PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 80/1999 • Ustavna je tužba dostavljena na izjašnjenje Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske (nastavno: DPRH).
NN 80/1999 • DPRH u svojim očitovanjima od 13. i 27. svibnja 1999., dostavljenim ovom Sudu u povodu zakazivanja konzultativnog sastanka sa stručnjacima iz relevantnih područja, u bitnome navodi sljedeće:
NN 80/1999 • Ustavnu tužbu u konkretnom slučaju smatra nedopuštenom, nepravodobnom i neosnovanom - nedopuštenom i nepravodobnom stoga što je podnesena protiv revizijske odluke kojom se revizija kao nedopuštena odbacuje, pa je time, u odnosu na drugostupanjsko rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena, nepravodobna. Neosnovanom se ustavna tužba smatra jer da su osporavana rješenja donesena posve sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku koje nalažu prekid postupka kada prestane postojati stranka u postupku, a što se u konkretnom slučaju nesumnjivo dogodilo. Za nastavak ovako prekinutog postupka nisu ispunjeni uvjeti (o čemu može odlučiti samo sud I. stupnja), jer ne postoji zakon niti međunarodni ugovor prema kojem bi Republika Hrvatska bila pravni sljednik bivše države glede obveza. Pri tom se poziva na točku 2. zaključaka Hrvatskoga državnog sabora od 27. lipnja 1997., kojom se obvezuje Vlada Republike Hrvatske da donese uredbu glede obveza bivše SFRJ vezane za preuzetu imovinu JNA, SSNO i SFRJ, na način da Republika Hrvatska ne preuzima obveze sve do zaključivanja odgovarajućih međunarodnih ugovora, odnosno do razrješenja pitanja sukcesije.
NN 80/1999 • U tom smislu u konkretnom je slučaju trajanje prekida postupka opravdano i na zakonu osnovano i ne može biti govora o uskrati pravosuđa. DPRH također smatra da se i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu (ukoliko uopće postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje tog Suda) može kretati samo u procesnopravnim okvirima, a nikako da se njome ne može davati pravno stajalište tog Suda o pitanjima sukcesije, jer to nije predmet podnesene ustavne tužbe niti ovog postupka i jer bi to prelazilo granice njegove nadležnosti, a zadiralo bi u ingerencije predsjednika i Vlade Republike Hrvatske te Sabora kao zakonodavnog tijela. Na taj bi se način direktno kršio Ustav Republike Hrvatske - tvrdi Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske.
NN 80/1999 • Pored toga, stajalište je DPRH da bi se, slijedom pravnog stajališta ovog Suda o tome da Republika Hrvatska jest solidarni dužnik svih obveza bivše SFRJ nastalih do 8. listopada 1991., otvorio put mnoštvu zahtjeva domaćih i stranih fizičkih i pravnih os
NN 80/1999 • Stoga DPRH predlaže odbacivanje odnosno odbijanje ustavne tužbe.
NN 80/1999 • Ustavni sud Republike Hrvatske detaljno je razmotrio osporavane odluke, spise predmeta, navode i razloge ustavne tužbe i odgovora na tužbu, te relevantne zakonske odredbe. Pri donošenju odluke također je imao u vidu podatke i mišljenja koje je ovaj Sud u tijeku ustavnosudskog postupka pribavio od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i Ureda za projekt sukcesije Vlade Republike Hrvatske. U predmetnom ustavnosudskom postupku održan je i konzultativni sastanak na kojem su, pored sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske, sudjelovali stručnjaci s Pravnog fakulteta u Zagrebu, iz Ureda za projekt sukcesije Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, te iz Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske.
NN 80/1999 • Na temelju rezultata ovako provedenog postupka ovaj je Sud utvrdio sljedeće:
NN 80/1999 • Prethodno izneseno stanje stvari u konkretnom slučaju primarno upućuje na analizu pravne prirode osporavanih odluka u ustavnopravnom smislu tj. u smislu sadržaja odredbe, čl. 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91, nastavno: Ustavni zakon).
NN 80/1999 • Upuštanjem u meritorno razmatranje podnesene ustavne tužbe ovaj Sud izražava svoje stajalište da u konkretnom slučaju ustavnom tužbom osporavane odluke sudbene vlasti jesu odluke koje ima u vidu odredba čl. 28. Ustavnog zakona tj. odluke kojima je za stranku postupak pravomoćno okončan.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 80/1999 • Izneseno stajalište Suda temelji se na sljedećim razlozima:
NN 80/1999 • U konkretnom je slučaju prekid postupka uslijedio temeljem zakonske osnove iz čl. 212. točke 3. ZPP-a, koja se odnosi na prestanak pravne osobe koja je stranka u postupku. Zakonodavac je predvidio i instrumentarij za nastavak tako prekinutog postupka, pa je člankom 215. stavkom 1. ZPP-a odredio da će se postupak nastaviti kada (…) pravni sljednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
NN 80/1999 • Zakonodavac, međutim, očigledno pri ovakvom propisivanju nije bio niti je mogao biti dovoljno dalekovidan, a da bi predvidio i sve moguće praktične procesnopravne posljedice prestanka države kao pravne osobe i stranke u postupku, a koje svakako mogu biti izuzetno teške i dalekosežne po fizičke osobe koje imaju (strogo) osobna potraživanja kao u konkretnom slučaju. Dovoljno je u tom smislu upozoriti na nesumnjivu složenost i izuzetnu dugotrajnost procesa sukcesije država, što može imati za posljedicu (a u konkretnom slučaju i ima) znatnu vremensku odgodu, a u perspektivi možda i apsolutnu nemogućnost realizacije određenih osobnih prava građana. O kakvom je postupku riječ možda najbolje svjedoči činjenica da u Beču, glavnom gradu Republike Austrije, i danas djeluje ured koji se bavi problemima sukcesije bivše Austrougarske monarhije, koja je prestala postojati 1918. godine. Kako je razvidno, ovakva pravna situacija predstavlja prepreku ostvarenju tih prava već pri prvom koraku - pokušaju imenovanja pravnog sljednika.
NN 80/1999 • Stoga valja istaknuti da u konkretnom slučaju donesena rješenja, iako u isključivo formalnopravnom smislu i sa stajališta njihovih donositelja imaju značaj odluka o upravljanju postupkom, s aspekta podnositelja ustavne tužbe kao tužitelja u parničnom postupku imaju značaj pravomoćnog odbijanja njegovog tužbenog zahtjeva, pri čemu mu je zatvoren svaki daljnji put pravne zaštite.
NN 80/1999 • Ovo osobito ako se ima u vidu činjenica da slučaj podnositelja ustavne tužbe ni u čemu ne izlazi iz okvira onog segmenta sukcesije država koji, temeljem objektivnih kriterija izraženih i kroz različite međunarodne dokumente (Bečka konvencija iz 1978. i Bečka konvencija iz 1983. - »Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 16/93) i kroz praksu Stalnog suda međunarodne pravde u Haagu, ulazi u krug pitanja u svezi s kojima se može smatrati da je postignuta suglasnost o pravilima za njihovo rješavanje.
NN 80/1999 • Naime, međunarodni dokumenti i sudska praksa stoje na stajalištu koje se može sažeti na sljedeći način:
NN 80/1999 • Sukcesija država znači zamjenu jedne države drugom što se tiče odgovornosti za međunarodne odnose nekog područja, te je jedino u tom smislu relevantan identitet odnosno kontinuitet države. U svim ostalim pitanjima značajka »državne sljednice« ili »države kojoj je priznat kontinuitet s prednicom« ne igra nikakvu ulogu, pa se nužno moraju rješavati pitanja državljanstva i stečenih prava stanovništva (stvarna prava, mirovine i sl.), pitanja privatnih obveznopravnih odnosa, pitanja sukcesije u unutarnjem pravnom poretku itd. Značajno je da je u pitanju stečenih prava, a takvima se danas pretežito smatraju ona koja imaju novčanu vrijednost, prevladavajuće stajalište da teritorijalne promjene na njih ne utječu. Pravo na naknadu pretrpljene štete o kakvoj se radi u konkretnom slučaju nikako se ne bi moglo izuzeti iz kruga takvih prava. Pored toga, velika je važnost i jednog od temeljnih pravila običajnog međunarodnog prava prema kojem nepokretna imovina države prednice prelazi na državu sljednicu na čijem se području nalazi. Ovo pravilo isključuje potrebu utvrđivanja prijašnjeg vlasnika te imovine, ali ne isključuje mogućnost kasnijih kompenzacija, te, što je osobito značajno, ne isključuje odgovornost za obveze prijašnjeg vlasnika. Jednaka načela u principu vrijede u pogledu obveza koje se tiču stečenih prava, onih koje potječu iz stvarnopravnih i obveznopravnih odnosa države prednice, kao i onih koje potječu iz njezine deliktne odgovornosti, a jedino pitanje koje može biti predmetom naknadnog reguliranja odgovarajućim pravnim instrumentarijem jest pitanje opsega i visine odgovornosti pojedine države sljednice. U tom je smislu teško održiva koncepcija o preuzimanju prava uz istodobno nepreuzimanje obveza, a već i zbog toga što dosegnuti standardi pravne zaštite zahtijevaju da građaninu države koja čini dio europskog poretka bude pružena mogućnost i pravo da se pred sudom njegove države odluči o njegovom zahtjevu, te da i u tom pogledu njegov položaj u vlastitoj državi bude ravnopravan položaju građanina u bilo kojoj drugoj državi istih ili sličnih pravnopolitičkih standarda.
NN 80/1999 • Postojanje odgovornosti za obveze bivše države, dakle, neupitno je i ne može biti predmetom sukcesije u predmetima kakav je konkretni. Predmetom sukcesije, prema tome, teorijski može biti samo opseg i visina te odgovornosti, a praktično - pitanje visine odgovornosti može i treba biti predmetom naknadnih kompenzacija. U tom svjetlu ukazuje se neprihvatljivom apriorna uskrata prava na pristup sudu, prava na pravično suđenje i mogućnosti ostvarenja stečenih prava građaninu - vlastitom državljaninu pred sudom vlastite države, koja mu prema kriteriju prebivališta odnosno prema teritorijalnom principu, a i drugim kriterijima, pripadaju.
NN 80/1999 • Primijenjeno na konkretan slučaj, iz prethodno iznesenog se može izvesti zaključak da su donositelji osporavanih rješenja postupili na način koji ne uvažava odredbu čl. 134. Ustava Republike Hrvatske, a koja sklopljene, potvrđene i objavljene međunarodne ugovore koji su na snazi svrstava u unutarnji pravni poredak Države i daje im pravnu snagu iznad zakona. Opća pravila međunarodnog prava, čak i pored činjenice da pojedini međunarodni akt još nije na snazi u Republici Hrvatskoj, nije primjereno zanemarivati, jer takvo postupanje vrlo vjerojatno može generirati povrede prava.
NN 80/1999 • Pored toga, u konkretnom parničnom postupku iz kojeg su proistekle osporavane odluke učinjene su i postupovne povrede. U tom je postupku, naime, u prvom stupnju donesena odluka protivno načelu dispozicije stranaka iz čl. 2. stavka 1. ZPP-a (» U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.«), što predstavlja jedno od temeljnih načela parničnog postupka. Sud je prvostupanjskom odlukom odlučivao o dopuštenosti subjektivnog preinačenja tužbe unatoč nepostojanju prijedloga tužitelja (podnositelja ustavne tužbe) u tom pravcu. Nadalje, taj je sud odluku donio za trajanja prekida parničnog postupka, a u kojem razdoblju, prema odredbi čl. 214. stavka 2. ZPP-a, sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku (tj. može jedino, sukladno stranačkoj dispoziciji, nastaviti postupak). Konačno, taj je sud suštinski odbio zahtjev tužitelja, a za to nije dao nikakve relevantne razloge.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 52/05, Broj 112/04,
Broj 42/06, Broj 1/09,
Broj 17/03, Broj 128/99
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE