PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 116/1999 • Razmatrajući izložene navode prijedloga, osporavanu odredbu, kao i Zakon o političkim strankama u cjelini, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće:
NN 116/1999 • Podnositelj navodima iznesenim u prijedlogu nije doveo u sumnju ustavnost odredbe članka 19. stavka 2. ZOPS-a niti njezinu suglasnost s odredbama Ustavnog zakona i međunarodnih akata na koje se poziva.
NN 116/1999 • Osporavana odredba ne narušava slobodu stranačkog udru-živanja i okupljanja u najširem smislu, dok su principi jednakosti, vladavine prava i višestranačke parlamentarne demokracije, koncepcijom Zakona, osporavanom odredbom stavka 2. članka 19., kao i ostalim odredbama istog članka, respektirani, dakako u okvirima zakonodavne politike na koju svaka država kao takva ima neosporno pravo.
NN 116/1999 • Utemeljeno podnositelj ukazuje na postojanje pravne praznine u segmentu disolucije stranaka, odnosno svojevrsne manjkavosti odredaba ZOPS-a u tom pogledu. Nedostatak takve norme, međutim, u konkretnom slučaju, ne čini Zakon u cjelini niti osporavanu odredbu neustavnim, osobito stoga što zakonodavac ni na koji način nije limitirao mogućnosti tumačenja postojećih odredaba niti odredio bilo kakve zabrane u tom smislu.
NN 116/1999 • Osnovni postulati, temeljem kojih je zakonodavac pristupio donošenju Zakona o političkim strankama, a koje je i izrazio kroz odredbe članka 1., jesu sloboda osnivanja političkih stranaka, slobodno izražavanje političke volje građana, izgradnja demokrats
NN 116/1999 • Kako to samo po sebi, naravno, nije dovoljno, isti Zakon (u članku 18.), unatoč činjenici da političke stranke definira kao neprofitne udruge (stavak 1.), pruža više nego široke mogućnosti stjecanja prihoda u svrhu ostvarivanja njihovih političkih ciljeva pa u tom pravcu predviđa korištenje praktično svih zakonima dopuštenih izvora financijskih sredstava (stavak 2.).
NN 116/1999 • Glede načina na koji Zakon uređuje proračunsko financiranje rada stranaka, a što u najužem smislu jest predmetom interesa podnositelja prijedloga o povredi principa jednakosti, vladavine prava i višestranačke parlamentarne demokracije, radilo bi se onda kada bi Zakon stavljao u povlašten, odnosno podređen, položaj pojedine parlamentarne stranke. Upravo suprotno, Zakonom je propisano (članak 19. stavak 4. alineja 1.) paušalno financiranje svih parlamentarnih stranaka u jednakom iznosu te financiranje razmjerno broju zastupnika koji obnašaju zastupničku dužnost (članak 19. stavak 4. alineja 2.). Slijedom činjenice da pojedina stranka ima parlamentarni status voljom birača, ovako uređen način financiranja uvažava demokratski izraženu političku volju građana i to u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Ostalim političkim strankama, do eventualnog ulaska u predstavničko tijelo, stoji na raspolaganju velik broj različitih mogućih izvora financiranja, sukladno već spomenutoj odredbi članka 18. stavka 2. Zakona.
NN 116/1999 • Gotovo isto se može reći i u svezi s navodima prijedloga koji se odnose na potrebu ukidanja proračunskog financiranja koalicija stranaka. Podnositelj, naime, ukazuje na to da koalicije stranaka nisu pravne osobe, a ipak im je priznato pravo na proračunska sredstva. Međutim, kriterij razlikovanja nije pravna osobnost, nego parlamentarni status stečen voljom birača.
NN 116/1999 • Podnositelj prijedloga, međutim, pojam volje birača tumači tvrdeći, u bitnome, sljedeće: da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika, a ne izborom svojih političkih stranaka, odnosno da Hrvatski državni sabor jest predstavničko tijelo građana, a ne predstavničko tijelo političkih stranaka. Iz toga izvlači zaključak da Zakon kao pretpostavku pravu na financiranje mora uvažavati nastup građanina na izborima, a ne nastup političke stranke.
NN 116/1999 • Glede prve teze valja reći da je točno i sukladno tekstu Ustava da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika, ali ustavna odredba pri tom nema namjeru napraviti distinkciju između pojedinca i grupe (stranke), kao objekta glasovanja birača, već je riječ o distingviranju neposredne i posredne predstavničke demokracije, kao povijesnih društvenopolitičkih kategorija.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 116/1999 • Druga teza polazi od tumačenja teksta ustavne odredbe o Saboru kao predstavničkom tijelu građana. Ustav, međutim, ovdje govori o onim građanima koji biraju, odnosno njihovom predstavljanju u parlamentu, a ne o onima koji su birani. Stoga to nije ni u kakvoj vezi s nastupom određene individue kao kandidata na izborima. Pored toga, navedeno stajalište podnositelja ne vodi dovoljno računa o okolnosti da su osporavane odredbe dio Zakona o političkim strankama, koji po prirodi stvari uređuje samo pitanje financiranja političkih stranaka.
NN 116/1999 • Problem disolucije stranaka, u kontekstu podnesenog prijedloga, može se promatrati s barem dva aspekta - s aspekta gramatičkog tumačenja zakonskog teksta te s aspekta sustavnog tumačenja zakonske norme i Zakona u cjelini.
NN 116/1999 • Gramatičko tumačenje, koje podrazumijeva izvjesnu restriktivnost, dovodi do zaključka da, u smislu odredaba članka 19. ZOPS-a, dakle u smislu proračunskog financiranja, političke stranke nastale disolucijom u razdoblju između izbora, posve jednako kao i izvorno novonastale stranke u tom razdoblju, ne postoje. Na njih se odredba ne odnosi, a odnosit će se kada za to ispune zakonske pretpostavke, tj. kada i ako ne budućim izborima prijeđu izborni prag i steknu parlamentarni status.
NN 116/1999 • Sustavno tumačenje, pak, zahtijeva da se za polaznu osnovu uzme objekt zaštite pojedinog zakona, a da se tumačenje izvodi uz primjenu evolutivnih i logičkih metoda, na jedan ekstenzivniji način. Objekt zaštite predmetnog Zakona u cjelini gledano jest sloboda stranačkog udruživanja, omogućavanje funkcioniranja stranačkog života u državi i promicanje višestranačja i parlamentarne demokracije. Imajući to u vidu, neprihvatljivo je rigidno stajalište koje proizlazi iz gramatičkog tumačenja.
NN 116/1999 • Naime, ne ukazuje se opravdanim, upravo sa stajališta objekta kojeg ZOPS štiti, da raspad stranke prouzročen unutarnjim neslaganjima u pojedinim pitanjima unazadi dio članstva na način da bude posve izbačen iz sustava i vraćen na početnu poziciju u kojoj se nalazi bilo koja tek nastala politička stranka. Treba imati u vidu da se ne radi tek o "prevrtljivom pojedincu", već o grupi ljudi čiji broj i načelna stajališta nisu (odjednom postali) nerespektabilni niti se može zanemariti činjenica da je ta ista grupa ljudi svojim programom i radom već jednom pridobila povjerenje birača i stekla parlamentarni status, a novu priliku za eventualno samostalno potvrđivanje tog statusa još nije niti je mogla dobiti.
NN 116/1999 • Ako se izneseno stajalište, u konkretnom slučaju, stavi u odnos s osporavanim zakonskim tekstom, proizlazi da Zakon situaciju disolucije stranaka ne regulira na način da normira pravni status i način djelovanja stranaka u disoluciji, ali niti ne postavlja ograničenja niti zabrane u tom smislu. Tek nakon zakonodavne intervencije, ako bi eventualna dopuna zakona sadržajno bila u suprotnosti s objektom zaštite pa time i s Ustavom i međunarodnim aktima prihvaćenim načelima o stranačkim slobodama, tada bi vjerojatno bilo razloga za njezino ocjenjivanje s ustavnopravnog aspekta. Međutim, budući da se radi o pravnoj praznini, a ne o (neustavnoj) normi, niti o neustavnoj praksi, za to u ovom trenutku nema temelja.
NN 116/1999 • Za napomenuti je da upravo primjer disolucije HSLS-a na LS i HSLS pokazuje kako parlamentarna praksa u potpunosti respektira praktične posljedice tog čina.
NN 116/1999 • Naime, saborski zastupnici niti vijećnici, koji su se opredijelili za članstvo u LS-u, unatoč činjenici da mandat nisu dobili kao članovi te stranke, nisu izgubili svoj status niti je njihovo djelovanje u Saboru, odnosno gradskim vijećima, općinskim ili županijskim skupštinama, na bilo koji način suženo. Jednako tako, prema sporazumu kojeg su LS i HSLS zaključile, a koji upravo predstavlja oživotvorenje onakvog načina tumačenja zakonskih odredaba kakvo je prethodno izneseno, proračunska se sredstva u nepromijenjenom obujmu dijele između dviju stranaka razmjerno broju zastupnika koje svaka od stranaka kao svoje članove ima u pojedinom predstavničkom tijelu. Sporazum utvrđuje i to da stranka koja u pojedinom predstavničkom tijelu na lokalnoj razini nema niti jednog vijećnika dobiva određeni dio iznosa sredstava za tu namjenu.
NN 116/1999 • Prema tome, razvidno je da je LS, iako nije sudjelovala na izborima i iako njezini kandidati kao takvi nisu birani za zastupnike niti obnašaju zastupničku dužnost kao zastupnici stranke u kojoj su sudjelovali na izborima, praktično ima puni parlamentarni status.
NN 116/1999 • Dakle, činjenica nepotpunosti norme ne čini je samo zbog toga i u svakom slučaju protivnom Ustavu i drugim relevantnim aktima.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 9/98, Broj 69/06,
Broj 1/07, Broj 20/90,
Broj 48/05, Broj 13/03
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE