PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 123/2006 • Ustavni sud posebno napominje da u ustavnosudskom postupku u pravilu ne ispituje činjenično stanje i ocjenu dokaza što su ih utvrdili, odnosno proveli za to nadležni sudovi. Nadalje, za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice, utvrđene u provedenom sudskom postupku, o kojima ovisi njegova ocjena o povredi ustavnog prava na koju ukazuje podnositelj.
NN 123/2006 • Konačno, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navede u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena.
NN 123/2006 • 6. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su joj osporenim presudama parničnih sudova povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14., 19., 26., 38. 49. i 54. Ustava.
NN 123/2006 • 7. Povredu svojih ustavnih prava, zajamčenih člankom 14. Ustava (zabrana diskriminacije i ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom), podnositeljica obrazlaže sljedećim navodima: »Smatram da kao građanin pojedinac, žena i fizička osoba, nisam bila u ravnopravnom položaju u odnosu na tuženu I.-I. n., kao pravnu osobu u vlasništvu RH i Firmu od posebnog državnog interesa, u radnom sporu utvrđenja nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, jer je rukovodstvo »I.« svojom represivnom odlukom, kojom mi je izreklo prestanak Ugovora o radu, me onemogućio da kao poznavatelj struke i SPECIJALIST ZA EKONOMSKE POSLOVE u uredu direktora, koja sam prema kazivanju samog tuženog u prijedlogu za izmjenu Sistematizacije mog radnog mjesta, obavljala kvalitetna specijalizirana izvješća svih vrsta prema stožernoj strukturi I. Rafinerijska prerada i trgovina, iznijela u javnost navodno nestručne analize poslovanja..., te krajnje negativno prikazala poslovanja »I.« d.d., te sam nakon istupa u javnosti, kojoj sam PREDOČILA samo istinu, postala državni neprijatelj prema »I.«, Državi i svim njezinim građanima, kojima se istina iz »I.« i nezakonito trošenje državnog novca, dakle svih njezinih građana, mogao, ali nije, u sredstvima javnog informiranja, dati isključivo generalni direktor i direktor Sektora, jer kada sam ih dala ja, ali iz Bilance, koja je javni dokument, postala sam A/ neradnik, B/ neposlušnik, C/ osoba koja se u svom radu ne pridržava zakona i drugih propisa, D/ osoba koja je otkrila državnu tajnu, a direktor, koji o tome nije obavijestio javnost, te koji zastupa »I.-I. n. zajedno sa dijelom političke strukture, nije snosio nikakovu odgovornost, niti po Sudu javnosti, a niti po mojoj kaznenoj prijavi, po kojoj do danas nitko od odgovornih osoba nije kazneno odgovarao. Dakle, ja sam kao pojedinac u neravnopravnom položaju, kako u odnosu na svog poslodavca, tako i u odnosu na državne institucije koje bi trebale sankcionirati kriminal nad imovinom koja bi trebala biti u vlasništvu svih njezinih građana«.
NN 123/2006 • Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
NN 123/2006 • U konkretnom slučaju, podnositeljica – iako se pozvala na članak 14. stavak 1. Ustava – u ustavnoj tužbi nije obrazložila povredu ustavnog jamstva zabrane diskriminacije u prethodno navedenom smislu. Ona ističe da »kao građanin pojedinac, žena i fizička osoba« nije bila u ravnopravnom položaju »kako u odnosu na svog poslodavca, tako i u odnosu na državne institucije koje bi trebale sankcionirati kriminal nad imovinom koja bi trebala biti u vlasništvu svih njezinih građana«, i to »u radnom sporu utvrđenja nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu«. Navedenu tvrdnju, međutim, podnositeljica ne obrazlaže nijednom činjenicom iz koje bi bilo razvidno da je u »radnom sporu utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu« bila diskriminirana po osnovi spola, političkog ili drugog uvjerenja, naobrazbe, društvenog položaja ili bilo koje druge osobine.
NN 123/2006 • S druge strane, razmatrajući cjelokupni spis predmeta, Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije našao nijednu činjenicu ili okolnost koja bi na bilo koji način upućivala da je izvanredni otkaz ugovora o radu rezultat diskriminirajućeg postupanja poslodavca prema podnositeljici zbog njezinih svojstava ili osobina navedenih u članku 14. stavku 1. Ustava, niti je utvrdio da je u parničnom postupku koji je pokrenula protiv svoga poslodavca, zahtijevajući zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, podnositeljica bila diskriminirana po bilo kojem svojstvu ili osobini. Stoga pozivanje podnositeljice na povredu ustavnog jamstva zabrane diskriminacije Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim.
NN 123/2006 • Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo podnositeljice na jednakost pred zakonom nije povrijeđeno.
NN 123/2006 • Ocjenu vezanu uz osiguranje i provedbu tog ustavnog jamstva u konkretnom slučaju proveo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s člankom 118. stavkom 1. Ustava, koji propisuje:
NN 123/2006 • Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jednaku primjenu zakona i ravnopravnost građana.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 123/2006 • 1. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, te jednakost svih pred zakonom.
NN 123/2006 • Vrhovni sud Republike Hrvatske postupao je u granicama svoje nadležnosti propisane člankom 118. stavkom 1. Ustava. Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Vrhovni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
NN 123/2006 • U odnosu na navode podnositeljice vezane uz njezinu kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u I. d.d. upućuje se na točku 8.2. obrazloženja ove Odluke.
NN 123/2006 • Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
NN 123/2006 • Svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
NN 123/2006 • Unatoč činjenici da se podnositeljica pozvala na pogrešne ustavne odredbe, Ustavni sud napominje da se tvrdnje podnositeljice u navedenom dijelu ustavne tužbe svode na žalbene, odnosno revizijske navode, koje su nadležni parnični sudovi, odnosno revizijski sud raspravili i na koje su u svojim presudama obrazloženo odgovorili.
NN 123/2006 • 8.2. Ustavni sud također napominje da podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu ustavnih prava zajamčenih člancima 14., 19. i 26. Ustava i zbog činjenice da je podnijela kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u I. d.d., ali da po njezinoj kaznenoj prijavi »do danas nitko od odgovornih osoba nije kazneno odgovarao« (v. točku 6. obrazloženja ove odluke), odnosno da iz »odredbi ZKP-a upravo proizlazi DUŽNOST SVAKOG GRA?ANINA DA PRIJAVI KAZNENA DJELA ZA KOJA se progoni po službenoj dužnosti, što sam ja upravo (...) i učinila, ALI SAM ZA ‘NAGRADU’ ja procesuirana kaznom prestanka radnog odnosa«, zaključujući da su »odluke I.st. II i Vrhovnog suda preuranjene, jer sam ja u spis dostavila kaznenu prijavu, po kojoj Državno odvjetništvo do danas nikoga nije procesuiralo«.
NN 123/2006 • Ustavni sud ističe da se navedene podnositeljičine tvrdnje protive činjenicama, koje je podnositeljica znala u trenutku podnošenja ustavne tužbe. Naime, sama podnositeljica je Ustavnom sudu 13. rujna 2005. godine dostavila rješenje Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, broj: K-DO-2597/902 od 22. rujna 2004. godine, kojim se na temelju članka 174. stavaka 1. i 5. Zakona o kaznenom postupku »odbacuje kaznena prijava V. B. iz Z. protiv S. L., T. D., Ž. V., M. V. U., M. B., D. P. i S. M. radi kaznenih djela iz čl. 287. 291, 292 st. 1 i 2 i čl. 294. Kaznenog zakona«, s obrazloženjem da je u odnosu na prijavljenike utvrđeno »da se u njihovim radnjama ne ostvaruju bitna obilježja prijavljenih kaznenih djela, a niti kojeg drugog djela za koje se progon vrši po službenoj dužnosti«.
NN 123/2006 • Ustavni sud utvrđuje da je kaznena prijava podnositeljice protiv navedenih osoba zaprimljena u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 19. veljače 2002. godine, a njezini su se istupi u medijima, zbog kojih je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu, dogodili 3., 4., 5., 6., 7. i 11. travnja 2001. godine. Nadalje, kaznena prijava podnositeljice protiv prijavljenih odgovornih osoba u I. d.d. odbačena je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu 22. rujna 2004., to jest prije donošenja osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (24. svibnja 2005.), odnosno prije podnošenja ustavne tužbe, pa svi navodi podnositeljice vezani uz njezinu kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u I. d.d. nisu ustavnopravno relevantni za ocjenu o povredama njezinih ustavnih prava u radnom sporu koji je pokrenula protiv poslodavca, a koji su predmet ispitivanja u ovom ustavnosudskom postupku.
NN 123/2006 • 8.3. Konačno, u odnosu na prigovore podnositeljice usmjerene na navode prvostupanjskog suda u vezi s institutom »građanske dužnosti«, Ustavni sud ističe da je dio obrazloženja kojim prvostupanjski sud ukazuje »da ‘građansku dužnost’ ovaj sud ne može pronaći niti u jednom zakonskom članku a niti tumačiti iz bilo kojega postojeće, osim iz Zakona o kaznenom postupku...«, loše sročen. To, međutim, ne utječe na valjanost pravnog stajališta tog suda o »građanskoj dužnosti« podnositeljice u svojstvu zaposlenice, prema kojem je podnositeljica – ukoliko je smatrala da je njezin poslodavac počinio kazneno djelo – kao građanin trebala podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja, čime bi započelo postupanje nadležnih državnih tijela u eventualnom otkrivanju kaznenih djela i njihovih počinitelja.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 35/01, Broj 41/05,
Broj 52/97, Broj 68/01,
Broj 174/04, Broj 112/04
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE