• U Republici Hrvatskoj postoji višegodišnje iskustvo izobrazbe stručnih radnika i javnih službenika, kao i volontera okupljenih oko udruga građana o obiteljskom nasilju. Temeljem raspoloživih podataka, u proteklih devet godina, edukacijskim programima o obiteljskom nasilju bilo je obuhvaćeno oko 2.500 djelatnika nadležnih ministarstava, državnog odvjetništva, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koje se bave nekim od aspekata nasilja u obitelji. U najvećem broju polaznici edukacije bili su djelatnici iz sustava obrazovanja (1.021), unutarnjih poslova (603), sudstva i državnog odvjetništva (360), socijalne skrbi (326), zdravstva (100), te djelatnici i volonteri organizacija civilnog društva. Najveći broj polaznika ovih edukativnih programa zabilježen je u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba (1.098), a potom slijede Društvo za psihološku pomoć – DPP (638), Ženska soba (157), Centar za edukaciju i istraživanja – CESI (146) i Ženska grupa Karlovac »Korak« (111). Od 2006. godine u edukaciju se uključila i Grupa za ženska ljudska prava - B.a.B.e., osobito na području Vukovarsko-srijemske županije, ali i drugim dijelovima Republike Hrvatske. Od 2007. godine Pravosudna akademija Ministarstva pravosuđa započela je provedbu edukativnih programa koje je završilo oko 250 sudaca i općinskih državnih odvjetnika. Policijska akademija, u svrhu što djelotvornije provedbe odgovarajućih propisa o nasilju o obitelji, od 2007. godine započela je i s izobrazbu policijskih službenika, voditelja smjena operativnog dežurstva u policijskim postajama.

• Tijekom proteklih godina, a na temelju izučavanja i stručnih spoznaja u ovom području razvijena su četiri osnovna programa izobrazbe. Jedan od ovih programa usmjeren je na specifičnu ulogu i zadatke djelatnika koji rade u pojedinom sustavu, s ciljem unaprjeđenja njihovih znanja i postupaka prigodom poduzimanja pojedinih radnji, uz naglasak na prevenciju i intervenciju. Drugi program namijenjen je širem krugu korisnika, a radi povećanja osjetljivosti za obiteljsko nasilje, njegovo prepoznavanje, zastupanje i pružanje podrške žrtvama. U ovim programima težište je stavljeno na prevenciju i zagovaranje. Treću skupinu čine programi koji istodobno nastoje dati specifična znanja i vještine potrebne za pojedinu djelatnost, uključujući i intervencije, ali i unaprijediti djelotvornu suradnju među svim službama u lokalnoj zajednici koje dolaze u doticaj s obiteljskim nasiljem. Ovi su programi međuresorni i umrežavajući. Četvrtu grupu čini program osposobljavanja za provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji.

• Provedenim izobrazbama pokriven je samo dio potreba djelatnika u pojedinim sustavima, a neki dijelovi Republike Hrvatske nisu bili obuhvaćeni. Stoga je u narednom razdoblju nužno intenzivirati i bolje pripremiti osposobljavanje djelatnika u sustavu državne uprave za suzbijanje obiteljskog nasilja. Iskustvo pokazuje da trodnevni seminari predstavljaju optimalan format i trajanje.

• Budući da sustav obrazovanja ima najveće mogućnosti preventivnog djelovanja i intervencija radi zaštite djece od nasilja, u slijedećem razdoblju u okviru nastavničkih fakulteta i Agencije za odgoj i obrazovanje, uključujući predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, Agencije za znanost i visoko obrazovanje te Agencije za obrazovanje odraslih potrebno je nastaviti osposobljavati prosvjetne djelatnike, osobito stručne suradnike u školama (psihologe, pedagoge, defektologe, socijalne radnike i zdravstvene djelatnike) za prepoznavanje nasilja, primjereno reagiranje i interveniranje. Iskazana je potreba primjene programa obrazovanja na područjima Republike Hrvatske koja dosad nisu bila obuhvaćena, primjerice Varaždinske, Međimurske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske, Osječko-baranjske, Sisačko-moslavačke i Požeško-Slavonske županije. Nadalje, u ove programe potrebno je uključiti i djelatnike koji nisu ranije pohađali ovakvu izobrazbu. Sadržaj kojim bi se proširili postojeći programi bili bi usmjereni na senzibilizaciju mladih na prepoznavanje nasilja u vezama djevojaka i mladića i primjereno reagiranje na njega, što bi bio snažan prilog prevenciji obiteljskog nasilja. Može se procijeniti da bi ovom izobrazbom trebalo obuhvatiti oko 1.500 djelatnika u obrazovanju tijekom trogodišnjeg razdoblja.

• Potrebno je nastaviti izobrazbu policijskih službenika nižeg i srednjeg menadžmenta kako bi bolje razumjeli dinamiku nasilja u obitelji, učinke vrijednosnih sustava i pristranosti prilikom provedbe intervencija. Premda je u proteklom razdoblju znatan broj ove razine policijskih službenika završio neki oblik izobrazbe, a uzevši u obzir da u policiji postoji relativno velika fluktuacija unutar sustava, vjerojatno jedan dio policijskih službenika već izobraženih u području obiteljskog nasilja nije na radnim mjestima na kojima je u mogućnosti koristiti sva znanja i vještine koje su stekli. U slijedećem razdoblju trebalo bi pristupiti izobrazbi otprilike 600 djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova prema modelu koji se već pokazao uspješnim, a to je trodnevna integrirana međuresorna izobrazba sa sustavima pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva na razini pojedine županije.

• Obzirom na velika očekivanja od sustava socijalne skrbi, broj djelatnika koji su pohađali specifičnu izobrazbu u području obiteljskog nasilja posebno ne zadovoljava. To se naročito odnosi na sadržaje razumijevanja dinamike nasilja u obitelji, podrške žrtvama obiteljskog nasilja i učinkovite suradnje s drugim službama u zajednici. Sustav socijalne skrbi se dnevno susreće sa brojnim slučajevima nasilja u obitelji, te su djelatnici često u profesionalno teškoj situaciji bilo u odnosu na žrtve, bilo na počinitelja, te je važno da tijekom izobrazbe imaju priliku raditi na svom profesionalnom stresu i sustavu vrijednosti. Procjenjuje se da bi oko 600 stručnih djelatnika sustava socijalne skrbi trebalo uključiti u izobrazbu.