PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 123/2008 • 5. Razmatrajući osporene presude i navode ustavne tužbe, te spis Županijskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrđuje da nije našao okolnosti koje bi ukazivale na povredu navedenih ustavnih prava.
NN 123/2008 • 5.1. U konkretnom slučaju krivnja podnositelja je utvrđena u kaznenom postupku nakon provedenog dokaznog postupka pred Županijskim sudom u Splitu. Podnositelju je bilo omogućeno pratiti tijek postupka, sudjelovati uz branitelja, izjašnjavati se i predlagati dokaze u odnosu na odlučujuće činjenice, te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje, uključujući i ispitivanje svjedoka optužbe. Iz presude prvostupanjskog suda razvidno je koje dokaze je taj sud proveo i na kojim dokazima temelji svoje utvrđenje da je podnositelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost kaznenih djela koja su se podnositelju stavljala na teret optužnicom, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge.
NN 123/2008 • 5.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi podnositelja ustavne tužbe, ocijenio je da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odgovarajuće odredbe mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, te da nije ni počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz odredbe članka 367. stavka 2. ZKP-a, odnosno da bi se pobijana prvostupanjska presuda temeljila na nezakonitim dokazima. U obrazloženju svoje presude taj sud ističe:
NN 123/2008 • »Ne radi se o poticanju na izvršenje kaznenog djela primanjem mita u smislu članka 180. stavka 5. ZKP-a kada je optuženik, prije nego su naloženi posebni izvidi tajnog praćenja i snimanja te simuliranog davanja potkupnine, zatražio od oštećenika novac kako bi mu predao uredan zapisnik o inspekcijskom nadzoru. O nedozvoljenom poticanju moglo bi se raditi samo onda kada bi oštećenik, u dogovoru s policijom, upornim nagovaranjem ili na drugi način utjecao na optuženika da stvori odluku o počinjenju kaznenog djela, što ovdje svakako nije slučaju budući je optuženik zahtijevao predaju novca od oštećenika prije izdavanja naloga za primjenu mjere iz članka 180. stavka 1. točke 3 i 5. ZKP-a, tj ubrzo nakon provedenog inspekcijskog nadzora u trgovačkom društvu »S. a.« d.o.o. S. Stoga, bez obzira što oštećenik naknadno telefonski kontaktirao optuženika, kako bi mu predao zatraženi novac, ne radi se o poticanju kakvo ima u vidu odredba članka 180. stavka 5. ZKP-a«.
NN 123/2008 • 6. Takvom odlukom i njezinim obrazloženjem Vrhovni sud Republike Hrvatske je argumentirano odgovorio na žalbene navode podnositelja, ocijenivši ih neosnovanima. On je također ocijenio da je primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja poslova kontrole i raspolaganja financijskim sredstvima u trajanju od dvije godine u svemu sukladna odredbi članka 77. KZ-a, te zakonito izrečena od strane prvostupanjskog suda. Prema ocjeni Vrhovnog suda i prvostupanjskog suda, karakter počinjenih kaznenih djela primanja mita i krivotvorenja službene isprave, koja je podnositelj počinio u funkciji inspektora Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, takav je da izaziva nepovjerenje u profesionalni i moralni lik optuženika, zbog čega mu se slični poslovi, barem u periodu od sljedeće dvije godine, ne mogu povjeriti, te da će se na taj način, primjenom te sigurnosne mjere, otkloniti stanja koja bi u buduće mogla doprinijeti ponavljanju sličnih kaznenih djela.
NN 123/2008 • 7. U ustavnoj tužbi podnositelj je ponovno prigovorio zakonitosti izdavanja naloga o primjeni tri posebne izvidne mjere iz članka 180. stavka 1. točka 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku, ali sada s drugačijim obrazloženjem od onoga kojeg je u pogledu njihove sporne primjene isticao pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Za razliku od ranijeg prigovora istaknutog u tvrdnji da je primjena tih mjera dovela do provokacije na počinjeno kazneno djelo – koju odredba članka 180. stavak 5., u pogledu mjere uporabe prikrivenog istražitelja i pouzdanika (članak 180. stavak 1. točka 4.) i mjere simuliranog davanja potkupnine (članak 180. stavak 1. točka 3.), izričito zabranjuje – u ustavnoj tužbi je prigovorio načinu njihovog određivanja u nalogu istražnog suca (gore točka 2.1.).
NN 123/2008 • 8. Provjeravajući taj prigovor podnositelja, Ustavni sud je prema podacima iz spisa prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka utvrdio da sporni nalog istražnog suca Županijskog suda u Splitu broj: Kir-US-8/04 od 3. veljače 2004. doista ne sadrži sadržaj propisan odredbama Zakona o kaznenom postupku. One predviđaju sljedeće:
NN 123/2008 • (1) Ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama, na zahtjev državnog odvjetnika istražni sudac može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 181. ovog zakona odrediti mjere kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prav građana i to:
NN 123/2008 • 5) simulirana kupnja predmeta, simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine,
NN 123/2008 • Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uvjetima i na način iz članka 180. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 5. i 6. i članka 182. ovog Zakona mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 123/2008 • (1) Mjere iz članka 180. ovog zakona određuje istražni sudac pisanim obrazloženim nalogom. Nalog izvršavaju redarstvene vlasti. U nalogu se navode raspoloživi podaci o osobi protiv koje se mjere primjenjuju, činjenice iz kojih proizlazi potreba njihovog poduzimanja te rok njihova trajanja koji mora biti primjeren ostvarenju njezina cilja, kao i način, opseg i mjesto provođenja mjere.
NN 123/2008 • 8.1. Kada, naime, nalog istražnog suca o primjeni posebnih izvidnih mjera, osim izreke u kojoj se nabrajaju posebne izvidne mjere koje će se primijeniti protiv određene osobe, u obrazloženju ne sadrži ništa drugo do konstatacije koja ponavlja da je USKOK podnio zahtjev za primjenom posebnih izvidnih mjera protiv neke osobe »jer da postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo« te da te osnove sumnje proizlaze iz »prijedloga Sektora krim. Policije PU SD te posebno zapisnika o zaprimanju kaznene prijave«, onda je razvidno da time takav nalog krši ustavno jamstvo nepovredivosti osobnog i obiteljskog života iz članka 35. Ustava, te slobodu i tajnost svih oblika općenja iz članka 36. stavka 1. Ustava.
NN 123/2008 • 9. No, podnositelj nije taj prigovor iz ustavne tužbe iznio niti na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom niti u žalbi na presudu (v. gore točke 2. i 5.) nego po prvi put u ustavnoj tužbi. Štoviše, on ga nije koristio niti u drugim, posebnim pravnim sredstvima koja Zakon o kaznenom postupku pruža okrivljeniku tijekom postupka za osporavanje valjanosti dokaza koji se unose u spis predmeta. Iz spisa predmeta pred prvostupanjskim sudom vidljivo je da podnositelj nije koristio zahtjev za izdvajanje zapisnika o nezakonitim dokazima i službenim zabilješkama policije tijekom istrage – na čijem je kraju istražni sudac po službenoj dužnosti, rješenjem broj: Kio-US-3/04 od 22. ožujka 2004., izdvojio (članak 78. stavak 1.) određene policijske dokaze iz policijskih izvida koji su prethodili istrazi. Također, podnositelj je mogao protiv optužnice USKOK-a, broj: UK-18/04 od 9. travnja 2004., podnijeti prigovor te osporiti zakonitost naloga o određivanju posebnih izvidnih mjera, o kojem bi odlučilo izvanraspravno vijeće prije glavne rasprave (članak 274. stavak 4.) i eventualno izdvojilo nezakonite dokaze, ali to nije učinio.
NN 123/2008 • Tim propustima podnositelj je bitno umanjio mogućnost redovnih sudova da reagiraju na povredu zakona (gore točka 8.1.) koju je istaknuo tek u ustavnoj tužbi. Zakon o kaznenom postupku u članku 379. stavku 1. doduše propisuje da drugostupanjski sud mora po službenoj dužnosti ispitati postojanje nekih bitnih povreda kaznenog postupka, među kojima i one iz članka 367. stavka 2., koji se odnose na uporabu nezakonitih dokaza. No, ta dužnost ne može biti neograničena: kada je, naime, u konkretnom slučaju, žalba podnositeljeva branitelja istakla prigovor pobijanja prvostupanjske presude po osnovi nezakonitih dokaza, ali se pri tome ograničila samo na isticanje zabranjene provokacije na kazneno djelo, odnosno povredu odredbe članka 180. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (gore točka 5.3.), onda je u takvoj procesnoj situaciji drugostupanjski sud izgubio legitimnu osnovu proširivanja prigovora nezakonitosti dokaza, jer bi time prekršio načelo stranačke dispozitivnosti u žalbenom postupku. Njega utvrđuje Zakon o kaznenom postupku izričajem spomenutog članka 379. stavka 1., koji glasi: »Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.«. Premda poštivanje prava čovjeka i vladavina prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka, Republici Hrvatskoj i njezinim državnim (pravosudnim) tijelima nalažu stalnu dužnost da skrbe za točnost presuda njezinih sudova u pogledu rješavanja pravnih pitanja – u koja neprijeporno spadaju i pitanja zakonitosti pribavljanja i uporabe dokaza u kaznenom postupku – ipak se načelo stranačke dispozitivnosti u određenom dijelu kaznenog postupka, kako ga je ustanovio zakonodavac, ne smije ograničiti ekstenzivnim tumačenjem navedene dužnosti sudova niti se pred Ustavnim sudom ustavnopravnim tumačenjem zakonskih normi može određivati – proširivati ili sužavati – koncept stranačke autonomije kojeg zakonodavac zastupa u konstrukciji (sudskog) kaznenog postupka.
NN 123/2008 • 10. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da navedenim propustom podnositelj nije iscrpio dopušteni pravni put u dijelu svojih prigovora prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi. No, kako je ustavnu tužbu razmotrio u cijelosti, imajući u vidu i druge iznesene razloge koje je ocijenio neosnovanima, nije ju na temelju članka 72. Ustavnog zakona u tom dijelu odbacio kao nedopuštenu nego je, utvrdivši da osporenim presudama podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 4. Ustava, kao niti ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučio o ustavnoj tužbi u cijelosti kao u izreci.
NN 123/2008 • 11. Uslijed odluke o ustavnoj tužbi o prijedlogu za odgodu ovrhe primjenom odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona nije rješavano.
NN 123/2008 • 12. Objava ove odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
NN 123/2008 • Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. J. iz R., kojeg zastupa N. V., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 1. listopada 2008. godine, jednoglasno je donio
NN 123/2008 • – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp-195/06 od 21. prosinca 2006. godine;
NN 123/2008 • – rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gzp-74/06 od 9. studenoga 2006. godine.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 43/04, Broj 114/06,
Broj 92/94, Broj 49/93,
Broj 1/07, Broj 65/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE