PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 39/2004 • – u prvostupanjskom rješenju od 29. studenoga 1996. godine, kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljenika i određeno oduzimanje osobnog vozila, navedeno je da je okrivljenik »na neutvrđen način« pribavio osobno vozilo (podrobno opisano u obrazloženju rješenja) na kojem je »na neutvrđen način mehaničkim putem izbrisao broj šasije i na to mjesto ukucao broj šasije« od drugog (karamboliranog) vozila koje je prethodno kupila njegova majka. Takvo je vozilo s krivotvorenim brojem šasije okrivljenik, uz pomoć osobne iskaznice svoje majke i na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njegove majke i prodavatelja, dana 20. ožujka 1992. godine registrirao u PU Rijeka i tom prilikom dobio registarske pločice oznake RI-583-K i prometnu dozvolu broj 9079484. Nakon toga je isto vozilo okrivljenik prodao podnositelju ustavne tužbe, s kojim je, kao opunomoćenik svoje majke, sklopio kupoprodajni ugovor;
NN 39/2004 • – dana 10. studenoga 1992. godine podnositelj ustavne tužbe registrirao je kupljeno osobno vozilo na svoje ime u Policijskoj upravi Split, dobivši registarske pločice oznake ST-286-BK i prometnu dozvolu broj 9576177;
NN 39/2004 • – prekršajni postupak pokrenut je protiv okrivljenika (prodavatelja osobnog vozila podnositelju ustavne tužbe) zbog prekršaja iz članka 351. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 344. stavkom 1. Carinskog zakona, ali je zbog okolnosti nastupanja relativne zastare postupak obustavljen točkom I. prvostupanjskog rješenja iz 1996. godine;
NN 39/2004 • – točkom II. istog rješenja, a temeljem članka 361. stavka 2. Carinskog zakona, određeno je oduzimanje osobnog vozila registriranog na ime podnositelja ustavne tužbe;
NN 39/2004 • – žalba podnositelja odbačena je prvostupanjskim rješenjem od 10. lipnja 1997. godine zbog nedopuštenosti, s obrazloženjem da »podnosilac žalbe nije osoba koja u smislu odredbe članka 124. Zakona o prekršajima ima pravo izjaviti žalbu protiv rješenja o prekršaju«;
NN 39/2004 • – rješavajući o žalbi protiv rješenja od 10. lipnja 1997. godine, nadležno drugostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 14. srpnja 1997. godine, kojim je odbijena podnositeljeva žalba te je potvrđeno pobijano rješenje o odbacivanju podnositeljeve žalbe s obrazloženjem da podnositelj »uz žalbu nije priložio dokaze o vlasništvu nad spornim automobilom niti u žalbi na rješenje od 29. 11. 1996. godine niti na rješenje 10. 6. 1997. godine«, pa »Komisija nije mogla donijeti drugačije rješenje«;
NN 39/2004 • – protiv rješenja od 14. srpnja 1997. godine podnositelj je podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, u kojoj je naveo da su njegovo osobno vozilo oduzeli djelatnici carine i policije »te su pri tome oduzeli i dokumente za vozilo, a između ostaloga i prometnu dozvolu. Zbog toga ja dokumente nisam mogao priložiti uz žalbu, jer se oni nalaze upravo u Carinarnici Rijeka, odnosno u policiji, što je za mene irelevantno u pogledu toga gdje se prometna dozvola nalazi. Pitanje o tome tko je vlasnik je nedvojbeno, stoga što je u prometnoj dozvoli upisano moje ime kao ime vlasnika spornog vozila. Da ne bi ponovno to bilo sporno, ja sam pribavio potvrdu IX. policijske postaje Omiš pod brojem 511-12-71-03-52/27-1997 od 26. 8. 1997. g. iz koje proizlazi da sam vlasnik vozila koje je oduzeto u carinskom postupku, što je bilo poznato i Carinarnici u Rijeci i Carinskoj upravi u Zagrebu, zato što se prometna dozvola nalazi uz oduzeto vozilo. (...) Stoga je tužba osnovana jer ja imam svojstvo osobe čiji je predmet oduzet rješenjem o prekršaju, a sve u skladu s odredbom čl. 124. st. 5. Zakona o prekršajima.«;
NN 39/2004 • – Upravni sud Republike Hrvatske je osporenom presudom tužbu odbio, s obrazloženjem da tužitelj niti uz žalbu izjavljenu protiv rješenja od 29. studenoga 1996. godine niti uz žalbu izjavljenu protiv rješenja od 10. lipnja 1997. godine »nije priložio nikakav dokaz da je on vlasnik predmetnog automobila«. Stoga Upravni sud »osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Ovo zbog toga što se u upravnom sporu zakonitost upravnih akata ocjenjuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i dokaza provedenih pred upravnim tijelima, pa dokaz o vlasništvu predmetnog automobila, koji tužitelj prilaže tek uz tužbu nije od značaja kod ocjene zakonitosti osporenog rješenja«.
NN 39/2004 • 5. U ustavnosudskom postupku Ustavni sud je u prvom redu ispitao je li Upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom povrijedio ustavno jamstvo sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, propisano člankom 19. stavkom 2. Ustava, kada je odbio tužbu podnositelja i potvrdio zakonitost rješenja nadležnih upravnih vlasti zbog činjenice da je podnositelj dokaz o vlasništvu osobnog vozila priložio tek uz tužbu, što, prema utvrđenju Upravnog suda, »nije od značaja kod ocjene zakonitosti osporenog rješenja«.
NN 39/2004 • Uvidom u spis Carinarnice Rijeka, Ustavni sud je utvrdio da tom spisu prileži potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, IX. policijske postaje Omiš, Odsjeka za upravne i zajedničke poslove, broj: 511-12-71-03-52/27-1997 od 26. kolovoza 1997. godine, izdana radi dokazivanja vlasništva nad vozilom u sudskom i carinskom postupku. Njome se potvrđuje da je podnositelj ustavne tužbe vlasnik osobnog vozila oduzetog u prekršajnom postupku.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 39/2004 • Mjerodavnim odredbama članka 39. Zakona o upravnim sporovima propisano je:
NN 39/2004 • »Sud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
NN 39/2004 • Ako sud nađe da se spor ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima, što su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene ili zbog toga što je iz utvrđenih č
NN 39/2004 • (...) ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očito da je činjenično stanje drugačije od onoga utvrđenog u upravnom postupku, (...) sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti presudu odnosno rješenje.
NN 39/2004 • Sukladno navedenom, djelomično je netočna tvrdnja Upravnog suda Republike Hrvatske, sadržana u obrazloženju osporene presude, da »se u upravnom sporu zakonitost upravnih akata ocjenjuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i dokaza provedenih pred upravnim tijelima«, jer je to pravilo od kojeg postoje iznimke. Pod pretpostavkama određenim člankom 39. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima, Upravni sud Republike Hrvatske ima zakonsko ovlaštenje i sam utvrditi činjenično stanje. Utoliko je netočna i tvrdnja Upravnog suda Republike Hrvatske da »dokaz o vlasništvu predmetnog automobila, koji tužitelj prilaže tek uz tužbu nije od značaja kod ocjene zakonitosti osporenog rješenja«, jer je priložena potvrda o pravu vlasništva podnositelja ustavne tužbe na spornom osobnom vozilu javna isprava u smislu članka 39. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima.
NN 39/2004 • Na temelju te javne isprave sadržane u spisu predmeta, Upravni sud Republike Hrvatske bio je dužan utvrditi kao očito da je činjenično stanje drugačije od onoga utvrđenog u upravnom postupku i po toj osnovi postupiti u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o upravnim sporovima. Potvrđivanjem zakonitosti osporenih rješenja unatoč očito drugačijem stanju stvari povrijeđeno je ustavno pravo podnositelja na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, zajamčeno člankom 19. stavkom 2. Ustava.
NN 39/2004 • 6. Ustavni sud je u ovom ustavnosudskom postupku također ispitao i eventualnu povredu podnositeljevog ustavnog prava na žalbu, zajamčenog člankom 18. stavkom 1. Ustava, počinjenu rješenjima nadležnih upravnih tijela utemeljenim na utvrđenju da podnositelj nije aktivno legitimiran na podnošenje žalbe u konkretnoj upravnoj stvari, jer nije priložio dokaz o pravu vlasništva na spornom osobnom vozilu.
NN 39/2004 • »Protiv odluke o oduzimanju predmeta, odnosno o oduzimanju imovinske koristi, pravo žalbe ima osoba čiji je predmet oduzet rješenjem o prekršaju, odnosno kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi«.
NN 39/2004 • Izuzimajući potvrdu o vlasništvu podnositelja nad spornim vozilom koja je priložena tek uz tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni sud je utvrdio da se i iz drugih dokaza, sadržanih u spisu predmeta, nedvojbeno moglo zaključiti da je podnositelj vlasnik spornog osobnog vozila, pa da je samim tim ovlašten i na podnošenje žalbe protiv rješenja o prekršaju kojim se osobno vozilo oduzima.
NN 39/2004 • U obrazloženju prvostupanjskog rješenja iz 1996. godine, naime, utvrđeno je podnositeljevo pravo vlasništva nad vozilom, a podrobno su obrazložene i sve činjenice vezane uz kupoprodajni ugovor koji je podnositelj sklopio s okrivljenikom, te sve činjenice vezane uz podnositeljevo postupanje nakon njegova sklapanja (registracija vozila, postupak izdavanja prometne dozvole na ime podnositelja ustavne tužbe, itd.).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA IZBOR:
Broj 135/05, Broj 38/98,
Broj 48/09, Broj 77/07,
Broj 128/07, Broj 142/97
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE