• Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. (...)

• 12. Razmatrajući sadržaj prava na slobodno udruživanje zajamčeno člancima 43. i 59. Ustava, posebice dijela kojim se jamči sloboda »istupanja« iz udruga i sindikata, Ustavni sud je zauzeo stajalište da se navedenim ustavnim odredbama jamči ne samo sloboda osnivanja sindikata i drugih udruga i sloboda uključivanja i istupanja iz udruga, dakle sloboda udruživanja u pozitivnom značenju, već i sloboda izbora ne biti članom udruge, tj. negativna sloboda udruživanja.

• Sukladno tom stajalištu Suda, a imajući u vidu i zakonsku razradu ustavnog načela zabranjene diskriminacije na području rada i radnih odnosa (članak 2. Zakona o radu), pravo je i sloboda svakog radnika izabrati članstvo ili nečlanstvo u sindikatu, zbog kojeg izbora ne smije biti diskriminiran.

• 13. Odredba članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava daje ovlast zakonodavcu da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koje proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

• Navedena ustavna ovlast neprijeporno ovlašćuje zakonodavca da mijenja i dopunjuje već postojeće odnose i prava u ovisnosti o različitim okolnostima, kao što je npr. usklađivanje Zakona o radu s konvencijama Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka odnosno propisima Europske unije.

• Međutim, stajalište je Ustavnog suda da mijenjanje odnosno dopunjavanje postojećih prava kako je to učinjeno osporenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, vezano za doprinos solidarnosti, nije u skladu s Ustavom.