PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 143/2009 • U financijskoj znanosti se pri oporezivanju mora voditi računa o jednakosti u poreznom tretmanu, kao o (jednoj od) pretpostavki za oživotvorenje zahtjeva za pravednim oporezivanjem, odnosno pravednošću u oporezivanju. Da bi se taj cilj optimalno dosegnuo, razvijeni su pojmovi horizontalne i vertikalne jednakosti. Horizontalna jednakost u poreznom tretmanu postiže se tako da se pritom »jednaki tretiraju/oporezuju/ jednako«, dok je zahtjevu za vertikalnom jednakošću udovoljeno kad porezni obveznici porez plaćaju prema ekonomskoj snazi.
NN 143/2009 • Horizontalna jednakost pretpostavlja da će se jednakom poreznom tretmanu podvrgnuti skupine poreznih obveznika s jednakim, za oporezivanje relevantnim značajkama pa će tako samci biti porezno tretirani jednako, ali različito od obitelji, a tu opet obitelj s jednim djetetom neće biti tretirana na način na koji će u poreznim stvarima biti tretirana obitelj sa četvero djece ili koja ima invalidne članove, itd. Osnovno je pravilo, odnosno ideja u tome da se utvrdi modalitet oporezivanja primjeren za jednu skupinu poreznih obveznika, koje povezuje više ili manje jednakih pokazatelja važnih za oporezivanje, a da se na skupinu s drugačijim za oporezivanje važnim elementima utvrdi za nju primjeren porezni tretman, različit od onoga namijenjenog skupiti s drugačijim zajedničkim karakteristikama.
NN 143/2009 • Ovakav se porezni tretman, odnosno ovakvo poimanje horizontalne jednakosti ne može ocijeniti pravednim, što je toliko jasno i nepobitno da je to gotovo i nepotrebno dokazivati. Međutim, vezano uz ocjenu ustavnosti Zakona to se ipak čini nužnim jer Ustavni sud izriče stajalište koje je dvostruko ne samo neprihvatljivo, nego i netočno. Naravno da se na pogrešnim pretpostavkama ne mogu bazirati točni zaključci!
NN 143/2009 • Naime, tvrdi se: »ZoPPPM udovoljava načelu horizontalne jednakosti oporezivanja kao izrazu porezne pravednosti: porezni obveznici iste financijske sposobnosti plaćaju jednak poseban porez«.
NN 143/2009 • Najprije valja ukazati na činjenicu da je Ustavni sud pogrešno definirao što je horizontalna jednakost. Kao što je naprijed o tom problemu rečeno, ona će nastupiti kad se porezni obveznici s jednakim porezno relevantnim značajkama podvrgnu jednakom poreznom tretmanu. I da se odmah raščisti kako bi se izbjegla svaka daljnja zabuna, treba istaknuti da je ona jednakost koja pri oporezivanju vodi računa o ekonomskoj snazi (ili – kako se u obrazloženju navodi – financijskoj sposobnosti) poreznog obveznika – vertikalna jednakost.
NN 143/2009 • Dakle, suprotno citiranoj tvrdnji Ustavnog suda, ovaj Zakon regulira porez koji je sve samo ne pravedan sa stajališta horizontalne jednakosti. Isto se, premda ne vezano uz primijenjene stope, može reći i za respektiranje zahtjeva za vertikalnom jednakošću pri oporezivanju.
NN 143/2009 • 1. a) osoba koja ostvaruje primitak do 3.000,00 kn od jednog isplatitelja – nije obvezna platiti posebni porez;
NN 143/2009 • O oporezivanju zasnovanom na maksimi koja osigurava horizontalnu jednakost (ergo – pravednost), u ovim primjerima ne može biti riječi. Stoga, kao što je to i sa slučajem opisanim u točki 1. pri ovako koncipiranom oporezivanju posebnim porezom ne može se govoriti o pravednom oporezivanju, što je suprotno odredbi članka 51. stavka 2. Ustava. Ovdje, naime, nema oporezivanja kod kojeg se jednaki tretiraju jednako, a o pravednosti ni u naznakama.
NN 143/2009 • 3. Zakon se primjenjuje na plaće, mirovine i druge primitke i to na sve one koji su isplaćeni po stupanju na snagu Zakona, tj. od 1. kolovoza 2009. Budući da je zakonodavac pritom očito i razumljivo pošao od pretpostavke da se plaće i drugi, prema ovom Zakonu, oporezivi primitci isplaćuju na vrijeme, odnosno u propisima predviđenim terminima, primjena ovog Zakona određene će skupine građana dovesti u diskriminatorni položaj. Kako je situacija malo drugačija od gore iznijete pretpostavke, tj. plaće i neki drugi primitci isplaćuju se sa zakašnjenjima i od po nekoliko mjeseci, za takve građane – primatelje tih zakašnjelih primitaka radi toga nastupa posljedica koja ih stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na građane koji oporezive primitke ostvaruju u propisanim rokovima. To kreira stanje u kojemu i opet oporezivanje primjenom Zakona neće biti utemeljeno na premisi da jednake treba tretirati jednako i to tako što će (a) građani koji prime primitke zaostale iz vremena prije stupanja na snagu ovog Zakona – recimo u rujnu ove godine – biti dužni platiti posebni porez, kojeg ne bi trebali platiti da su svoje primitke primili na vrijeme, a osim toga (b) ti će primitci biti isplaćeni u jednom iznosu pa će građani koji su svoje primitke trebali dobiti npr. u veljači, ožujku i travnju ove godine (kad obveza plaćanja posebnog poreza još nije postojala), a koji u pojedinačnim iznosima ne prelaze od poreza izuzetih 3.000,00 kn, i iznose pojedinačno, recimo 2.010,00 kn, posebni porez platiti u ovom slučaju (čak) primjenom više od dviju predviđenih stopa (4%) jer se oporezuje ukupni iznos od 6.030 kn, čime su evidentno dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na građane koji na svoje, na vrijeme primljene primitke (u veljači, ožujku i travnju) identične visine nisu ni trebali platiti posebni porez jer je Zakon kojim je on reguliran donesen kasnije. Prema tome, o jednakosti građana pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava), o jednakosti koju Ustav Republike Hrvatske stavlja na pijedestal najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3.), kao i o jednakosti i pravednosti u poreznim stvarima (poreznom tretmanu, članak 51. stavak 2.) ovdje nema ni govora.
NN 143/2009 • Možemo samo zamisliti kako će na tu i takvu jednakost i pravednost reagirati naši radnici koji se danas bave štrajkovima da im se isplate zaostale višemjesečne pa i godišnje plaće, kad im se iste budu isplaćivale uz naplatu poreza iz ovog Zakona. Svaki komentar je suvišan.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 143/2009 • Oporezivanje jest par excellence »povreda« nepovredivosti vlasništva, koje je člankom 3. Ustava Republike Hrvatske definirano kao jedno od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Međutim, kako je danas općeshvaćeno i općeprihvaćeno, da su za aktivnost države utvrđene ustavom, zakonima i drugim propisima potrebna materijalna sredstva i kako među svim oblicima njihova pribavljanja daleko najdominantniju (i po financijskim učincima i po operativnosti i fleksibilnosti itd.) ulogu imaju porezi, kako je – dakle – ubiranje poreza (uz ostale javne prihode) pretpostavka za njezino postojanje i uspješno funkcioniranje, i u Republici Hrvatskoj se odstupilo od nepovredivosti vlasništva, kad se radi o prikupljanju poreza – jer oni zadiru u (privatno) vlasništvo. Zato je člankom 51. Ustava Republike Hrvatske predviđeno kako i pod kojim je pretpostavkama, to moguće učiniti.
NN 143/2009 • U skladu s tom odredbom (a) svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova i to (b) u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima na osnovi poreznog sustava temeljenog na načelima (c) jednakosti i (d) pravednosti.
NN 143/2009 • (b) Premda je u članku 1. stavku 1. Zakona jasno i nedvosmisleno utvrđeno da se posebni porez plaća »na načelima jednakosti i razmjernosti« odnosno »razmjerno svojim mogućnostima« – što znači da ga de iure treba plaćati prema ekonomskoj snazi, to de facto nije slučaj, on se ne plaća prema ekonomskoj snazi. No, treba napomenuti, da bi čak i da u Zakon nisu unijete navedene odredbe, on ipak trebao biti u skladu s Ustavom (članak 51. stavak 1.) kako bi se izbjegao prigovor njegove suprotnosti s Ustavom. (Istina, Ustav rabi pojam »gospodarske mogućnosti«, što je zakonodavac malo skratio.)
NN 143/2009 • Međutim, unatoč verbalnog opredjeljenja odnosno navođenja Ustavom utvrđenih pretpostavki za oporezivanje, rješenja unijeta u Zakon od njih odstupaju, odnosno ovaj se porez ne plaća prema gospodarskim mogućnostima, ili – prema terminologiji usvojenoj u financijskoj teoriji, prema ekonomskoj snazi, što znači, da više poreza treba platiti onaj tko više ima, čija je ekonomska snaga veća.
NN 143/2009 • Ustavni sud je raspravu i Odluku vezanu uz poštivanje principa plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi u ovom Zakonu zasnovao na temeljnom prigovoru podnositelja zahtjeva i određenog broja predlagatelja da Zakon ne respektira ovo načelo odnosno zahtjev pri primjeni posebnog poreza. I donio je u odnosu na taj zahtjev pravilnu odluku, prema kojoj Zakon nije suprotan s Ustavom, budući da se posebni porez de facto plaća prema ekonomskoj snazi, samo što je (a) obrazloženje takvog stava pogrešno, kao što je (b) pogrešan i sadržaj prigovora podnositelja zahtjeva vezanog uz pretpostavljeno odstupanje od primjene i oživotvorenja principa plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi.
NN 143/2009 • Bilo je za očekivati da će u kriznom vremenu zbog kojeg se uvodi posebni porez Zakonom progresija oporezivanja prema gospodarskoj mogućnosti poreznog obveznika biti veća nego što je to u »normalnim« gospodarskim prilikama, a za koje je Zakon o porezu na dohodak predvidio čak dvije stope više. Nama je neprihvatljivo prešutno stajalište po kojem bi polazeći od članka 51. Ustava Republike Hrvatske progresija propisana Zakonom u odnosu na onu propisanu Zakonom o porezu na dohodak više odražavala razmjernost plaćanja poreza preko gospodarske mogućnosti uz poštivanje načela jednakosti i pravednosti. To tim više ako se ima u vidu da se Zakon kojim je propisan posebni porez odnosi na vrijeme krize u gospodarstvu. Za pretpostaviti je da stupanj socijalne osjetljivosti, načelo jednakosti i pravednosti u vrijeme gospodarske krize moraju biti više izraženi, a što treba rezultirati većom progresijom poreznih davanja od strane onih čija je gospodarska mogućnost veća nego što je to u vrijeme navedenog gospodarskog stanja. Time bi se, ne samo dosljednije provodio članak 51. Ustava Republike Hrvatske, već i njegove odredbe o socijalnoj državi.
NN 143/2009 • Jednostavno rečeno krizni porez bi morao imati veći stupanj razmjernosti između poreznog davanja i gospodarske mogućnosti poreznih obveznika te pravednosti i jednakosti, nego što to propisuje Zakon o porezu na dohodak. No, obrazloženje Ustavnog suda o toj materiji odnosno problemu sadrži zaključak, da »Sve dok hrvatski Ustav ne bude sadržavao odredbu istu ili sličnu onima u ustavima Španjolske i Italije (o poreznom sustavu utemeljenom na »progresivnom oporezivanju«, odnosno »načelu progresivnosti«), dotle Ustavni sud ima ustavnu obvezu biti suzdržan u procjeni valjanosti odabira vrste porezne stope vezane uz pojedini porezni oblik.« A problem zapravo nije u »odabiru porezne stope« (točnije vrste oporezivanja), jer bi u slučaju da je primijenjeno proporcionalno oporezivanje, porez i dalje oporezivao prema ekonomskoj snazi, tj. onaj tko više ima platio bi više poreza, samo što bi to u ovom slučaju dalo drugačije rezultate i proizvelo različite odnose među poreznim odnosima, jer bi tada onaj s višom ekonomskom snagom platio samo apsolutno, ali ne i relativno više poreza.
NN 143/2009 • Ustavni sud je o prigovoru zbog neustavnosti Zakona u vezi s člankom 51. Ustava vezano uz režim oporezivanja utvrđen Zakonom, prema kojem se ne oporezuju pojedinačni primitci isplaćeni od jednog isplatitelja ako ne prelaze 3.000,00 kuna, koristio – među ostalim – i očitovanje Vlade Republike Hrvatske o tom pitanju, koje glasi: »Slijedeći temeljna načela oporezivanja dohotka pripisana Zakonom o porezu na dohodak razvidno jest da su i tim Zakonom, u skladu sa svjetskom i europskom praksom, propisani različiti izvori dohotka koji se oporezuju na različite načine, primjenom različitih poreznih stopa. S obzirom na to da se radi o temeljnim načelima oporezivanja dohotka prema svojim izvorima (primici od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugog dohotka), tako i ovaj Zakon poštuje ta načela na način da se poseban porez plaća prema pojedinom izvoru primitka.«
NN 143/2009 • Ovaj bi se problem mogao dodatno produbiti uvođenjem u njegovo razmatranje instituta od posebnog poreza oslobođenih primitaka čija visina ne prelazi 3.000,00 kuna, no on je već bio predmetom analize i ocjene u ovom tekstu.
NN 143/2009 • Isto se tako u ovom tekstu već raspravljalo o s ovom tematikom povezanom problemu raskoraka između socijalno motivirane brige o tzv. socijalnom minimumu (od poreza izuzetih do 3.000,00 kuna) i nespretnim rješenjima za njegovu operacionalizaciju, a slijedom toga i o njihovoj (ne)ustavnosti. Isto se odnosi i na problem poštivanja odnosno primjene principa plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi – usko povezanim s gore elaboriranim i analiziranim problemom, čemu posebnu težinu daje činjenica, da je sam zakonodavac odstupio od tog načela proklamiranog u stavku 1. Zakona, odnosno onemogućio njegovu praktičnu primjenu utvrđujući modalitet oporezivanja u kojem se ne oporezuje ukupna ekonomska snaga, nego samo njezini, visinom determinirani, dijelovi.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 167/03, Broj 109/07,
Broj 103/07, Broj 119/09,
Broj 139/08, Broj 155/02
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE