PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 16/2007 • Odredbom članka 8. stavka 2. navedenog Zakona, propisano je da člana predstavničkog tijela izabranog na stranačkoj listi zamjenjuje neizabrani kandidat s dotične liste s koje je izabran član, a kojeg odredi politička stranka koja je predlagatelj liste.
NN 16/2007 • Iz podataka spisa predmeta nadalje proizlazi da je Socijaldemokratska partija Hrvatske, gradska organizacija Oroslavje dana 16. rujna 2006. odredila da Vesnicu Kantoci zbog obnašanja dužnosti ravnateljice Otvorenog učilišta Oroslavje zamjenjuje Petar Krsnik, koji je pozvan na 10. sjednicu koja je održana dana 28. rujna 2006.
NN 16/2007 • Što se tiče povreda koje je Središnji državni ured za upravu utvrdio u svezi sa sazivanjem i održavanjem 10. sjednice Gradskog vijeća Grada Oroslavja, Središnji državni ured za upravu poništio je navedenu sjednicu predstavničkog tijela odlukom klasa:023-01/06-01/290, urbroj: 515-11-03-06-9 od 20. listopada 2006. U svezi s tom odlukom pred Upravnim sudom Republike Hrvatske u tijeku je postupak koji se vodi pod brojem: Zpa-33/06.
NN 16/2007 • Odredbom članka 132. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokanih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava.
NN 16/2007 • Odredbom članka 136. Ustava Republike Hrvatske propisano je da su u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
NN 16/2007 • Imajući u vidu navedene odredbe Ustava Republike Hrvatske i zakona, prema ocjeni Upravnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene propisane pretpostavke za raspuštanje predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
NN 16/2007 • O prijedlogu tužitelja radi naknade troškova postupka Sud nije posebno odlučivao, budući da je odredbom članka 61. Zakona o upravnim sporovima, propisano da svaka stranka u upravnom sporu podmiruje svoje troškove.
NN 16/2007 • Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke, dok se točka III. temelji na odredbi članka 85. stavka 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
NN 16/2007 • Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darka Vlahinje, kao predsjednika Vijeća, mr. sc. Marije Kriletić i Borisa Markovića, kao članova Vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pliva d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, kojeg zastupa predsjednik Uprave mr. Željko Čović, a njega Vesna Vasiljević, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-030-03/2002-01/44, urbroj: 580-02-03-17-04 od 13. veljače 2003., radi ocjene sporazuma o distribuciji proizvoda, u nejavnoj sjednici Vijeća održanoj 26. listopada 2006.
NN 16/2007 • Poništava se rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-030-03/2002-01/44, urbroj:580-02-03-17-04 od 13. veljače 2003.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 16/2007 • II. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama« i »Službenom glasniku« Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
NN 16/2007 • Osporenim rješenjem prema točki I. u ugovoru pod nazivom Sporazum o distribuciji proizvoda, sklopljenim 6. lipnja 2002. između tužitelja i poduzetnika INFAI-NMR GmbH, utvrđuju se ništavim odredbe: a) odredba članka 2. stavka 2. u cijelosti i b) odredba članka 5. stavka 1. u dijelu koji glasi: »INFAI obvezuje sebe i svoje združene tvrtke da neće neizravno prodavati Proizvode na Teritoriju«. Prema točki II. izreke nalaže se tužitelju da odredbe članaka koje su utvrđene ništavim u točki 1. ove izreke briše i u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja tužitelju dostavi dokaz o izvršenju ovog naloga. Prema točki III. obvezuje se tužitelj da za slučaj ugovaranja novih odredbi u Sporazumu o distribuciji proizvoda tuženom tijelu na ponovnu ocjenu u roku od 30 dana od dana sklapanja dostavi novi sporazum o distribuciji proizvoda ili aneks istog. Prema točki IV. ocjena tuženog tijela o Ugovoru iz točke I. izreke ovog rješenja odnosi se samo na njegovu suglasnost s propisima Republike Hrvatske i vrijedi samo za primjenu istog na području primjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, tj. na području Republike Hrvatske. Prema točki V. podnositelj prijave poduzetnik Pliva d.d. obveznik je plaćanja upravne pristojbe u iznosu od 9.400,00 kn koja se uplaćuje u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Prema točki VI. ovo rješenje bit će objavljeno u »Narodnim novinama«.
NN 16/2007 • Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što je akt donesen od nenadležnog tijela, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, te što je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je dana 6. lipnja 2002. sklopio ugovor o distribuciji s poduzetnikom INFAI GmbH iz Republike Njemačke, te je u skladu s odredbom iz članka 12. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ugovor dostavio na ocjenu tuženom tijelu dana 24. lipnja 2002. Smatra da se je tuženo tijelo pogrešno pozvalo na odredbe o svojoj nadležnosti u ovom slučaju, jer da nadležnost tuženika u povodu dostave ugovora prema članku 12. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja postoji upravo prema tom članku Zakona na koji se tuženo tijelo uopće ne poziva, te eventualno, članak 35. istog Zakona (pod pretpostavkom da se pod pojmom ocjene iz članka 12. Zakona podrazumijeva upravni postupak a ne stručno mišljenje te da se pod pojmom radnja iz stavka 1. članka 35. Zakona podrazumijeva i ugovor odnosno ugovorna odredba). Tužitelj smatra da ne postoji tužiteljeva nadležnost za donošenje odluke o utvrđivanju ništavosti ugovora jer da to nije propisano Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, dok je za utvrđivanje ništavosti ugovora upravo određena sudska nadležnost prema Zakonu o sudovima i Zakonu o parničnom postupku. Tužitelj iznosi da odredbe iz članka 12. Zakona treba tumačiti u pravcu da tuženo tijelo donosi samo stručno mišljenje. Dalje navodi da su točka I. i II. izreke osporenog rješenja u proturječju jer da se utvrđuje ništavost određenih odredbi ugovora i istovremeno nalaže njihovo brisanje, a osim toga da izmjena ugovora nije moguća bez suglasja obiju ugovornih strana. Stoga smatra da je točka II. izreke rješenja neizvršiva i kao takva ništava. Točku IV. izreke rješenja nalazi nerazumljivom i neodređenom jer se odnosi samo na područje primjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja tj. na područje Republike Hrvatske, dok se u točki I. i II. izreke to ne navodi već se ove odredbe odnose na cjelokupan ugovoreni teritorij koji ne obuhvaća samo područje Republike Hrvatske.
NN 16/2007 • U odnosu na obrazloženje osporenog rješenja tužitelj nalazi da su iznijeti razlozi neprihvatljivi. Kriteriji i standardi prava Europske unije o ocjeni vertikalnih sporazuma na koje se tuženo tijelo poziva, ne navodeći izvor, da nisu ništa drugo nego članak 81. Ugovora o osnivanju Europske zajednice te propisi Komisije Europske unije za provođenje članka 81. a kojim se izričito navode nedozvoljeni i dozvoljeni uvjeti ugovora, s time da članak 81. rečenog Ugovora i rečeni propis predstavljaju propise Europske unije koji reguliraju tržišno natjecanje unutar zajedničkog tržišta, tj. unutar Europske unije. Tužitelj smatra da se odredba članka 35. Privremenog sporazuma o trgovinskim i s njima poreznim pitanjima između RH i Europske zajednice odnosno članka 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europske zajednice i njihovih država članica i Republike Hrvatske nikako ne može tumačiti kao obveza (a niti ovlaštenje) organa ili drugih tijela Republike Hrvatske da direktno primjenjuje navedene odredbe ugovora i »instrumente tumačenja koji su usvojile institucije zajednice«, već samo kao obveza RH kao potpisnice tih sporazuma na usklađivanje svog zakonodavstva iz područja tržišnog natjecanja s legislativom Europske unije. Tužitelj ističe da vertikalni sporazumi nisu regulirani Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. Prihvaćanjem stajališta da bi se u Republici Hrvatskoj mogli primijeniti kriteriji sadržani u odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i »instrumentima tumačenja koje su usvojile institucije Zajednice« bez da su te odredbe i »instrumenti« objavljeni u međunarodnom ugovoru ili preuzeti i objavljeni u hrvatskom zakonu tužitelj daje značaj dopuštanja direktne primjene stranog prava u Republici Hrvatskoj, a protivno načelu zakonitosti iz članka 4. Zakona o općem upravnom postupku i članku 19. Ustava Republike Hrvatske.
NN 16/2007 • Tužitelj izražava shvaćanje da prema odredbama članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja proizlazi da je za ocjenu ograničavanja ili sprječavanja slobodnog tržišnog natjecanja iz članka 7. toga Zakona potrebno ocijeniti sve relevantne okolnosti slučaja, a osobito uvjete na tržištu. Niti jednom odredbom da Zakon ne predviđa posebnu kategoriju ili vrstu ograničenja tržišnog natjecanja koja bi bila zabranjena »per se« tj. na koju se ne bi imao primjenjivati članak 8. Zakona. Tužitelj postavlja pitanje na temelju čega je tuženo tijelo utvrdilo da se u ovom slučaju radi o medicinskom proizvodu koji se ne izdaje na liječnički recept jer to u obrazloženju rješenja nije navedeno, a koji je upravo prema Zakonu o lijekovima i medicinskim proizvodima određen kao lijek i koji je od nadležnog Ministarstva zdravstva registriran kao lijek koji se izdaje »na recept samo ljekarnama i zdravstvenim ustanovama«. Nisu utvrđene i druge okolnosti slučaja i ostali tržišni uvjeti (primjerice: radi li se o proizvodu koji jest ili bi trebao biti na listi HZZO-a s tzv. registriranom cijenom, kakovi su propisi o prodaji lijekova u Republici Hrvatskoj te s tim u svezi je li uopće moguć paralelni uvoz lijeka na tržište Hrvatske, koliko sličnih proizvoda ima na tržištu Hrvatske i izvan njega, je li korištenje navedenog proizvoda vezano na neki drugi proizvod i dr.).
NN 16/2007 • Konačno, tužitelj navodi da je odluka u upravnom postupku donijeta bez da je tužitelj kao stranka u postupku ikad i na bilo koji način bio pozvan da se očituje na bilo koju okolnost slučaja te da je zbog toga što mu nije bilo omogućeno da sudjeluje u postupku počinjena povreda načela saslušanja stranke iz članka 8. Zakona o upravnom postupku.
NN 16/2007 • Tužitelj predlaže da Sud tužbu usvoji i poništi osporeno rješenje.
NN 16/2007 • Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 48/95, 52/97 i 89/98), te navodi razloge iz obrazloženja osporenog rješenja. Tužiteljev procesni prigovor smatra da je bez utjecaja na rješavanje stvari te ističe da je činjenično stanje nesporno utvrđeno.
NN 16/2007 • Tuženo tijelo ni nakon drugog traženja nije poslalo spise predmeta, pa je Sud odlučio riješiti stvar i bez spisa temeljem ovlasti iz članka 33. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92, 77/92).
NN 16/2007 • Dana 6. lipnja 2002. INFAL, Institut za medicinsku analitiku i NMR Imaging GmbH, Gottfried-Hagen-Str. 60-62, D-5115 Köln, SR Njemačka i tužitelj sklopili su sporazum o distribuciji proizvoda pod nazivom: dišni komplet Heliobacter Test INFAL set 13 C Urea za masovnu spektroetrioju odraslih i djece starije od 12 godina i heliobacter test INFAL Kits 13 C Urea za infracrvenu spektroskopiju odraslih i djece starije od 12 godina. Taj je sporazum tužitelj dana 24. lipnja 2002. dostavio tuženom tijelu. Radi se o sporazumu koji pripada u krug sporazuma iz članka 11. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 48/95, 52/97 i 89/98). Tuženo je tijelo bilo ovlašteno postupati u ovoj pravnoj stvari.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA IZBOR:
Broj 149/05, Broj 118/05,
Broj 17/90, Broj 42/08,
Broj 71/07, Broj 46/00
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE