• Nadalje, pobijanim rješenjem tuženo je tijelo pogrešno utvrdilo mjerodavno tržište, a to je imalo za posljedicu i pogrešno utvrđenje kako upravo on ima monopolistički položaj na tržištu na čemu je zasnovano i daljnje utvrđenje tužene da je takav položaj zlouporabio. Kao mjerodavno tržište tuženi je utvrdio tržište ovlaštenih distributera vozilima marke Volkswagen u Republici Hrvatskoj što tužitelj smatra pogrešnim. Područje djelovanja tržišne snage P. Z. Auto d.o.o. je tržište novih putničkih motornih vozila i tržište novih lakih dostavnih vozila, s obzirom da vozila za koja je tužitelj ovlašteni uvoznik za Republiku Hrvatsku po vrsti, namjeni i cijeni imaju svoju odgovarajuću zamjenu u drugim markama motornih vozila koje u Republiku Hrvatsku uvoze i drugi poduzetnici. Iz brojčanih pokazatelja za 2001. i 2002. godinu tako proizlazi da je udjel tužitelja niži od 30%, u smislu članka 16. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja pa slijedi da tužitelj nema monopolistički položaj niti u odnosu prema poduzetnicima s kojima je zaključio pismo namjere niti prema krajnjim kupcima novih vozila.

• Tužitelj se dalje poziva na određenje iz članka 20. Zakona o trgovini koja definira trgovca na malo (distributora) iz ugovora o selektivnoj distribuciji. Osnovna karakteristika selektivne distribucije je postojanje kvalitativnih i kvantitativnih kriterija, a u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od tih kriterija. Tuženo tijelo čak niti ne polazi od toga da je tužitelj propisao kvalitativne kriterije za prodaju jer mu nalaže takve kriterije izraditi. Broj poduzetnika za prodaju vozila marke Volkswagen s kojima je zaključeno pismo namjere ostao je otvoren pa nije uslijedila nikakva kvantitativna selekcija, a poduzetnicima nije nametnuta isključiva prodaja odnosno isključiva distribucija samo vozila marke Volkswagen. Uz to nema niti daljnje osobitosti kvantitativne selektivne mreže distribucije odnosno ograničenje da partneri smiju prodavati samo konačnim potrošačima, a ne i drugim trgovcima vozilima. Tako i AMC Međimurje d.o.o. nova vozila marke Volkswagen može nabavljati kod svih poduzetnika u Republici Hrvatskoj koji prodaju vozila ove marke te nije upućen samo na tužitelja.

• Pismo namjere ne uspostavlja sustav selektivne distribucije. Pismo namjere se primjenjuje od 1. siječnja 2000. godine, a prijaviteljima poduzetnicima AMC Međimurje d.o.o. i Autohrvatska Pula d.o.o. kao i ostalim poduzetnicima navedenim u točki 2. izreke pobijanog rješenja svojstvo ovlaštenog trgovca vozilima marke Volkswagen prestalo je još 31. prosinca 1999. godine temeljem Sporazuma o raskidu trgovačkog ugovora od 10. prosinca 1999. godine zaključenog s ranijim uvoznikom iste marke vozila Autocentar Zubak d.o.o. Velika Gorica.

• Raskidom trgovačkog ugovora potpuno je otvoreno pitanje njihovog budućeg svojstva unutar trgovačke mreže koju će formirati novi uvoznik jer je isključena mogućnost pravnog nasljeđivanja svojstva trgovca u odnosu na uvoznika. Pismo namjere je po svom pravnom značenju isprava koja potvrđuje da je između stranaka u tijeku postupak pregovaranja o nekom budućem ugovornom odnosu. Zato ono nije ugovor o distribuciji motornih vozila iz oblasti vertikalnih sporazuma između dobavljača i ovlaštenih trgovaca –distributora.

• Tužitelj rekapitulira sadržaj pisma namjere pa zaključuje da bi poslovni odnos tek mogao postati odnos između dobavljača i ovlaštenog trgovaca na malo – distributora u okviru selektivne distribucije, ali tek kad se zaključi trgovački ugovor. Iz navedenoga zaključuje kako sadašnji poslovni odnos između tužitelja kao uvoznika i ugovornih partnera nije ni sadržajno ni formalno odnos između dobavljača i ovlaštenog trgovca unutar odnosa selektivne distribucije.

• Tužitelj osporava i pravilnost stajališta tuženog tijela da bi primjenjivao različite uvjete za istu ili odgovarajuću vrstu poslova s različitim poduzetnicima. Ovo bi bilo moguće samo kada u poslovanju s određenim poduzetnicima dođe do odstupanja od unaprijed utvrđenih uvjeta koje primjenjuje kod drugih poduzetnika za istu i odgovarajuću vrstu poslova. Međutim, ukoliko ti uvjeti nisu unaprijed utvrđeni poduzetnik ne može nepostojeće uvjete različito primjenjivati pa se konkretni otkaz ne može smatrati diskriminirajućom mjerom.