PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 143/2009 • Među adresatima ZoPPPM-a, odnosno poreznim obveznicima plaćanja posebnog poreza, ne postoje iznimke, čime se osigurava dosljedna provedba ZoPPPM-a u skladu s poreznom jednakošću.
NN 143/2009 • 15.3. ZoPPPM udovoljava načelu horizontalne jednakosti oporezivanja kao izrazu porezne pravednosti: porezni obveznici iste financijske sposobnosti plaćaju jednak poseban porez.
NN 143/2009 • Podnositelj zahtjeva, kao i određeni broj predlagatelja, međutim, doveli su u pitanje ustavnost ZoPPPM-a zbog toga što on, prema njihovu mišljenju, ne poštuje vertikalnu poreznu pravednost. Iz činjenice da se na poreznu osnovicu iznad 6.000,00 kuna primjenjuje proporcionalna, a ne progresivna porezna stopa, oni zaključuju da se pogoduje osobama s višom gospodarskom snagom zbog čega teret podmirenja javnih troškova među poreznim obveznicima nije podijeljen u skladu s gospodarskom snagom tih istih poreznih obveznika.
NN 143/2009 • Podnositelj zahtjeva u tom smislu ističe da »oni sa primanjima koji premašuju iznose navedene u članku 5. stavku 1. točki 2. Zakona ne osjećaju teret poreznog opterećenja«, odnosno da je diskriminatorno »u članku 5. stavku 1. Zakona uređeno uvođenje poreznih stopa jer za njih nema objektivnih i razmjernih kriterija odnosno ne postoji razmjernost između poreznog opterećenja. Prema tome, takvim uređenjem plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke ozbiljno je narušeno načelo zabrane diskriminacije po socijalnom podrijetlu i imovini, kao i jednakost svih pred zakonom. U članku 14. stavku 2. Ustav propisuje načelo jednakosti svih pred zakonom odnosno pruža jamstvo da će se zakoni u Republici Hrvatskoj primjenjivati jednako na sve građane, što primjenom osporavanog Zakona ne bi bilo ostvareno.«
NN 143/2009 • Ustavni sud navedene prigovore nije podveo pod nesuglasnost članka 5. stavka 1. ZoPPPM-a s člankom 14. stavkom 2. Ustava (opće jamstvo jednakosti pred zakonom). Čini se, naime, da su oni sadržajno usmjereni prema suglasnosti tog članka ZoPPPM-a s člankom 51. Ustava, kao posebnom izrazu načela jednakosti svih u poreznim stvarima. Ustavni sud također napominje da je pod zabranjenu osnovu diskriminacije na koju se poziva podnositelj zahtjeva (zabrana diskriminacije po socijalnom podrijetlu i imovini), vrlo teško podvesti prigovor o neustavnosti članka 5. stavka 1. ZoPPPM-a. Poseban porez i obveza njegova plaćanja, naime, nisu vezani uz socijalno podrijetlo građana. Sukladno tome, članak 14. stavak 1. Ustava mogao bi biti primjenjiv samo u segmentu u kojem se dotiče imovine građana, i to u ograničenom opsegu koji obuhvaća mjesečne neto iznose njihovih plaća i mirovina, odnosno drugih primitaka određenih u članku 4. ZoPPPM-a. Sadržaj prigovora, međutim, ukazuje da je on više usmjeren prema članku 51. Ustava.
NN 143/2009 • Prigovori koji su usmjereni na kvalifikaciju takvog zakonskog rješenja kao nesuglasnog s člankom 51. stavkom 1. Ustava, a u širim okvirima i s člankom 14. stavkom 1. Ustava u dijelu koji zabranjuje diskriminaciju na osnovi imovine, ne mogu biti predmet ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom. Ustavni sud, naime, nije nadležan odlučivati o tome je li na iznos mjesečnih primitaka iznad 6.000,00 kuna zakonodavac trebao primijeniti proporcionalnu ili progresivnu poreznu stopu. On bi o tome mogao odlučivati samo pod pretpostavkom da je sam ustavotvorac izrijekom propisao da porezni sustav Republike Hrvatske mora biti u skladu s načelom progresivnosti, kao što su to učinili pojedini ustavi europskih država. Tako je, primjerice, u članku 31. stavku 1. Ustava Španjolske izrijekom propisano da svatko doprinosi podmirenju javnih troškova sukladno svojim gospodarskim mogućnostima kroz pravedan porezni sustav utemeljen na načelima jednakosti i progresivnog oporezivanja koji ni u kojem slučaju neće biti konfiskatoran po naravi. (»Todos contribuirán al sostenimiento de los gastos públicos de acuerdo con su capacidad económica mediante un sistema tributario justo inspirado en los principios de igualdad y progresividad que, en ningún caso, tendrá alcance confiscatorio«.) I članak 53. stavak 2. Ustava Italije propisuje da se porezni sustav ravna prema načelu progresivnosti (»Il sistema tributario e informato a criteri di progressivita.«)
NN 143/2009 • Sve dok hrvatski Ustav ne bude sadržavao odredbu istu ili sličnu onima u ustavima Španjolske i Italije (o poreznom sustavu utemeljenom na »progresivnom oporezivanju«, odnosno »načelu progresivnosti«), dotle Ustavni sud ima ustavnu obvezu biti suzdržan u procjeni valjanosti odabira vrste porezne stope vezane uz pojedini porezni oblik.
NN 143/2009 • Budući da je riječ o skupini poreznih obveznika koja pripada višem platnom razredu u ZoPPPM-u (skupina onih s mjesečnim iznosima primitaka većima od 6.000,00 kuna) pitanje njihovih gospodarskih mogućnosti za snošenje posebnog poreza u smislu članka 51. stavka 1. Ustava načelno se ne postavlja sve dok je među njima osigurana razmjernost u snošenju tog poreznog tereta.
NN 143/2009 • Sažeto, nije u pravu podnositelj zahtjeva kad ističe da »ne postoji razmjernost između poreznog opterećenja«. Upravo postignuta razmjernost priječi Ustavni sud da osporenu zakonsku mjeru utvrdi nesuglasnom s člankom 51. stavkom 1. Ustava, ali i s bilo kojim drugim zaštićenim ustavnim dobrom, odnosno ustavnom vrednotom.
NN 143/2009 • 15.4. Podnositelj zahtjeva nadalje ističe da »zakonodavac ima pravo uvesti novi porez, no novim porezom ne mogu se diskriminirati građani. Razrez poreza mora ravnopravno obuhvaćati sve razrede, kao što ih obuhvaća i dosadašnja porezna skala koja svim građanima, sva primanja po osnovi osobnog dohotka, jednako oporezuje prema poreznim razredima.«
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 143/2009 • Čini se da podnositelj zahtjeva zapravo smatra da je ZoPPPM trebao u cijelosti pratiti pravila oporezivanja propisana u Zakonu o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 177/04. i 73/08.).
NN 143/2009 • Drugi aspekt tog istog prigovora ističe i određeni broj predlagatelja. Oni navode da se ZoPPPM-om utvrđuju porezi s obzirom na neto iznos primitka od nesamostalnog rada, a da se pri tome ne vodi računa o gospodarskim mogućnostima osobe kojoj se nameće obveza plaćanja poreza, odnosno da se poseban porez plaća neovisno o činjenici broja uzdržavanih članova obitelji te da se primjenom ZoPPPM-a u nepovoljniji položaj dovode porezni obveznici koji su zbog uzdržavanih članova uže obitelji porezno rasterećeni pri plaćanju poreza na dohodak od poreznih obveznika koji primjenom poreza na dohodak nisu porezno rasterećeni. Stoga smatraju da su narušena načela razmjernosti i pravednosti poreznog sustava. Također se ističe da pri obračunavanju posebnog poreza zakonodavac nije vodio računa o iznosu egzistencijskog minimuma, to jest osnovnog osobnog odbitka i osobnog odbitka za uzdržavane članove obitelji. Za taj se iznos kod primjene poreza na dohodak umanjuje dohodak koji je predmet oporezivanja, ali kod osporenog posebnog poreza, uvedenog ZoPPPM-om, porezna osnovnica ostaje neumanjena za navedene odbitke.
NN 143/2009 • Predlagatelji smatraju da se navedeni iznosi (u različitim visinama, ovisno o izvoru na koji se pojedini predlagatelj poziva) ne smiju oporezivati ni posebnim porezom uvedenim ZoPPPM-om. Budući da to ZoPPPM dopušta, njihovo je mišljenje da dolazi do nesuglasnosti ZoPPPM-a s načelom porezne jednakosti i pravednosti propisanim člankom 51. Ustava.
NN 143/2009 • Ustavni sud podsjeća da je priznavanje ili nepriznavanje osnovnih osobnih odbitaka i osobnih odbitaka za uzdržavane članove obitelji, koji postoje u sustavu poreza na dohodak, kao poreznih olakšica pri obračunavanju posebnog poreza uvedenog ZoPPPM-om, u nadležnosti zakonodavca. Treba ponoviti da načelo porezne jednakosti i pravednosti svaki put počiva na usporedbi životnih odnosa, koji nisu jednaki u svim, nego uvijek u pojedinim elementima. Koji su elementi mjerodavni za životne odnose koje treba urediti kako bi se prema njima postupalo jednako ili nejednako, načelno odlučuje zakonodavac koji pri utvrđivanju poreznih osnova ima široku slobodu odlučivanja. Ona završava tek tamo gdje jednako ili nejednako postupanje prema reguliranim činjeničnim stanjima više nije spojivo s načinom promatranja koji je usmjeren prema zamisli pravde, gdje, dakle, nedostaje očigledan razlog za jednako ili nejednako postupanje. Zadaća je ustavnih sudova da provjeravaju samo poštovanje tih vanjskih granica zakonodavčeve slobode (zabrana proizvoljnosti), ali ne je li zakonodavac u konkretnom slučaju pronašao najsvrsishodnije, najracionalnije i najpravednije rješenje (Savezni ustavni sud Savezne Republike Njemačke, BVerfGE 26, 302).
NN 143/2009 • U cilju utvrđivanja uvodi li se ZoPPPM-om nejednako postupanje s obzirom na različite životne odnose njegovih adresata (primjerice, osobe u statusu samca i osobe koja uzdržava dvoje djece), a ako da, postoji li opravdan razlog koji takvo postupanje opravdava, Ustavni je sud zatražio očitovanje Vlade Republike Hrvatske o prethodno navedenim prigovorima vezanim uz »egzistencijski minimum«. Vlada Republike Hrvatske odgovorila je sljedeće:
NN 143/2009 • Prema Zakonu o porezu na dohodak plaća se sastoji od obveznih doprinosa iz plaće, predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i primitka koji se isplaćuje radniku (neto primitak) te pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak kod plaće ili mirovine na poreznu osnovicu utječe visina zakonom propisanog neoporezivog dijela dohotka ili osobnog odbitka. Osnovni osobni odbitak može se povećati po osnovi uzdržavanih članova uže obitelji i uzdržavane djece, po osnovi invalidnosti, za stambene potrebe, zdravstvene usluge i dana darovanja. Obzirom da je osnovica za obračun poreza na dohodak utvrđena na način da se polazi od bruto primitka, činjenica jest da će porezni obveznik sa većim osobnim odbitkom plaćati manji porez na dohodak. Međutim, obzirom da je prema Zakonu o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke porezna osnovica za obračun posebnog poreza neto primitak, odnosno primitak koji se u konačnici isplaćuje poreznom obvezniku, razvidno je da se ne može ponovno primijeniti smanjenje poreza po osnovi uzdržavanih članova uže obitelji i uzdržavane djece, invalidnosti, stambenih potreba, zdravstvenih usluga ili danih darovanja, jer su ti porezni obveznici to pravo već iskoristili putem Zakona o porezu na dohodak, čime su platili manji porez na dohodak a raspolažu većim neto primitkom, koji čini osnovicu za obračun posebnog poreza. Nadalje, porezni obveznik i bez uzdržavanih članova uže obitelji može biti u lošoj ekonomskoj situaciji načelno i zbog stambenih i zdravstvenih potreba, a što kod obračuna poreza na dohodak može koristiti kao neoporezivi dio dohotka tek podnošenjem godišnje porezne prijave u kojoj je obvezan iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju. Pri donošenju ovoga Zakona i određivanja porezne osnovice za obračun posebnog poreza, posebna pažnja usmjerila se prema zaštiti bruto plaće odnosno bruto primitka. Naime, u slučaju da je porezna osnovica za obračun posebnog poreza definirana kao bruto primitak odnosno bruto plaća, rezultat bi bio: manja izdvajanja za doprinose kojima se financira obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, manji prihodi od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su, posebice u uvjetima gospodarske krize, nužni za nesmetani rad jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čiji su u pravilu najveći prihod i što je najvažnije, smanjila bi se prava iz obveznih osiguranja kao što je visina mirovine koja ovisi o iznosu plaće, naknade plaće iz zdravstvenog osiguranja za vrijeme bolovanja radnika, naknade plaće koje se plaćaju iz državnog proračuna za rodiljne naknade i rodiljni dopust i dr.
NN 143/2009 • Slijedom navedenog porezni teret ravnomjerno je raspoređen prema svim poreznim obveznicima, obzirom da svi plaćaju poseban porez prema jednakoj poreznoj osnovici (iznad 3.000,00 kn) i na jednaki način, iz primitka s kojim raspolažu, odnosno koji im je isplaćen.«
NN 143/2009 • Iz navedenog se obrazloženja može zaključiti da je Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica ZoPPPM-a, tijekom njegove pripreme imala u vidu »različite životne odnose« budućih adresata tog zakona, ali je smatrala da se u ZoPPPM-u »ne može ponovno primijeniti smanjenje poreza po osnovi uzdržavanih članova uže obitelji i uzdržavane djece, invalidnosti, stambenih potreba, zdravstvenih usluga ili danih darovanja, jer su ti porezni obveznici to pravo već iskoristili putem Zakona o porezu na dohodak, čime su platili manji porez na dohodak a raspolažu većim neto primitkom, koji čini osnovicu za obračun posebnog poreza« uvedenog ZoPPPM-om.
NN 143/2009 • Tvrdnjama Vlade Republike Hrvatske ne može se odreći racionalna osnova. Sukladno tome, Ustavni je sud, ostajući u »vanjskim granicama« svoje nadležnosti, u ustavnosudskom postupku ocijenio da se osporeni posebni porez – s aspekta osobnih odbitaka, odnosno poreznih olakšica koje se vezuju uz porez na dohodak, a koje se ne priznaju i pri obračunavanju posebnog poreza – ne bi mogao smatrati proizvoljnim do stupnja na kojem osporeno zakonsko rješenje u odnosu na različite životne odnose više ne bi bilo spojivo »s načinom promatranja koji je usmjeren prema zamisli pravde«.
NN 143/2009 • Toj ocjeni doprinosi i narav posebnog poreza uvedenog ZoPPPM-om: riječ je o izvanrednom porezu uz koji se vezuje privremenost i relativno kratko razdoblje njegova ubiranja (najduže 17 mjeseci).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 117/03, Broj 16/92,
Broj 146/05, Broj 51/91,
Broj 151/03, Broj 54/91
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE