PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 129/2009 • Djeca trebaju svoja dosadašnja iskustva uklopiti u iskustva u novoj sredini kako bi je bolje prihvatila i kako bi bila lakše prihvaćena. To je smisao predloženoga programa.
NN 129/2009 • Ovaj je program namijenjen strancima (dakle osobama koje nemaju hrvatsko državljanstvo i osobama bez državljanstva) i to prema čl. 2 Zakona o azilu:
NN 129/2009 • tražiteljima azila – strancima koji su podnijeli zahtjev, a o kojemu nije donesena konačna odluka;
NN 129/2009 • azilantima – strancima kojima je odobren azil na temelju odredaba Zakona o azilu (to jest zaštita kojom se ostvaruje ustavna odredba o pružanju utočišta strancu u RH na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova o udovoljavanju zahtjeva za azil, sukladno odredbi čl. 4 Zakona o azilu);
NN 129/2009 • strancima pod privremenom zaštitom – stranci koji u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava, ako ih zemlja podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi te ukoliko zbog velikog broja osoba nije moguće učinkovito provesti postupak za odobrenje azila u interesu svih osoba koje traže zaštitu te im je odobrena privremena zaštita;
NN 129/2009 • strancima pod supsidijarnom zaštitom – onima koji ne ispunjavaju uvjete za azil, a za koje se opravdano vjeruje da bi povratkom u zemlju podrijetla bili izloženi trpljenju ozbiljne nepravde i koji stoga nisu u mogućnosti zatražiti zaštitu te zemlje ili je ne želi zatražiti.
NN 129/2009 • Za provođenje programa učenja hrvatskoga jezika ovi su podaci važni jer mogu utjecati na učenikovo afektivno stanje i motivaciju, što su bitni čimbenici za učenje jezika. To se posebno odnosi na pojavu koja se zove strah od jezika (Mihaljević-Djigunović, 1993, 1995, 1998). Učitelj jezika treba to uzeti u obzir s punom osjetljivošću prilikom provođenja programa.
NN 129/2009 • Prema članku 6. Pravilnika djeca stranaca kojima je priznat status azilanata u Republici Hrvatskoj, temeljem Zakona o azilu, upućuju se u program učenja hrvatskoga jezika u trajanju od 3 do 6 mjeseci. Razdoblje koje je nužno za ovladavanje hrvatskim jezikom ovisi o mnogim okolnostima: materinskome jeziku djeteta, ostalim jezicima kojima vlada, njegovoj motivaciji da nauči hrvatski, okolnostima u kojima se nalazi, prilikama da se služi hrvatskim, njegovim osobinama i strategijama kojima se služi u učenju, jezičnoj darovitosti, učiteljima, suučenicima itd.
NN 129/2009 • Ako nisu govornici kojega srodnoga slavenskoga jezika (u kojem slučaju mogu ovladati osnovama hrvatskoga i u kraćem razdoblju), preporuča se da stranci uče hrvatski jezik 6 mjeseci. To se posebno odnosi na nepismenu djecu ili djecu koja su ovladala drugačijim tipom pisma. Ovladavanje hrvatskim jezikom u početnoj je razini zahtjevnije nego ovladavanje nekim drugim jezicima (npr. engleskim) pa je dobro da dijete dobije čvrste osnove, posebno uslijed morfološke složenosti.
NN 129/2009 • Preporučuje se da učenici dnevno imaju najmanje tri sata nastave hrvatskoga. Po potrebi to se može povećati i na veći broj sati ovisno o dobi djeteta i drugim mogućnostima.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 129/2009 • Preporučene su i razrađene razine A 1 i A 2 za ovladavanje hrvatskim jezikom, što je u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike (CEF 2001, ZEROJ 2005). Budući da se pojedinci mogu uključiti u jezičnu nastavu u bilo koje doba tijekom osnovnoškolskoga razdoblja, obje su razine podijeljene na dvije podrazine: A 1.1 i A 1.2 te A 2.1 i A 2.2. To je učinjeno zato da se mogu procjenjivati postignuća i prije završetka cijele razine i da se učenicima omogući ovladavanje podrazinom kako bi se potakla motivacija. K tomu se (ovisno o rezultatima) nakon završene podrazine može razmisliti o uključivanju učenika u još neki od školskih predmeta.
NN 129/2009 • Cijeli je program napravljen za učenike u dobi do petnaest godina. To je dobna granica za ulazak u srednju školu. To znači da je ovim programom pokrivena razina hrvatskoga kao stranoga jezika za osnovnu školu.
NN 129/2009 • Djeca usvajaju osnove materinskoga, odnosno prvoga jezika, otprilike s tri godine. Fonološki razvoj u bitnome završava sa šest-sedam godina. Gramatički glavninom završava otprilike s jedanaest-dvanaest godina, što znači da se do tada automatiziraju poglavito morfologija i sintaksa. Semantika i pragmatika nastavljaju se i dalje razvijati, za to nema određene prijelomne dobi (tzv. kritične dobi). To znači da nije svejedno pristupa li dijete programu učenja hrvatskoga u dobi kada je mlađe od 11 – 12 godina ili poslije toga.
NN 129/2009 • Stoga su obje razine i sve podrazine posebno sastavljene za dob od 7 do 11 godina (do jezične automatizacije), a posebno za dob od 11 do 15 godina (po završetku jezične automatizacije). I način kako će se pristupati nekim temama i rječnik kojim će se poučavati hrvatski razlikovat će se prema tome je li riječ o mlađoj ili starijoj osnovnoškolskoj dobi. K tome starija djeca uče nešto brže i imaju bar neke strategije učenja za razliku od mlađih. Vjerojatno je dijete do 11 godine već bilo uključeno u neki oblik školovanja. Na nastavi hrvatskoga jezika starijih učenika (13 – 15 godina) uči se rječnik potreban za program kulture.
NN 129/2009 • Podjela na ove dvije dobne skupine u skladu je s jezičnim mapama koje su napravili stručnjaci za učenje stranih jezika u Republici Hrvatskoj (Bernardi-Britvec i sur., 2006; Andraka i sur., 2006; Adamik i sur., 2006).
NN 129/2009 • U europskim zemljama ima nekoliko modela uključivanja u nastavu djece koja dolaze iz inozemstva i ne vladaju obrazovnim jezikom škole, najčešće službenim jezikom države.
NN 129/2009 • Jedan je način učenja da se strance najprije izdvaja u posebne skupine koje uče jezik i da ih se uključi u nastavu kada dijete bude za to sposobno, prema procjeni učitelja školskoga jezika. Podvrsta je toga načina i mogućnost da se s njima polagano prolazi i gradivo koje su druga djeca učila na nastavi ili rječnik potreban za ovladavanje pojedinim gradivom (Jelaska, 2003). U hrvatskome bi primjeru to značilo da bi profesori hrvatskoga u dodatnim satovima s njima prolazili školsko gradivo pojedinih predmeta ili jezik potreban da bi se tim gradivom ovladalo. To bi počeli činiti tek onda kada djeca ovladaju hrvatskim toliko da mogu razumjeti polagano i razgovijetno izgovorene hrvatske riječi ili kada mogu, polako čitajući hrvatske tekstove, ovladati glavninom gradiva.
NN 129/2009 • Drugi je način učenja da se stranca od početka, nakon prvih nekoliko dana nastave hrvatskoga kao stranoga jezika, uključi u redovu nastavu s razredom kojemu bi pripadao i to na predmete u kojima nije potrebno znanje hrvatskoga u tolikoj mjeri da ih dijete ne bi moglo uopće pratiti. To se odnosi na predmete kao što su glazbena kultura, likovna kultura, tjelesna kultura, engleski jezik, drugi strani jezik, informatika, matematika. Ovaj se način preporučuje djeci kojima je odobren status tražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u hrvatskim osnovnim školama. Budući da se školski jezik ne uči samo na satovima toga jezika kao predmeta, u ovome slučaju na satovima hrvatskoga, nego i na svim drugim predmetima, djeca će na taj način dobiti priliku usvajati hrvatski u prirodnoj okolini.
NN 129/2009 • Djelomično uključivanje u redovnu nastavu potrebno je iz dva razloga. Prvi je motiviranost djeteta na učenje hrvatskoga. Motivacija je jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na uspješnost ovladavanja novim jezikom. Od dvije vrste motivacije, uklopne i uporabne (Jelaska, 2005), prva je redovito djelotvornija u učenju. Uključivanje u redovne razrede poticat će uklopnu – činjenica da im je hrvatski nužan kako bi se uklopila među ostalu djecu u razredu zasigurno će podići razinu motivacije djeci kojoj je odobren status tražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom za ovladavanjem hrvatskim. Drugi je činjenica da se hrvatski ne uči samo na nastavi i radi znanja samoga jezika, nego se uči i u svim životnim okolnostima: kao glavno sredstvo sporazumijevanja u drugim predmetima na nastavi, tijekom odmora, u druženju s vršnjacima izvan škole, u pjevanju itd.
NN 129/2009 • Jezik je apstraktan sustav koji se očituje u različitim jezičnim djelatnostima. Prema CEF-u, hrvatski ZEROJ-u, jezičnih djelatnosti je ukupno četiri: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje, pri čemu se govorenje dijeli na razgovor i govor. U sve su navedene teme i postignuća uključene sve djelatnosti, osim što u A 1.1 za djecu vrlo različitih jezika i pisama nije (bar na početku) predviđeno čitanje i pisanje. U nekim slučajevima, ovisno o djetetu, njegovoj dobi i sposobnostima, njegovu prvomu jeziku i dosadašnjim iskustvima moguće je i te dvije djelatnosti uključiti u nastavu. Ako dijete poznaje latinično pismo i zna pisati, razina A 1.1 uključuje i čitanje i pisanje.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 96/03, Broj 52/91,
Broj 42/09, Broj 13/90,
Broj 27/01, Broj 17/92
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE