• 3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Petrinji, broj: P-355/01.

• 4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

• Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

• Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

• 5. Tijekom postupka pred Općinskim sudom u Petrinji utvrđeno je da je tuženik I. R. C., organizacija koju je osnovala Vlada Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj i ona je i financira, te stoga spada u skupinu organizacija kojima je imunitet priznat Sporazumom o gospodarskoj, tehničkoj i srodnoj pomoći između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država potpisanog u Zagrebu dana 6. lipnja 1994. godine, a potvrđenog Uredbom Vlade od 16. ožujka 1995. godine (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 3/95.).

• Prvostupanjski sud utvrdio je da u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, zbog čega postupa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji navodi da kada sud u tijeku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.