• Prvostupanjskim je rješenjem odbijen zahtjev podnositelja ustavne tužbe za oslobođenje od plaćanja carine i drugih uvoznih pristojbi za uvezenu robu namijenjenu tiskarskoj djelatnosti (tiskarskih strojeva i pribora). Zahtjev je podnesen nadležnom tijelu pozivom na odredbu članka 59. Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 53A/91, 33/92, 26/93, 60/93, 89/93 i 106/93), te na odredbe međunarodnog Sporazuma o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera (»Službeni vjesnik«, broj 18/52; Notifikacija o sukcesiji od 8. listopada 1991. godine, »Narodne novine«, broj 4/94; nastavno: Sporazum), Protokola uz taj Sporazum (»Službeni list SFRJ«, broj 7/81; Notifikacija o sukcesiji kao naprijed) i Prilog »H« Protokola (kao sastavni dio Protokola), koje se odnose na povlašteni uvoz materijala i strojeva namijenjenih izradi knjiga, publikacija i dokumenata, a koji glasi: MATERIJAL I STROJEVI KOJI SLUŽE ZA IZRADU KNJIGA, PUBLIKACIJA I DOKUMENATA.

• II.) Strojevi za obradu papirne kaše, papira i strojevi za tiskanje i koričenje, pod uvjetom da se strojevi odgovarajuće tehničke vrijednosti u tom trenutku ne proizvode u zemlji uvoznici.

• Podnositelj ustavne tužbe smatra da je odbijanje njegovog zahtjeva neutemeljeno, jer je udovoljio svim propisanim uvjetima za oslobođenje od plaćanja carine. Tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom tumačenju odredaba Sporazuma i to tumačenju k

• Nadalje, podnositelj navodi da je u konkretnom slučaju uvezena roba pogrešno podvedena pod one vrste roba koje su obuhvaćene Prilogom »D« Protokola uz Sporazum (instrumenti i aparati namijenjeni znanstvenim i obrazovnim ustanovama) i koje uživaju povlasticu obzirom na svojstvo korisnika, koje svojstvo podnositelj nesporno nema. Međutim, na tiskarske strojeve i materijal odnosi se Prilog »H« Protokola uz Sporazum, a povlašteni uvoz ovih roba temelji se na sadržaju i namjeni budućih tiskovina (prosvjetni, znanstveni i kulturni sadržaji), na što se uvoznik obvezuje posebnom izjavom, dok carinska tijela prema zakonu imaju mogućnost naknadne kontrole.

• Naime, analizom osporavanih odluka, cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, propisa koji reguliraju predmetno pravno područje, te navoda i razloga ustavne tužbe, utvrđeno je slijedeće:

• Prvostupanjska odluka temelji se na činjenici da podnositelj nije svom zahtjevu priložio potvrdu tadašnjeg Ministarstva prosvjete i kulture (u istom rješenju na str. 2. kaže se Ministarstva znanosti), čije se prilaganje, između ostalog, navodi kao obveza podnositelja zahtjeva u Uputama Ministarstva financija, Carinske uprave Republike Hrvatske, te se prvostupanjsko tijelo isključivo na te Upute i poziva. Takva potvrda bi vjerojatno trebala poslužiti u svrhu dokazivanja namjene budućih tiskovina (jer je svojstvo podnositelja nedvojbeno i kao takvo ne ulazi u djelokrug navedenih Ministarstava). Međutim, objektivno, namjenu tiskovina ne može se unaprijed na vjerodostojan način potvrditi, pa je stoga logično i u skladu s odredbama Sporazuma da se u tu svrhu od podnositelja traži izjava kojom preuzima obvezu glede namjene svojih proizvoda, te dokaz okolnosti da se istovrsni strojevi u datom momentu ne proizvode u zemlji (potvrdom Hrvatske gospodarske komore). Navedene uvjete podnositelj je, kako je iz dokumentacije vidljivo, u cijelosti ispunio. Valja pri tom napomenuti da iz dokumentacije također proizlazi da je povlašteni uvoz ranijeg kontingenta iste i slične robe od strane istog upravnog tijela podnositelju odobren, a da pri tom od njega nije zatraženo da dokaže svoje svojstvo, već da učini vjerojatnim odnosno dokaže upravo činjenice koje su prema Sporazumu relevantne, a to su namjena tiskovina i nemogućnost nabave odgovarajućih strojeva od domaćeg proizvođača.