• (180) Državne potpore za zaštitu okoliša mogu se opravdati kao prijelazni mehanizam kretanja prema punoj raspodjeli negativnih vanjskih učinaka po okoliš. One se ne bi smjele koristiti za dodjelu nepotrebne pomoći poduzetnicima koji se ne mogu prilagoditi standardima i tehnologijama prihvatljivijima za okoliš zbog svoje niske razine učinkovitosti. U svojoj analizi Komisija razmatra sljedeće elemente:

• a) vrsta korisnika: ako korisnik ima nisku razinu produktivnosti i u lošem je financijskom stanju, vjerojatnije je da će potpora pridonijeti umjetnom održavanju poduzetnika na tržištu;

• b) prekapacitiranost u sektoru na koji je usmjerena potpora: u sektorima gdje postoji prekapacitiranost, veći je rizik da će potpore za ulaganje održavati prekapacitiranost i neučinkovitu strukturu tržišta;

• c) normalno ponašanje u sektoru na koji je usmjerena potpora: ako su drugi poduzetnici u sektoru postigli istu razinu zaštite okoliša bez korištenja potpora, vjerojatnije je da će potpora poslužiti za održavanje neučinkovite strukture tržišta. Prema tome, što su slabiji dokazi da korisnik poštuje načelo »onečišćivač plaća« i što je veći udjel vanjskih troškova za zaštitu okoliša koje internaliziraju korisnikovi konkurent, to je značajnije narušavanje tržišnog natjecanja;

• d) relativna važnost potpore: što je veće smanjenje/nadoknada varijabilnih proizvodnih troškova, to je veće narušavanje tržišnog natjecanja;

• e) postupak odabira: ako se postupak odabira provodi na nediskriminirajući, transparentan i otvoren način, manje je vjerojatno da će potpore pridonijeti umjetnom održavanju poduzetnika na tržištu. Što je raspodjela subvencija šira (što se tiče pokrivenosti mjerodavnog tržišta) i konkurentnija (što se tiče licitiranja/nabave), to je manje narušavanje tržišnog natjecanja;