• Upravni sud Republike Hrvatske odbio je podnositeljevu tužbu u upravnom sporu zauzevši stajalište da za rješavanje konkretne upravne stvari nije odlučno ispunjava li podnositelj uvjete iz odredbe članka 4. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripradnika bivše JNA jer odredbe tog Zakona nisu temelj za utvrđivanje staža osiguranja za osiguranike drugih fondova pa Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske nije niti mogao utvrđivati mirovinski staž podnositelja budući da on nije osiguranik tog fonda.

• 5. Polazeći od činjenice da u prvostupanjskom rješenju, kojim je odbijen podnositeljev zahtjev, nije navedeno koji uvjet iz članka 4. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA nije ispunjen u konkretnom slučaju, niti je podnositelj pozvan da dostavi potreban dokaz kojim bi dokazao da su propisani uvjeti ispunjeni, a imajući u vidu i činjenicu da podnositelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ističe da mu nisu poznati razlozi odbijanja njegovog zahtjeva, Ustavni sud utvrđuje da podnositelj nije bio upoznat s razlozima odbijanja zahtjeva za utvrđivanje mirovinskog staža te je na taj način povrijeđena odredba članka 209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91), kojom je propisano da obrazloženje rješenja sadrži, između ostalog, i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, pravne propise i razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranke.

• Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja vidljivo je da je podnositeljev zahtjev odbijen iz razloga što nije dokazao činjenicu stavljanja na raspolaganje oružanim snagama Republike Hrvatske, a što se dokazuje potvrdom mjerodavnog tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U odnosu na taj navod treba reći sljedeće: Ukoliko su upravna tijela u postupku povodom podnositeljevog zahtjeva smatrala da koja od zakonom propisanih pretpostavki iz članka 4. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA nije dokazana, trebala su (s obzirom na činjenicu da se radi o dokazima u svezi s podacima o kojima službenu evidenciju vode državna tijela) o tome pribaviti dokaze po službenoj dužnosti, na što ih obvezuje odredba članka 87. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br. 75/93, 92/96, 48/99 i 15/00).

• Ustavni sud također je ocijenio da nije pravilno stajalište Upravnog suda u svezi s primjenom odredbe članka 4. Zakona o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, odnosno s njegovom primjenom u cjelini na konkretan slučaj. Naime, odredbom članka 9. tog Zakona propisano je da će poslove njegove provedbe obavljati Republički fond radnika, a s obzirom na sadržaj odredbe članka 4. navedenog Zakona, odgovarajući postupak provodi se i za pripadnike bivše JNA koji do 31. prosinca 1991. godine nisu ostvarili prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

• Slijedom iznijetog, Ustavni sud je utvrdio da su upravna tijela i Upravni sud, postupivši suprotno relevantnim propisima, povrijedili podnositeljeva ustavna prava iz članka 14. stavka 2., odnosno članka 26. Ustava.

• 6. Odredbom članka 14. stavka 2. Ustava svima je zajamčena jednakost pred zakonom, dok članak 26. Ustava jamči svim građanima i strancima jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Opće načelo o jednakosti, zajamčeno člankom 14. Ustava, jamči svakome sva prava i slobode bez ikakve diskriminacije na bilo kojoj osnovi, dakle pruža jamstvo svima da su pred zakonom jednaki i da su svi ovlašteni, bez diskriminacije, na jednaku pravnu zaštitu.