PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 80/1999 • Sud drugog stupnja jednako je zauzeo stajalište da Republika Hrvatska u konkretnom slučaju nije sukcesor bivše SFRJ, te da stoga ne može stupiti u pravnu poziciju tuženika u ovom parničnom postupku, tim više što se tome i sama protivi. Na postupovne povrede učinjene pred sudom prvog stupnja taj sud nije reagirao. Stajalište je, pak, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, temeljeno isključivo na formalnopravnom pristupu konkretnoj pravnoj stvari, da se ne radi o odluci kojom se postupak pravomoćno okončava, pa da revizija s tog aspekta nije dopuštena, što međutim ne stoji, kako je to već rečeno.
NN 80/1999 • Slijedom svega navedenog Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u konkretnom slučaju odluke koje podnositelj ustavne tužbe osporava nisu utemeljene na zakonu, te da je stoga došlo do povreda ustavnih načela i prava na koja se ustavnom tužbom ukazuje.
NN 80/1999 • S obzirom na takvo stanje stvari, a na temelju odredaba čl. 59. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) i čl. 30. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u izreci pod točkama I. i II.
NN 80/1999 • Prvostupanjski je sud dužan o prijedlogu podnositelja ustavne tužbe (tužitelja) za nastavak prekinutog parničnog postupka donijeti novu odluku, pri čemu je vezan pravnim stajalištem Suda o povredi Ustavom utvrđenih prava podnositelja izloženim u ovoj odluci.
NN 80/1999 • Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi čl. 20. stavka 1. Ustavnog zakona.
NN 80/1999 • Suglasno odredbama članka 19. stavka 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, te odredbi članka 33. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, izdvojivši svoje mišljenje i glasujući protiv Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-504/1996 od 8. srpnja 1999. godine, dajem pismeno obrazloženje izdvojenog mišljenja i glasovanja protiv Odluke, kako bi se isto moglo objaviti uz Odluku Suda.
NN 80/1999 • Usvajajući ustavnu tužbu M. P. Ustavni sud je ukinuo rješenje:
NN 80/1999 • - Općinskog suda u S. broj: P-178/78 od 24. studenog 1994., kojim je sud odbio »… preinaku tužbe« koju je podnositelj tužbe zatražio nakon rješenja broj: P-1780/78 od 21. rujna 1992. godine o prekidu postupka, iz razloga što je tuženi u postupku, SFRJ-SSN
NN 80/1999 • - rješenje Županijskog suda u S. broj: Gž-569/95 od 5. travnja 1995., kojim je odbijena žalba izjavljena protiv tog rješenja, iz istih razloga koji su iznijeti od strane Općinskog suda, s time što je Županijski sud istaknuo, obzirom da se radi o naknadi š
NN 80/1999 • - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-393/1996 od 12. ožujka 1996. godine, kojim je izjavljena revizija podnositelja tužbe odbačena kao nedopuštena u smislu odredbi članka 400. stavka 1. ZPP-a, jer da u konkretnom slučaju rješenjem drugost
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 80/1999 • Ustavni sud je odlučio da se predmet vraća Općinskom sudu u S., dakle prvostupanjskom sudu, radi ponovnog odlučivanja.
NN 80/1999 • Ustavni sud svoju odluku obrazlaže stajalištem da su: »… u konkretnom slučaju ustavnom tužbom osporavane odluke sudbene vlasti jesu odluke koje ima u vidu odredba članka 28. Ustavnog zakona, tj. odluke kojima je za stranku postupak pravomoćno okončan«. Isto tako Ustavni sud, u odnosu na istaknute razloge kako Hrvatska nije u ovom predmetu sukcesor - pravni sljednik bivše države SFRJ - zauzima drugo stajalište i utvrđuje Hrvatsku sukcesorom uz obrazloženje da je: »Postojanje odgovornosti za obveze bivše države, dakle, neupitno je i ne može biti predmetom sukcesije u predmetima kakav je konkretni. Predmetom sukcesije, prema tome, teorijski može biti samo opseg i visina te odgovornosti, a praktično - pitanje visine odgovornosti može i treba biti predmetom naknadnih kompenzacija.«.
NN 80/1999 • Budući sam imao drukčije mišljenje u ovom predmetu i glasovao protiv ovakve odluke Ustavnog suda, ističem razloge koji su mi bili podlogom takvom mom stajalištu.
NN 80/1999 • Pravno je nemoguće obrazložiti, kako prekid postupka može biti odluka koju ima u vidu odredba članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, tj. odluka kojom je za stranku postupak pravomoćno okončan. Mislim da je neupitno i u teoriji i praksi da za vrijeme prekida postupka parnica još traje.
NN 80/1999 • Naime, nastankom neke zapreke zbog kojih sud ili stranka ne mogu vršiti parnične radnje, postupak se prekida dok te zapreke ne otpadnu. Ono što je smrt kod fizičke osobe, kod pravnih osoba je prestanak njihovog postojanja. Nastavak postupka može se pokrenuti čim otpadnu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Prema tome za vrijeme trajanja prekida postupka parnica se ne gasi i ona još uvijek traje. To stajalište nije usamljeno u našoj pravnoj literaturi a sudovi ga svojom praksom dnevno potvrđuju. Prekid je, uvijek privremenog karaktera i nije odlučno koliko prekid traje. Zato smatram da rješenje o prekidu postupka nije odluka koja bi se mogla supsumirati pod odredbe članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.
NN 80/1999 • Na pitanje: je li Hrvatska pravni sljednik bivše SFRJ-e u nedovršenim predmetima i prekinutim postupcima za naknadu štete zbog deliktne odgovornosti, moje je mišljenje također negativno i zato sam bio protiv odluke koju je Ustavni sud donio.
NN 80/1999 • Prof. Andrassy u raspravama o sukcesiji iznosi kako nema sukcesije »… s obzirom na deliktne obveze nestale države«. To mišljenje je od jednog sudionika konzultativnog sastanka u ovom predmetu također iznijeto. To stajalište je već u nekim predmetima zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Na primjer u presudi Vrhovnog suda broj: Rev-1742/1995. U toj presudi Vrhovni sud, zauzimajući pravno stajalište o tom pitanju kaže: »Za postojanje pravnog sljedstva tužene Republike Hrvatske glede obveza naknade štete nastale službom u bivšoj JNA na temelju koje bi eventualne obveze bivše SFRJ u tom dijelu prešle, odnosno bile preuzete po tuženici, trebala bi, po nalaženju ovog Vrhovnog suda, postojati određena pravna osnova budući da pitanje sukcesije između država nastalih na području bivše SFRJ nije do sada riješeno u potpunosti, a napose nije riješeno u dijelu koji se odnosi na obveze bivše SFRJ za bivšu JNA po navedenom osnovu koji ističe revident, pa okolnost što je šteta nastala državljaninu Repubilke Hrvatske nije sama za sebe u nedostatku posebnog akta o sukcesiji u tom dijelu dostatna u pogledu utvrđivanja odgovornosti tuženice za štetu čiju naknadu tužitelj zahtijeva u ovom postupku«.
NN 80/1999 • Prema tome upiranje Ustavnog suda u činjenicu da je Hrvatska, nakon svojeg državnopravnog osamostaljenja, priznala određena prava po osnovi statusa mirnodopskog vojnog invaliditeta, prava na osobnu invalidninu i druga prava po osnovi oboljenja zadobivenog za vrijeme služenja obveznog vojnog roka u JNA, - kao i da je Hrvatska pravni sljednik bivše SFRJ u dijelu koji se odnosi na Republiku Hrvatsku prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske, nije ni odlučno ni bitno, jer ta su prava regulirana pozitivnim propisima Republike Hrvatske (primjerice Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata »Narodne novine«, broj 33/92, samom citiranom Uredbom Vlade).
NN 80/1999 • Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine, nakon svojeg državnopravnog osamostaljenja i izdvajanja iz sastava bivše SFRJ, preuzela različita prava i obveze od bivše SFRJ, kao što su to učinile i druge države nastale iz bivše SFRJ. Upravo zato i stojim na stajalištu da pitanje sukcesije između država nastalih na području bivše SFRJ nije u potpunosti riješeno, napose nije riješeno u dijelu koji se odnosi na obveze bivše SFRJ za bivšu JNA, osobito u obvezama iz deliktne odgovornosti. To što je šteta nastala državljaninu Hrvatske, nije sama za sebe, u nedostatku »posebnog akta« - kako ističe i Vrhovni sud, dovoljna da bi se o sukcesiji u tom dijelu, u pogledu odgovornosti Hrvatske za štetu koju traži tužitelj, moglo zauzeti stajalište kako to ovom odlukom čini Ustavni sud.
NN 80/1999 • Iz svih navedenih razloga, smatrajući da u ovom trenutku nema temelja zaključku da Republika Hrvatska treba biti odgovorna za potraživanja iz deliktne odgovornosti koja proizlaze iz djelovanja bivše JNA-a, izdvojio sam svoje mišljenje i glasovao protiv navedene odluke Ustavnog suda u cijelosti.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 18/02, Broj 138/05,
Broj 54/08, Broj 71/07,
Broj 14/96, Broj 147/05
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE