PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 78/2008 • Ustavni sud je, međutim, polazeći od svog višekratno ponavljanog stajališta da se i zakonom mogu utvrditi samo takva ograničenja ustavnih sloboda i prava koja su primjerena (razmjerna) svrsi ograničenja (u ovom slučaju zaštiti interesa Republike kroz zaštitu imovine od devastacije) i koja ne dovode samo ustavno pravo u pitanje, pažljivo ispitao sve druge odredbe osporenog Zakona.
NN 78/2008 • U tom ispitivanju dvojbe su se pojavile u pogledu većeg broja odredaba Zakona, posebno u pogledu nedovoljne definiranosti pojma napuštena imovina (članak 2.), davanja imovine u posjed i na korištenje te zaštite prava vlasnika u tom postupku (članak 5.) te prava i ovlasti privremenih posjednika (članak 7.), a te dvojbe dobrim dijelom su proizišle i iz saznanja o slučajevima konkretne primjene tih odredaba, suprotno temeljnom sadržaju i svrsi Zakona.«
NN 78/2008 • U konkretnom slučaju nesporno je da podnositelju nije bilo oduzeto vlasništvo, već je bio ograničen u njegovu korištenju.
NN 78/2008 • 7. Međutim, predmet postupka koji je prethodio ustavnoj tužbi bilo je pitanje je li Republika Hrvatska odgovorna za prekomjerno ograničenje prava vlasništva koje se očituje u nemogućnosti posjedovanja nekretnina u vlasništvu podnositelja ustavne tužbe i to od dana kada je podnositelj podnio tužbeni zahtjev za povratom posjeda tih nekretnina.
NN 78/2008 • 7.1. Ustav Republike Hrvatske u odredbi članka 48. jamči pravo vlasništva, dok je odredbom članka 50. Ustava propisano da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (stavak 1.), odnosno da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (stavak 2.).
NN 78/2008 • Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
NN 78/2008 • Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
NN 78/2008 • Prethodne odredbe međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
NN 78/2008 • 7.2. Polazeći od navedenih odredbi Ustava Republike Hrvatske, te odredbe članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju, čije su odredbe, sukladno odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske, postale sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, stupanjem na pravnu snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak.) dana 5. studenoga 1997. godine, u provedenom postupku bilo je potrebno utvrditi je li navedeno ograničenje prava vlasništva podnositelja ustavne tužbe, a koje se ogledalo u nemogućnosti korištenja predmetnih nekretnina, nametnulo prekomjerni teret podnositelju ustavne tužbe.
NN 78/2008 • 7.3. Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), odlučujući u povodu zahtjeva podnijetog glede povrata privatne imovine koja je bila dana na privremeno korištenje nakon oslobođenja okupiranih dijelova Republike Hrvatske i naknade za njezino korištenje, presudom Radanović protiv Hrvatske od 21. prosinca 2006. godine, utvrdio je da je u tom slučaju došlo do miješanja u pravo podnositeljice zahtjeva na vlasništvo, ali da ona nije bila lišena svog prava vlasništva, već je to miješanje predstavljalo »kontrolu korištenja imovine u smislu 2. stavka članka 1. Protokola br. 1. Sud je prihvatio zadaću hrvatskih vlasti koje su morale postići ravnotežu između prava vlasnika i privremenih korisnika u kontekstu povratka izbjeglica i prognanika, budući se radilo o postupanju u socijalno osjetljivim stvarima. Sud je prihvatio da tuženoj državi treba priznati široku slobodu procjene, međutim, ocijenio je da vršenje diskrecionog prava države ne može za sobom povlačiti posljedice koje se ne slažu sa standardima Konvencije«.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 78/2008 • Zaključak je Europskog suda da hrvatske vlasti nisu postigle traženu, poštenu, ravnotežu između općeg interesa zajednice i zaštite prava podnositeljice zahtjeva na vlasništvo, te je stoga podnositeljica zahtjeva morala snositi prekomjeran pojedinačni teret i miješanje u pravo na vlasništvo, a da se to ne može smatrati razmjernim s legitimnim ciljem kojeg se željelo ostvariti. Povrijeđenim je Europski sud utvrdio članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, ocijenivši istodobno da podnositeljica nije imala djelotvorno domaće pravno sredstvo za zaštitu svoga prava na vlasništvo zajamčenog Konvencijom, pa je došlo i do povrede članka 13. Konvencije.
NN 78/2008 • Prema tome, odlučujući u konkretnom slučaju Radanović, Europski sud je utvrdio da je ograničenje prava vlasništva bilo učinjeno s legitimnim ciljem, ali je pri tome pojedincu (vlasniku imovine) nametnut prekomjeran teret. Stoga domaće vlasti nisu uspostavile poštenu ravnotežu između općeg interesa zajednice i zaštite prava pojedinca. Pri tome, iz obrazloženja odluka Europskog suda nedvojbeno proizlazi da je za utvrđenje povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju bila bitna činjenica duljine trajanja ograničenja prava vlasništva, te je Europski sud kod odlučivanja o naknadi za utvrđenu povredu uzeo u obzir ukupno razdoblje od kada je vlasniku bilo onemogućeno korištenje njegove imovine.
NN 78/2008 • 8. Ustavni sud smatra osnovanim pozivanje podnositelja u ustavnoj tužbi da je pogrešno stajalište sudova prema kojem se u navedenoj pravnoj situaciji imaju primijeniti isključivo odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine« broj 88/02.). Navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavljaju prijelazne i završne odredbe kojima se propisuje obveza Republike Hrvatske na naknadu štete u slučaju nepridržavanja rokova koji su propisani tim zakonom, a ne i obveza Republike Hrvatske na naknadu vlasniku zbog nemogućnosti korištenja nekretnine u utuženom razdoblju, dakle od dana podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu za njezino vraćanje u posjed.
NN 78/2008 • Ocjena je Ustavnog suda da navedene odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi nisu mjerodavne u konkretnom slučaju.
NN 78/2008 • 8.1. Međutim, to ne znači da samim time, kako to smatraju sudovi, ne postoji niti materijalnopravna osnova za dosuđivanje podnositelju »naknade štete« odnosno naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine u utuženom razdoblju – od dana podnošenja zahtjeva za njezino vraćanje u posjed, dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne države skrbi. Pravo podnositelja na naknadu za to razdoblje ovisit će o ocjeni suda je li podnositelju zbog duljine razdoblja u kome je bio onemogućen u posjedu svoje imovine nametnut prekomjeran teret u odnosu na legitiman cilj zbog kojeg mu je ona oduzeta iz posjeda. Stoga je obveza sudova da u svakom pojedinom slučaju, pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu zbog nemogućnosti korištenja imovine, utvrde postojanje navedenih okolnosti.
NN 78/2008 • Na temelju svega navedenog, polazeći od odredbe članka 16. Ustava i Protokola br. 1 uz Konvenciju, ocjena je Ustavnog suda da se u ovim slučajevima radi o naknadi koja vlasniku pripada zbog nemogućnosti korištenja imovine, koju je uzrokovala država u provedbi socijalnih mjera, poduzetih s ciljem uklanjanja posljedica ratnih zbivanja.
NN 78/2008 • Mogućnost nastanka štete u takvim slučajevima potvrdio je i Europski sud u presudi Radanović protiv Hrvatske (v. točku 7.3. obrazloženja ove odluke), u kojoj je, odlučujući na pravičnoj osnovi, podnositeljici zahtjeva dosudio pravičnu naknadu na ime imovinske štete, uz sljedeće obrazloženje:
NN 78/2008 • »Sud smatra da je podnositeljica zahtjeva sigurno pretrpjela materijalnu štetu kao rezultat što nije imala kontrolu nad stanom od 5. studenoga 1997. godine (kad je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku) do 13. siječnja 2004. godine (...).
NN 78/2008 • Glede gubitka najamnine, Sud prvo primjećuje da je podnositeljica zahtjeva već imala smještaj te je stoga razumno pretpostaviti da bi pokušala iznajmiti stan (...).«
NN 78/2008 • 9. U pogledu visine naknade, stajalište je Ustavnog suda da je neosnovano pozivanje sudova na Odluku Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2003. godine kojom je Vlada utvrdila visinu naknade za štetu koju će isplaćivati vlasnicima zbog nepridržavanja rokova propisanih odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi. Navedena Odluka prema ocjeni Ustavnog suda ne predstavlja općenormativni akt obvezujućeg karaktera, budući da nije obvezujuća u odnosu na vlasnike imovine kojima imovina nije vraćena u posjed u rokovima propisanim stavcima 2. i 3. članka 27. Zakona. Radi se o ponudi Vlade Republike Hrvatske i to za naknadu zbog nemogućnosti korištenja imovine vlasnika koju je uzrokovala država u provedbi socijalnih mjera poduzetih s ciljem uklanjanja posljedica ratnih zbivanja. Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je u rješenju broj: U-II-1953/2003 i dr. od 18. lipnja 2008.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA IZBOR:
Broj 36/06, Broj 121/06,
Broj 4/91, Broj 112/04,
Broj 136/03, Broj 151/03
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE