PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 88/2009 • Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti je prihvatio činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog suda (osim u odluci o kazni, te je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu, osudivši podnositelja na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od trideset godina).
NN 88/2009 • Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući kao sud trećeg stupnja protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, u cijelosti je potvrdio nižestupanjsku presudu.
NN 88/2009 • 5. Sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje.
NN 88/2009 • Sastavni dio prava na pravično suđenje jest pravo optuženika na suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom. Ustavni sud podsjeća da u svakom konkretnom slučaju mora postojati dostatna osnova za zaključak da sud odnosno njegov sastav isključuju svaku opravdanu sumnju u njihovu nepristranost. Sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu, što je utvrđeno stajalište međunarodnog prava o ljudskim pravima (npr. presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. srpnja 2005., § 27).
NN 88/2009 • Pri tome, Europski sud za ljudska prava smatra da se nepristranost suca pretpostavlja do dokaza protivnoga. Međutim, iz činjenica konkretnog slučaja mogu proizaći objektivni negativni pokazatelji (appearances) sučeve (ne)pristranosti koji opravdavaju legitimno očekivanje da će se sudac otkloniti od suđenja. Takve činjenice npr. postoje: a) kada je sudac u prethodnom postupku, koji je sudjelovao na suđenju, odlučivao o pitanjima koja su »blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari« (presuda u predmetu Hauschildt protiv Danske, presuda od 24. V. 1989. godine, § 51-52); b) ako je, nakon sudjelovanja u donošenju prvostupanjske presude sudjelovao u odlučivanju o žalbi protiv nje (presuda u predmetu De Haan protiv Nizozemske od 26. kolovoza 1997. godine, § 51, 54); c) ako je sudjelovao u izvanraspravnom vijeću koje je potvrdilo osnovanost optužnice a nakon toga sudjelovao na suđenju kao član raspravnog vijeća (presuda u predmetu Castillo Algar protiv Španjolske od 28. listopada 1998. godine, § 47-49). I u presudi u predmetu Piersack protiv Belgije (presuda od 1. listopada 1982. godine, § 30-31) činjenica da je sudac predsjedavao sudskom vijeću u kaznenom postupku nakon što je prije toga bio dužnosnik na čelu javnog tužiteljstva nadležnog za progon u predmetu, ocijenjena je kao negativni pokazatelj nepristranosti kaznenog suda.
NN 88/2009 • 5.1. U konkretnom slučaju sudac S. F. bio je predsjednik vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu koje je donijelo osporenu presudu (broj: K-28/04-143 od 16. rujna 2005. godine).
NN 88/2009 • Navedeni sudac je, kao član izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu, sudjelovao u donošenju rješenja o produljenju pritvora podnositelju 27. lipnja 2005. godine, broj: K-28/04-92 (Kv-58/05).
NN 88/2009 • 5.2. ZKP odredbom članka 36. stavka 1. propisuje slučajeve isključenja suca od obavljanja sudske dužnosti. Odredbom točke 5. sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom. Odredbom članka 36. stavka 2. ZKP-a propisana je pak, mogućnost da sudac bude otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan slučajeva za isključenje navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost.
NN 88/2009 • Premda sudac koji je sudjelovao u donošenju rješenja o određivanju (produljenju) pritvora, a kasnije u istom sudu u donošenju pobijane odluke u istom predmetu, nije izrijekom isključen od odlučivanja, ipak se ne može i u takvom slučaju zanemariti postojanje činjenica koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, posebice onih koje prema stajalištima Europskog suda za ljudska prava, mogu predstavljati »negativne pokazatelje sudske nepristranosti« i koje bi, prema odredbi članka 36. stavka 2. ZKP-a, dovele do otklona suca.
NN 88/2009 • Polazeći od okolnosti spomenutih u točki 5.1. ove odluke, tj. da je isti sudac sudjelovao u donošenju rješenja o produljenju pritvora podnositelju, da bi kasnije taj isti sudac (kao predsjednik vijeća) u prvostupanjskom postupku sudjelovao u donošenju pobijane odluke (kojom je podnositelj osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora), Ustavni sud ocjenjuje da su u postupku donošenja osporene prvostupanjske presude zanemareni standardi mjerodavnih odredbi ZKP-a o otklonu suca u kaznenom postupku te dovedena u ozbiljnu sumnju objektivna nepristranost sudskog vijeća.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 88/2009 • Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama, propisano odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
NN 88/2009 • 5.3. Ustavni sud napominje da je stajalište iz točke 5.2. ove odluke, Sud izrazio u ranijim odlukama (broj: U-III-2382/2005, U-III-5423/2008 i U-III-120/2009).
