• Koristeći se ovim ovlaštenjem, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (tada Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske) propisao je u članku 20. stavku 1. Statuta da se mirovinska osnovica izračunava pošto se utvrde prosječni mjesečni neto iznosi osobnih dohodaka (plaća) u godinama osiguranja koje ulaze u obračunsko razdoblje, tako da se prosječni neto iznosi osobnoga dohotka (plaće) preračunaju na razinu osobnih dohodaka (plaća) u posljednjoj godini rada i njihov zbroj podijeli s brojem godina osiguranja koje su uzete u obračunsko razdoblje za utvrđivanje mirovinske osnovice. Tako dobiveni iznos jest mirovinska osnovica za određivanje visine mirovine.

• Donošenjem Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 109/93 i 95/94) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1994. godine, prestaje se koristiti pojam neto plaće. Naime, ovaj Zakon u članku 7. stavku 1. točki 1. propisuje da u dohodak od nesamostalnog rada spada i plaća koju isplaćuje poslodavac po osnovi rada koji posloprimac obavlja po uputama poslodavca. Prema članku 9. istoga Zakona, dohodak od nesamostalnog rada jest razlika između primitaka priteklih u obračunskom razdoblju u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona i izdataka iz stavka 2. ovoga članka (stavak 1.), dok se izdacima koji se oduzimaju prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalnog rada smatraju zakonom propisani doprinosi i to doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za nezaposlene (zapošljavanje) i doprinos za dječji doplatak (stavak 2.).

• Kako citirana zakonska regulativa definira plaću kao onaj iznos koji preostane nakon odbitka dužnih doprinosa, to se postavlja pitanje je li Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske dopunom Statuta u članku 43.b prekoračio dana ovlaštenja iz članka 35. stavka 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju za potanje određivanje što se podrazumijeva pod plaćom koja služi za utvrđivanje mirovinske osnovice. Ovo pitanje treba razmotriti uspoređivanjem načina na koji se po ranije važećim zakonskim odredbama utvrđivala neto plaća i iz nje mirovinska osnovica u odnosu na novu zakonsku regulativu propisanu Zakonom o porezu na dohodak. Također se zakonitost i ustavnost osporene odredbe Statuta treba razmotriti i s aspekta koji iznos plaće služi za obračun i plaćanje doprinosa i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u odnosu na iznos koji služi za izračun mirovinske osnovice, jer se osnovano može posumnjati da nema razloga da se uzimaju različiti iznosi plaće kod obračuna i plaćanja doprinosa i kod ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

• Nadalje, budući da bi primjenom osporene odredbe članka 43.b Statuta osiguranici s istom plaćom, koji plaćaju isti doprinos, zbog različitih iznosa poreza na dohodak, koji ovisi od broja uzdržavanih osoba, imali različite mirovinske osnovice, potrebno je istražiti mijenja li se socijalni status umirovljenika do razmjera da bi došlo do socijalne nejednakosti građana.

• U svezi odredbe članka 2. Odluke, a u svezi s člankom 90. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, povratno djelovanje podzakonskih akata je pravno nedopustivo, pa bi i svaka interpretacija u prilog retroaktivnosti podzakonskih akata bila bez osnove.

• U ustavnosudskom postupku Ustavni sud će ispitati je li osporena odredba iz članka 43.b Statuta protivna odredbi članka 35. stavka 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, kao i je li u suprotnosti s temeljnim načelom mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 3. stavka 2. istog Zakona koja propisuje da se prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stječu i ostvaruju na osnovi radnog doprinosa ostvarenog tekućim i minulim radom, na osnovi ulaganja za to osiguranje kao i na osnovi drugih mjerila utvrđenih ovim Zakonom. Također treba utvrditi je li osporena odredba suprotna načelu iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnom pravu iz članka 14. Ustava.