• Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.

• 6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u kojem je podnositeljica podnijela tužbu, a radi ispražnjenja stana i utvrđenja prava suvlasništva, a koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem: P-4085/95, traje preko petnaest godina. Dugotrajnost postupka je prvenstveno posljedica okolnosti da se nije moglo izvršiti vještačenje, a iz razloga jer su se stranke sporile oko toga tko je u obvezi podmiriti te troškove. Člankom 153. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, te da će u tom slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Suglasno stavku 4. istoga članka, iznimno od odredbe stavka 3. tog članka, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza za utvrđenje činjenica u vezi s primjenom članka 3. stavka 3. tog Zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi izvođenja dokaza isplatit će se iz sredstava suda. S obzirom na navedeno, proizlazi da Općinski sud u Rijeci nije iskoristio sve mogućnosti koje mu pruža Zakon o parničnom postupku, a koje su u konkretnom predmetu mogle ubrzati postupak.

• Osim toga, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države – ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnoga parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće.

• Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

• 7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

• Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.