NN 88/2009 • 6. U odnosu na istaknuti prigovor podnositelja glede ravnopravnosti stranaka, Ustavni sud podsjeća da zahtjevi načela pravičnog postupka uključuju način na koji se dokazi predlažu i izvode na glavnoj raspravi pred sudom, te je li postupak u svojoj cijelosti, uključujući način na koji su dokazi bili predloženi i izvedeni »pravičan«, u smislu članka 29. stavka 1. Ustava. Zabacivanje svih dokaznih prijedloga obrane u tom smislu može povrijediti načelo jednakosti oružja, kao jedan od zahtjeva načela pravičnog postupka (Europski sud za ljudska prava u predmetu Perić protiv Hrvatske, presuda od 27. ožujka 2008. godine, § 24 i 25 u odnosu na povredu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak); Albert i Le Compte protiv Belgije, presuda od 10. veljače 1983., serija A, br. 58, str. 20, par. 39.).
NN 88/2009 • 6.1. Nepridržavanje utvrđenih procesnih pravila tijekom sudskog postupka (zajamčenih kroz načelo zakonitosti) dovodi u pitanje poštivanje drugih načela kao što su jednakost stranaka pred sudom i zakonom te pravna sigurnost, čime se također ugrožava i vladavina prava kao jedno od osnovnih vrednota pravnog poretka zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
NN 88/2009 • 6.2. Prema odredbi članka 35. stavka 3. KZ-a, supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.
NN 88/2009 • Stoga, da bi postojalo supočiniteljstvo, potrebno je da se ispune subjektivne (zajednička odluka ili dogovor da se počini kazneno djelo) i objektivne pretpostavke (zajedničko sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela). Ako zajedničke odluke ili dogovora nema bez obzira što su dva ili više supočinitelja zajednički prouzročila posljedice kaznenog djela, u pitanju više neće biti supočiniteljstvo nego tzv. paralelno počiniteljstvo dva ili više počinitelja koji samostalno odgovaraju – svaki za vlastiti uzročni doprinos nastanku posljedica kaznenog djela i svaki za svoj oblik krivnje za to djelo.
NN 88/2009 • 6.3. Premda su u konkretnom slučaju prvostupanjski i Vrhovni sud Republike Hrvatske ispravno uzeli da je formiranje zajedničke odluke da se počini kazneno djelo moguće ne samo prije počinjenja djela nego i u vrijeme njegova počinjenja (što je, primjerice, Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u svojim odlukama broj: Kž-466/02 od 22. siječnja 2004. godine i Kž-1020/07 od 20. veljače 2008. godine), ipak je prvostupanjski sud, na glavnoj raspravi, tijekom koje je podnositeljeva obrana opetovano poricala supočiniteljstvo u počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva (ističući da se upravo iz dokaza optužbe ne može govoriti o djelovanju na temelju zajedničke odluke sa suoptuženim A. B.; v. točku 2.3.), odbivši gotovo sve dokazne prijedloge obrane u smislu saslušanja svjedoka, dopunskog saslušanja sudskih vještaka i rekonstrukcije događaja – s obrazloženjem da su ti dokazi, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, suvišni – potpuno isključio mogućnost utvrđenja paralelnog počiniteljstva.
NN 88/2009 • Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, razrađujući u odluci broj: Kž-1043/05-6 od 21. ožujka 2006. godine pobliže institut supočiniteljstva u konkretnom slučaju, između ostalog je naveo:
NN 88/2009 • Upravo ovako fiksirani tragovi, uz utvrđeni raniji slijed sukobljavanja suprotstavljenih grupa tijekom dana, kao i međusobno prilaženje sa očitom namjerom sukobljavanja tih grupa, jasnim ukazuju da je u trenutku kada je sukob započeo prvo međusobnom »prepirkom i naguravanjem« kod optuženika je stvorena namjera za lišavanje života suprotstavljene grupe kao cjeline, što su oni i učinili ispaljivanjem projektila u pripadnike suprotstavljene grupe, neovisno o trenutnoj ugroženosti od konkretnog pojedinca u suprotstavljenoj grupi. Upravo stoga nisu u pravu optuženici kada žalbama tvrde da njihovo ponašanje nije moguće označiti supočiniteljskim postupanjem u kaznenim djelima ubojstva u odnosu na sve tri žrtve.
NN 88/2009 • Prema ocjeni Ustavnog suda, ovako zaključivanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o podnositeljevu supočiniteljstvu trpi isti logički prigovor kao i zaključivanje prvostupanjskog suda. Ono je samo »pokrilo« propust prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju u odnosu na podnositelja ustavne tužbe primjeni drugačije tumačenje zakona, čime su odlučne činjenice njegova sudioništva u kaznenom djelu ostale nepotpuno utvrđene.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 30/08, Broj 142/99,
Broj 14/00, Broj 17/09,
Broj 8/07, Broj 15/02
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE