PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 143/2009 • Mišljenja smo da Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke (»Narodne novine« broj 94/09. – u daljnjem tekstu: Zakon) nije u suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01., ispravak Ustava Republike Hrvatske – pročišćeni tekst, 55/01.).
NN 143/2009 • Ocjenjujući suglasnost Zakona s Ustavom Republike Hrvatske stavili smo ga u odnos s člancima 51. i 14. stavkom 2., a u svezi s člancima 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske.
NN 143/2009 • Načela razmjernosti, jednakosti i pravednosti iz članka 51. i jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2, razmatrali smo u odnosu na usklađenost Zakona s njima, polazeći uvijek od najviših vrednota iz članka 3., koja su ujedno i temelj za tumačenje Ustava, kao i odredbe iz članka 1. stavka 1. Ustava, koji između ostalog određuju Republiku Hrvatsku i kao socijalnu državu.
NN 143/2009 • Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
NN 143/2009 • Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
NN 143/2009 • Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
NN 143/2009 • Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
NN 143/2009 • Polazeći od instituta socijalne države iz članka 1. stavka 1. Ustava te socijalne pravde iz članka 3. Ustava, smatramo da je potrebno istaći da je pojam socijalne pravde apstraktan kao što je to i pojam pravde, odnosno pravednosti općenito. On nije univerzalno i jednako (vremenski, prostorno i grupno) određen i nema trajno, nepromjenjivo značenje. No, ako se socijalna pravda/pravednost ne može definirati pozitivno, do zaključaka o njoj može se doći i negativnom definicijom, time što se utvrđuje što (svakako) nije pravedno.
NN 143/2009 • Sa stajališta socijalne pravde nije prihvatljivo da se oporezivanje posebnim porezom ne obavlja u skladu s ekonomskom snagom poreznog obveznika, što omogućuje, odnosno u praksi rezultira činjenicom da se intervenira u socijalni status građana s rezultatom koji se ne može ocijeniti socijalno pravednim. De facto, učinci oporezivanja ovim porezom su nasumični, ovise o okolnostima koje u suštini nemaju veze niti bi trebale biti relevantne pri primjeni Zakona.
NN 143/2009 • Kako u Zakonu uopće nije definiran obveznik ovog poreza (nego samo obveznik obračunavanja, obustavljanja i plaćanja posebnog poreza – članak 3.), socijalni učinci posebnog poreza na osobe iz čijih se on primitaka plaća ne mogu se utvrditi jer su ovisni o okolnostima koje nemaju niti bi trebale imati bilo kakve veze, odnosno ne bi smjele utjecati na porezno opterećenje i njegove posljedice na položaj građana koji ih snose.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 143/2009 • Ne stoji konstatacija većine sudaca da je ovako uređen porez izraz socijalne osjetljivosti (str. 21/7), što gornji primjer demantira, a čudi i posve neodrživa premisa da je opravdano i u skladu sa socijalnom pravdom u socijalnoj državi da se – prema stanju kakvo je kreirao Zakon »ugroženim« smatra građanin koji ukupno ostvaruje 22.300,00 kn jer mu ni jedan primitak ne prelazi iznos od 3.000,00 kn.
NN 143/2009 • Iz navedenih razloga nije moguće prihvatiti stav da se radi o Zakonu koji »iako ne doprinosi ujednačavanju socijalnih suprotnosti kao jednom od temeljnih vrijednosti socijalne države, upravo taj Zakon otvara mogućnost da drugi aspekti socijalne države ostanu netaknuti u uvjetima gospodarske krize«. O ovako osjetljivoj stvari – socijalnoj pravdi, ne bi trebalo odlučivati prema motu »cilj opravdava sredstvo!«
NN 143/2009 • Ne osporavajući namjeru i legitimni cilj Vlade Republike Hrvatske u provođenju njezine politike mi samo ističemo:
NN 143/2009 • a) da se to mora provoditi u sklopu jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, a to je vladavina prava. Naime, smatramo da svi pravni instrumenti kojima se želi ostvariti ovaj cilj moraju biti u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske i ne smiju im proturječiti;
NN 143/2009 • b) teška ekonomska kriza, sama po sebi nalaže drugačije ekonomsko i svako drugo ponašanje. Prije svega, traži uplatu svih dugova, racionalizaciju i štednju svake, a poglavito nepotrebne potrošnje, što sve u krajnjoj liniji mora rezultirati smanjenjem proračuna kao takvog, dakle kako na prihodovnoj tako i na rashodovnoj strani. Nažalost, to nije tako. Svjedoci smo da država svoja velika potraživanja još nije započela naplaćivati, s jedne strane, a s druge da Prijedlog Državnog proračuna za 2010. godinu ne samo da ne pada, već obratno raste u odnosu na Proračun za 2009. godinu. Samo po sebi se postavlja pitanje da li je to uobičajeno u uvjetima »teške gospodarske krize« i da li se time može opravdati daljnje zadržavanje izvanrednog poreza, poglavito ako smo svjesni da je on tako Zakonom uspostavljen da je nesukladan s Ustavom, poglavito njegovim odrednicama o socijalnoj državi, socijalnoj pravdi, pravednosti i jednakosti te razmjernosti porezne obveze s gospodarskom mogućnošću. Održavati ili uspostavljati (opravdano) socijalnu pravdu za jedne, na račun (loše odabranih) drugih, nije izraz ni sadržaj socijalne pravde u jednoj državi deklariranoj kao socijalnoj. Ustavni sud je već na osnovi naziva Zakona morao pretpostaviti mogućnost kumuliranja dvaju (ili više) primitaka koje građanin prima od dvaju (ili više) isplatitelja. Ovaj Zakon zapravo ne inaugurira od poreza izuzete subjekte (primatelje plaća, mirovina i drugih primitaka), nego (pojedine, posebno promatrane i s pojmom ekonomske snage nespojive) objekte oporezivanja, što rezultira činjenicom da porezno obveznima postaju ili ne pojedini primitci, a ne osobe koje ih ostvaruju/primaju. Stoga će njihov socijalni status – kojeg determinira i omogućuje njihova ekonomska snaga prije i poslije oporezivanja biti – ako ga se procjenjuje prema ostvarenim primitcima, s jedne i oporezivim primitcima, s druge strane – bitno drugačiji, ali ne s obzirom na to koliki su ukupni iznos primili od jednog ili više isplatitelja, nego s obzirom na to koliko su iznosili, kolika je bila visina tih pojedinačnih primitaka jedne osobe primljenih od različitih isplatitelja. Očito je – dakle – da posljedica ovakvog rješenja u Zakonu nije sukladna sa zahtjevom za socijalnom državom i socijalnom pravdom. Nije li jasno da se u slučaju dviju osoba od kojih jedna ostvaruje od jednog isplatitelja 3.000,00 kn, a druga od svakog od dvaju isplatitelja po 2.900,00 kn – sasvim neopravdano, lišeno logike i suprotno socijalnoj pravdi i sadržaju pojma socijalne države – »štititi« (i) osoba koja, prema kriterijima »granice siromaštva«, nikako ne spada u skupinu socijalno ugroženih i ne bi trebala imati tretman kakvog joj Zakon omogućuje.
NN 143/2009 • d) Većina sudaca Ustavnog suda prihvaća očitovanje Vlade Republike Hrvatske da je propisana granica iznosa primitka u visini do 3.000,00 kn, na koji se ne plaća poseban porez, utvrđena »objektivno na temelju izvršenih podrobnih analiza, stavljanjem u odnos visinu primitka do kojeg se ne plaća poseban porez te broja osoba koje ostvaruju takav primitak i cilja Zakona, a to je osigurati povećanje prihoda državnog proračuna u visini 2,1 milijarde kuna na godišnjoj razini, koji su nužni za stabilnost javnih financija Republike Hrvatske». Ovo se ne može prihvatiti kao meritorni oslonac za stajalište da je Zakon uređen tako da se ne remeti socijalna pravda, odnosno ugrožava socijalna država. Na ocjenu o tome je li porez reguliran tim Zakonom takav da osigurava funkcioniranje socijalne države, kao i socijalnu pravdu, ni najmanje ne utječe navedeni cilj, koji je njegovim donošenjem trebalo postići, a to je – kao što je već rečeno – »osigurati povećanje prihoda državnog proračuna u visini od 2,1 milijarde kuna – koji su nužni za stabilnost javnih financija Republike Hrvatske«.
NN 143/2009 • Ako je i trebalo ostvariti te prihode, sama ta činjenica uvedeni porez ne čini instrumentom kojim se osigurava socijalna pravda, niti se njegovim uvođenjem, odnosno primjenom ne demonstrira da je Republike Hrvatske socijalna država.
NN 143/2009 • Pritom se ne radi o visini iznosa koji je Zakonom definiran kao socijalni minimum, nego o činjenici da primjena Zakona ne omogućava da se on u stvarnosti i realizira.
NN 143/2009 • Sve namjene za čije ostvarivanje su trebala poslužiti ili služe sredstva ubrana posebnim porezom (»očuvanje različitih socijalnih davanja koja se financiraju iz državnog proračuna, a koja su izraz državne skrbi za socijalno najranjivije pojedince ili skupine, odnosno za one koji su na temelju svojih osobnih životnih okolnosti ili društvenog zapostavljanja bili ometeni u svom osobnom ili socijalnom razvoju«, koje su legitimne, razumljive pa i nužne, mogu biti samo razumljivo obrazloženje za donošenje Zakona, ali nikako i utemeljenje za njegovo proglašavanje sukladnim s Ustavom u dijelu u kojemu se on ne uklapa u koncept socijalne države niti omogućuje i osigurava socijalnu pravdu!
NN 143/2009 • Ako propitujemo usklađenost Zakona s Ustavom polazeći od ustavne vrednote jednakosti iz članka 3., zatim jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. i jednakosti i pravednosti iz članka 51. stavka 2. Ustava, dolazi se do stajališta koja također potvrđuju njegovu nesuglasnost s Ustavom Republike Hrvatske.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 178/04, Broj 49/04,
Broj 9/09, Broj 116/03,
Broj 12/93, Broj 23/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE