PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 89/2006 • Tako je, primjerice, uvjete za samostalno obavljanje privatne prakse zakonodavac taksativno propisao u članku 139. Zakona: privatnu praksu može samostalno obavljati zdravstveni radnik s visokom stručnom spremom pod uvjetom da, između ostaloga, raspolaže odgovarajućim prostorom (točka 7.) i odgovarajućom medicinsko-tehničkom opremom (točka 8.), te da pribavi mišljenje HZZO-a i nadležne komore o opravdanosti osnivanja privatne prakse u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti odnosno mišljenje nadležne komore o opravdanosti osnivanja privatne prakse izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti (točka 9.). Prema izričitoj odredbi Zakona, zdravstveni radnik ne može započeti s radom u privatnoj praksi dok ministar nadležan za zdravstvo rješenjem ne utvrdi da su ispunjeni uvjeti za početak rada s obzirom na prostor, radnike i medicinsko-tehničku opremu (članak 143. stavak 1.).
NN 89/2006 • S ustavnopravnog aspekta važno je, dakle, da se osporeni članak 9. stavci 2. i 5. Zakona primjenjuju na svaki istovrsni organizacijski oblik zdravstvene djelatnosti koji je uključen u osnovnu mrežu zdravstvene djelatnosti jednako i na isti način. U tom smislu, Ustavni sud ističe da se obveza županija i gradova da osiguravaju sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova te informatizaciju zdravstvene djelatnosti odnosi jednako na sve zdravstvene ustanove, kako u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica područne (regionalne) samouprave, tako i na zdravstvene ustanove u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba. Isto tako, pravna mogućnost sklapanja ugovora između jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinice lokalne samouprave, turističke zajednice i zdravstvene ustanove, odnosno trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, a kojim se uređuje organiziranje i financiranje provođenja mjera zdravstvene zaštite za povećani broj korisnika zdravstvene zaštite za vrijeme turističke sezone, propisana je za sve zdravstvene ustanove i trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost jednako i pod istim zakonskim uvjetima.
NN 89/2006 • Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
NN 89/2006 • Zdravstvena djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna služba. Zbog toga je zakonodavac dužan pri njezinom ustrojavanju i normativnom uređenju polaziti od temeljnih načela na kojima zdravstvena zaštita mora počivati. To su načelo sveobuhvatnosti (zdravstvena zaštita uključuje cjelokupno stanovništvo Republike Hrvatske), načelo kontinuiranosti (zdravstvena zaštita mora biti neprekidna za stanovništvo kroz sve životne dobi, a sustav zdravstvene djelatnosti mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen), načelo dostupnosti (raspored zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i zdravstvenih radnika na području Republike Hrvatske mora omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite, naročito na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti), načelo cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (mjere za unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti te liječenje i rehabilitaciju moraju biti objedinjene), te načelo specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti (obveza organiziranja i razvijanja posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihova primjena u praksi).
NN 89/2006 • Zbog navedenih razloga, zdravstvena djelatnost ne podliježe ustavnim jamstvima slobode poduzetništva u smislu članka 49. stavka 2. Ustava, pa ni onda kad je obavljaju trgovačka društva, privatni zdravstveni radnici ili druge fizičke ili pravne osobe prema posebnim zakonima. Zakonodavac je ovlašten, naime, na tu djelatnost protegnuti javnopravno uređenje, jer se ona obavlja kao javna služba.
NN 89/2006 • S druge strane, bespredmetno je govoriti o »monopolskom položaju« svih onih organizacijskih oblika zdravstvene djelatnosti koji »mogu ostvariti subvenciju po članku 9. Zakona« u odnosu na one koji to, prema mišljenju predlagatelja, nisu u mogućnosti. Članak 9. stavci 2. i 5. Zakona uopće se ne mogu razmatrati s aspekta ustavnog načela zabrane zlouporabe monopolskog položaja određenog zakonom, propisanog drugom rečenicom članka 49. stavka 2. Ustava, jer Zakon ne propisuje monopolski položaj u zdravstvenoj djelatnosti.
NN 89/2006 • Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.
NN 89/2006 • Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
NN 89/2006 • Predlagatelj u svom prijedlogu nije iznio nijedan relevantan razlog za utvrđenje da osporene odredbe nisu u suglasnosti s člankom 134. Ustava, niti je takvu nesuglasnost utvrdio Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku. Ustavotvorac je izrijekom propisao da se poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju zakonom, te je jasno naznačio nadležnosti jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u poslovima zdravstva, što je zakonodavac u razradi mjerodavnih ustavnih odredbi u cijelosti poštivao.
NN 89/2006 • 4.5. Predlagateljeve tvrdnje da su unutar osnovne mreže zdravstvene djelatnosti »zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu u vlastitom prostoru ili zakupljenom prostoru od drugih zakupodavaca« u nejednakom položaju u odnosu prema svim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, te privatnim zdravstvenim radnicima koji djelatnost obavljaju u »ordinacijama privatne prakse (širi pojam a odnosi se na medicinske i stomatološke ordinacije, ljekarne, laboratorije, kućnu njegu koju obavljaju fizičke osobe određenog zvanja...)«, Ustavni sud nije razmatrao, jer se radi o tvrdnjama povezanim s primjenom osporenih zakonskih odredaba. To ističe i sam predlagatelj, navodeći da su navedeni zdravstveni radnici »izuzeti od primjene intencija iz članka 9. Zakona«, pri čemu »ova činjenica dobiva na značenju kada se zna, da HZZO u svojoj cijeni usluge, subjektima privatne prakse od 1993. g. do danas, nije osigurao sredstva za investicije – razvoj, sredstva amortizacije, te sredstva za investicijsko i tekuće održavanje, jer je na teret akumuliranih sredstava za zdravstvenu potrošnju, neovlašteno, to znači protuzakonito, trošio sredstva za pokriće gubitaka iz poslovanja subjekata u vlasništvu Države ili županija«. Osporavanje primjene članka 9. stavaka 2. i 5. Zakona očito je i u dijelu prijedloga u kojem predlagatelj ističe: »Osporena odredba je pogotovo u suprotnosti s gore navedenim načelima, jer ju potvrđuje praksa, praksa prema kojoj HZZO nije utvrdio cijene usluga, posebno za privatnu praksu Hrvatske, u kojima bi u cijeni osigurao sredstva za investicije i razvoj (proširena reprodukcija), pokriće gubitaka, otpis vrijednosti opreme, investicijsko i tekuće održavanje, zbog želje da izbjegne dvostruki sustav cijena«.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 89/2006 • U postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, Ustavni sud nije nadležan ispitivati primjenu zakona. Ovo stajalište Ustavni sud izrazio je u rješenju, broj: U-I-1455/2001 od 24. studenoga 2004. godine (»Narodne novine«, broj 175/04.), u kojem je istaknuto da primjena zakona ili pojedinih njegovih odredbi može biti predmetom ocjene samo u postupku koji je pred Ustavnim sudom pokrenut ustavnom tužbom.
NN 89/2006 • Konačno, uspoređivanje poreznih obveza pojedinih organizacijskih oblika zdravstvene djelatnosti, odnosno pozivanje predlagatelja na članak 38. Općeg poreznog zakona, članak 15. Zakona o porezu na dohodak i članak 2. stavak 1. u vezi sa stavkom 7. Zakona o porezu na dobit, kao dokaz poduzetničkog statusa zdravstvenih ustanova u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, i po toj osnovi osporavanje ustavnosti članka 9. stavaka 2. i 5. Zakona, Ustavni sud također nije razmatrao u ovom ustavnosudskom postupku. Članak 128. alineja 1. Ustava propisuje da Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom, a ne o međusobnoj suglasnosti dvaju ili više zakona, odnosno drugih propisa iste pravne snage.
NN 89/2006 • 5. Predlagatelj predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članka 73. Zakona s člankom 3. te člankom 48. stavkom 1. i prvom rečenicom stavka 2. Ustava.
NN 89/2006 • Članak 48. stavak 1. Ustava propisuje jamstvo prava vlasništva. Prva rečenica članka 48. stavka 2. Ustava glasi: »Vlasništvo obvezuje«.
NN 89/2006 • Na ugovor o radu zdravstvenog radnika koji je do zakupa jedinice zakupa radio u timu sa zdravstvenim radnikom iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se propisi radnog prava o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca.
NN 89/2006 • Predlagatelj navodi svoje mišljenje da je »pogrešna primjena analogije iz članka 129. Zakona o radu, glede primjene i na fizičku osobu, zdravstvenog radnika privatne prakse, koji je stekao status privatnika bez naslijeđa ili kupnje imovine DZ (doma zdravlja – op.), koji je počeo od ‘0’ (nule), bez imovine (sve u zakupu), podjele ili prijenosa imovine na treće, uz obeštećenje«. Ističe da se članak 129. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01. i 114/03.) ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer se tu ne radi o statusnoj promjeni na strani poslodavca koju ima u vidu taj članak Zakona o radu (prijenos pogona s jednog poslodavca na drugoga statusnom promjenom ili ugovorom).
NN 89/2006 • Predlagatelj smatra da se osporenom zakonskom odredbom zakupniku dijela doma zdravlja nameće nerazmjeran teret, jer radnik koji kod njega nastavlja raditi zadržava sva prava koja je imao iz prethodnog radnoga odnosa u toj ustanovi (pravo na jubilarnu nagradu za određene godine staža, pravo na otpremninu u slučaju otkaza i sl.). Iznosi svoje stajalište prema kojem bi bilo pošteno u takvom slučaju propisati da radni odnos radnika koji rade u ordinaciji privatnika prestaje, te da privatnik prema njima nema nikakvih obveza. Ističe da država osigurava otpremnine i druga prava radnika koji rade u državnim ustanovama, te nije sukladno članku 48. stavku 2. Ustava, koji propisuje da vlasništvo obvezuje, da se nakon zakupljivanja pojedinih ordinacija na zakupnike prenosi i obveza prema zatečenoj radnoj snazi.
NN 89/2006 • Predlagatelj nadalje ističe da osporeni članak 73. Zakona nije u suglasnosti ni s člankom 49. stavkom 2. Ustava, jer se njime narušava položaj zdravstvenih radnika privatne prakse (koji obavljaju privatnu praksu u svom ili zakupljenom prostoru u vlasništvu drugih pravnih ili fizičkih osoba) u odnosu prema položaju drugih poduzetnika koji obavljaju registriranu djelatnost na tržištu. Zaključuje da je »država temeljem članka 50. stavak 1. Ustava RH, Zakonom mogla ograničiti buduće vlasništvo zakupca, ali samo u slučaju i ako je propisala i naknadu štete za takvu osobu i to štete u visini prema tržnim vrijednostima«.
NN 89/2006 • 5.1. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 73. Zakona zbog sljedećih razloga:
NN 89/2006 • Zakonom je propisano nekoliko razina zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda (članak 24. Zakona).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 28/06, Broj 79/95,
Broj 5/07, Broj 1/99,
Broj 39/08, Broj 60/92
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE