• Rješenjem, kojeg je u drugom stupnju donosio direktor Republičkog fonda, a kojim se osiguraniku odobrava zahtjev za liječenje u inozemstvu, utvrđivala se zemlja, mjesto, zdravstvena ustanova u koju se osiguranik upućuje na liječenje, dužina trajanja liječenja, da li je osiguran pratilac, iznos dnevnice, način prijevoza, način plaćanja troškova liječenja, obvezu osiguranika odnosno pratioca u podnošenju pismenog izvještaja s dokumentacijom o izvršenom liječenju u roku 15 dana po završenom liječenju, dok su se u rješenju kojim se zahtjev odbijao navodili razlozi odbijanja zahtjeva uz naznaku mjera zdravstvene zaštite i organizacije zdravstva u koju se osiguranik upućuje na daljnje liječenje (članak 24. stavak 2.).

• Odredbom članka 26. Pravilnika bilo je propisano da u slučaju kada je zdravstveno stanje osiguranika takvo da postoji neposredna opasnost po njegov život, direktor Republičkog fonda ili osoba koju on ovlasti iznimno može donijeti rješenje o upućivanju osiguranika na liječenje u inozemstvo po hitnom postupku, a na prijedlog organizacije zdravstva u kojoj je osiguranik na liječenju (stavak 1.).

• Ako je osiguranik zdravstvenu zaštitu ostvario u inozemstvu prije nego mu je rješenjem priznato to pravo, imao je pravo na naknadu stvarnih troškova u tadašnjoj dinarskoj protuvrijednosti po službenom tečaju važećem na dan isplate, ako se u postupku pokrenutom na njegov zahtjev utvrdilo pravo na to liječenje (stavak 2.). Ako se u postupku pokrenutom na zahtjev osiguranika utvrdilo da nema pravo na ostvareno liječenje u inozemstvu, osiguraniku su se naknađivali troškovi tog liječenja u tadašnjoj dinarskoj vrijednosti iznosa tih troškova koliko bi oni iznosili da je zdravstvena zaštita ostvarena na području Republičkog fonda (stavak 3.).

• Iz ustavne tužbe, osporenih odluka te isprava spisa kako upravnih tijela tako i Upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je podnositeljica zahtjev za odobrenje liječenja i izvođenje operativnog zahvata u H. (Nj.), Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje tada (Republički fond zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske - Stručna služba ispostava S.) podnijela 26. travnja 1993. godine, a na temelju preporuke liječnika specijalista KBC S. - dr. S. D. i KBC Z. - prof. dr. sc. I. J. Iz preporuke KBC - S. koju je osobno potpisao dr. S. D. stoji, cit.: "Obzirom da se radi o tumoru koji zahvaća produženu moždinu operacijski zahvat je vrlo riskantan i ne može se izvršiti u našoj ustanovi. Zbog toga se bolesnicu treba uputiti u H. kod dr. S. koji je svjetski priznat neurokirurg za operaciju u tom području."

• U toj preporuci nije predlagan postupak hitnog upućivanja podnositeljice na liječenje u inozemstvo s obzirom na njeno zdravstveno stanje (postojanje neposredne opasnosti po njen život).

• Iz navedenog proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe poduzela liječenje u inozemstvu mimo propisanog redovnog postupka upućivanja na liječenje u inozemstvo.