelo jedinice lokalne samouprave moglo na osporavani način ograničiti predmetno ustavno pravo i slobodu građana, jer iz osporavanog Zaključka ne proizlazi da su ta ograničenja propisana zbog zaštite prava i sloboda drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.
NN 38/1999 • Sud također ocjenjuje da osporavani Zaključak nije u skladu s odredbom članka 128. stavka 2. Ustava.
NN 38/1999 • Naime, Sud ne prihvaća ekstenzivno tumačenje te ustavne odredbe, u smislu da lokalna samouprava ima mogućnost određivanja mjesta za javno okupljanje kao ograničenja u smislu članka 16. Ustava, jer su ta ograničenja isključiva zakonska materija. Stoga bi i propisivanje ograničenja ustavnih prava aktom tijela jedinica lokalne samouprave prelazilo okvire prava na lokalnu samoupravu koja su obuhvaćena u članku 128. stavku 2. Ustava. Takva se ograničenja ustavnih prava ne bi mogla propisati ni Zakonom iz članka 129. stavka 2. Ustava, jer se tim Zakonom uređuju samo ustrojstvo i djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave u okviru njihovih prava iz članka 128. stavka 2. Ustava, što ne obuhvaća i ograničavanje ustavnih sloboda i prava u smislu članka 16. Ustava.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 58/06, Broj 148/09,
Broj 71/91, Broj 74/98,
Broj 51/05, Broj 26/01
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE