PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 32/2002 • Podnositelj je u tužbi Upravnom sudu naveo da je upravo sporna točka lokacijske dozvole u skladu s člankom 78. stavkom 6. GUP-a budući da je tom odredbom propisano da se iznimno parkirališna i garažna mjesta mogu planirati na okolnom prostoru gradnjom parkirališta, garaža i javnih garaža, što je za spornih 19 mjesta i određeno na način da će se za ta mjesta izvršiti uplata u namjenski fond Gradskog ureda za izgradnju grada. Preko ovih prigovora podnositelja Upravni sud je prešao zadovoljivši se ponavljanjem navoda iz obrazloženja rješenja upravnog tijela.
NN 32/2002 • Takvim postupanjem Upravni sud je povrijedio ustavno pravo iz članka 29. stavka 2. Ustava, kojom odredbom je propisano da svako ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.
NN 32/2002 • 7. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su mu povrijeđena i ustavna prava iz članaka 14., 26., 48. i 49. Ustava.
NN 32/2002 • Budući da je Sud utvrdio povrede ustavnih prava iz članka 19. stavka 2. i 29. Ustava, nije se upuštao u ocjenu osnovanosti ostalih povreda ustavnih prava na koja podnositelj u ustavnoj tužbi upućuje.
NN 32/2002 • 8. Slijedom svega navedenog Ustavni sud je utvrdio, da su osporenim rješenjem upravnog tijela i osporenom presudom podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članka 19. stavka 2. i 29. stavka 1. Ustava. Temeljem odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci.
NN 32/2002 • O prijedlogu podnositelja za odgodu ovrhe presude i rješenja iz članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske nije posebno odlučivano, budući da je ustavna tužba usvojena.
NN 33/2002 • Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 19. ožujka 2002., donio je
NN 33/2002 • Sukladno Ustavu i Zakonu o obrani, »Strategija obrane Republike Hrvatske« predstavlja temeljni konceptualni dokument iz nadležnosti Hrvatskoga sabora. Njime se dugoročno uređuje angažiranje raspoloživih obrambenih resursa u odgovoru na sigurnosne izazove i projektiraju osnove njihova budućeg razvoja. Kao takva, ona je izvorni i obvezujući obrambeni dokument na temelju kojega će se razvijati detaljnija konceptualna, planska i organizacijska rješenja na pojedinačnim funkcionalnim područjima, odnosno u pojedinačnim segmentima obrambenog sustava. Dokument je po karakteru otvoren. Namijenjen je svim nositeljima organizacije i pripreme obrane Republike Hrvatske – tijelima političke vlasti i institucijama državne uprave, Oružanim snagama Republike Hrvatske te nositeljima priprema i realizacije civilne obrane – za koje predstavlja konceptualni okvir i izvor obveza. Isto tako, namijenjen je domaćoj i međunarodnoj javnosti kojima će prezentirati informacije o obrambenim rješenjima.
NN 33/2002 • Strategijska zamisao uspješnog ostvarivanja obrambene funkcije je međunarodno angažiranje i partnerstvo te integralno djelovanje vlastitih potencijala u svim uvjetima i situacijama. U ostvarivanju temeljne obrambene zadaće naglasak je stavljen na sadržaje djelovanja kojima se prevladavaju sigurnosni rizici vojne prirode, odnosno stvaraju preduvjeti za uspjeh i u najtežim uvjetima obrane. Zato je osnovni moto ove strategije – »kroz suradnju, povjerenje i partnerstvo do stabilnosti i sigurnosti«.
NN 33/2002 • U kompozicijskom i sadržajnom smislu, dokument obrađuje i povezuje u logički slijed: ocjenu i dugoročnu prosudbu sigurnosnog okružja Republike Hrvatske, dugoročna obrambena nastojanja i ciljeve, temeljni strategijski koncept i racional djelovanja u ostvarivanju postavljenih ciljeva, strategijske opcije odgovora na najvjerojatnije scenarije sigurnosnih prijetnji, osnove uređivanja i izgradnje obrambenih sposobnosti potrebnih za realizaciju predviđenih funkcija i aktivnosti, kao i nadležnosti, obveze, međusobne odnose i osnove organizacije pojedinih nositelja aktivnosti.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 33/2002 • 1.1. Svijet, Europa i regionalno okružje – danas i pogled u buduĆnost
NN 33/2002 • Europskim prostorom dominiraju integracijski i globalizacijski, ali paralelno i procesi regionalizacije. To uvjetuje stalno preispitivanje i prilagođavanje koncepata zajedničke europske te pojedinačnih nacionalnih sigurnosti. Postojeće sigurnosno-obrambene organizacije prilagođavaju se potrebama usklađenog djelovanja i međusobnog ojačavanja na zajedničkim projektima. Širenje EU i NATO-a procesi su koji vode daljnjem učvršćivanju europske stabilnosti i sigurnosti te su važan doprinos uspostavi povoljnih odnosa svjetskih čimbenika. Jedno od obilježja ukupnih europskih sigurnosnih procesa je regionalizacija sigurnosnih inicijativa usmjerena na intenziviranje međusobnih odnosa užeg kruga država u rješavanju specifičnih zajedničkih sigurnosnih problema. Unatoč brojnim pozitivnim događajima kojima je posljednjih godina izbrisana podjela Europe i povećan stupanj sigurnosti, još uvijek se ne može govoriti o uspostavljanju trajnog mira i stabilnosti na europskom prostoru. Konvencionalne vojne prijetnje kao dominantni izvor nesigurnosti u Europi iz doba hladnog rata, izgubile su svoj primat, pa se veći naglasak stavlja na druga područja njihovog nastajanja – ekonomsko, socijalno, političko i sl. Istovremeno, promatrano sa zemljopisnog aspekta, izvori sigurnosnih prijetnji pomaknuti su iz srednje Europe prema jugu i jugoistoku. U takvim okolnostima, modifikacija sigurnosne politike i oblikovanje modela kooperativne sigurnosti, koji će zamijeniti kompetitivni model iz vremena hladnoga rata, postali su imperativ. Glavne pretpostavke za izgradnju novog sustava sigurnosti su prihvaćanje višedimenzionalnog određenja pojma sigurnosti i participacija svih europskih zemalja, uključujući i Rusku Federaciju.
NN 33/2002 • Jugoistok Europe danas je, i još će dugo ostati, njeno najturbulentnije područje. Povijesno naslijeđe, nacionalne, vjerske i kulturološke razlike i suprotnosti te, za europske prilike, nizak stupanj ekonomskog i ukupnoga društvenog razvoja, predstavljaju potencijalne izvore i generatore novih kriza i nestabilnosti. Postojeća relativna stabilnost dobrim je dijelom postignuta zahvaljujući međunarodnoj zajednici. Zbog složenosti sigurnosnih uvjeta na prostoru Jugoistočne Europe i važnosti te regije za ukupnu europsku i međunarodnu sigurnost, samo daljnji snažan i kontinuiran angažman ključnih europskih i svjetskih čimbenika sigurnosti (UN, NATO, OSCE i EU) te učinkovitost brojnih inicijativa za stabilizaciju i uključivanje zemalja regije u integracijske procese regionalnog i paneuropskog tipa mogu osigurati zadovoljavajući stupanj stabilnosti na ovom prostoru. Također, samo uz uvjet vanjske potpore i pomoći moguće je, u promatranom razdoblju, očekivati gospodarski oporavak, stabilizaciju i napredak većine država ove regije.
NN 33/2002 • Iako je opasnost od oružanog sukoba globalnih razmjera danas bitno smanjena, rat kao sredstvo rješavanja spornih pitanja u međunarodnoj zajednici nije u potpunosti uklonjen, naročito ne na lokalnim razinama. Uporaba vojnog faktora, kao dominantna prijetnja visokog intenziteta u razdoblju hladnog rata, ustupila je primat drugim ugrožavanjima političke, ekonomsko-socijalne i ekološke prirode. Međutim, to ne znači da se vojna dimenzija ugrožavanja mira i sigurnosti može isključiti. Proliferacija oružja za masovno uništenje i njegova uporaba u terorističke svrhe, kao i svi drugi »asimetrični« oblici potencijalnih ugrožavanja – vojne i ne-vojne prirode – glavne su sigurnosne prijetnje međunarodnoj zajednici. Terorizam, koji u nekim situacijama može imati i državno sponzorstvo, predstavljat će i u predstojećem razdoblju jednu od značajnijih globalnih prijetnji. Zbog svog karaktera on zahtijeva odgovor ne samo nacionalnih sustava sigurnosti nego i najširu međunarodnu suradnju. Nejednak gospodarski razvoj s daljnjim produbljenjem razlika između razvijenih i nerazvijenih država, negativne strane procesa globalizacije te demografska ekspanzija s potencijalnim ekonomskim migracijama, glavni su izvori sigurnosnih prijetnji s ekonomsko-socijalnog aspekta. Sve veću sigurnosnu važnost imaju i problemi vezani uz proces demokratizacije, zaštitu ljudskih i manjinskih prava. Pitanja uništavanja okoliša i s tim povezane klimatske promjene, narušavanje globalne prirodne ravnoteže, iscrpljivanje prirodnih izvora i sl., već se prepoznaju kao realne latentne opasnosti koje dugoročno mogu poprimiti i vrlo konkretne političke i sigurnosne implikacije.
NN 33/2002 • Europski prostor danas karakterizira niska opasnost od općega vojnog sukoba, ali trajni mir i stabilnost nisu uspostavljeni. Mala vjerojatnost općega vojnog sukoba ne znači i potpunu eliminaciju opasnosti od rata na europskom prostoru. Problemi vezani uz procese dovršenja konstituiranja samostalnih država na prostoru bivših višenacionalnih federacija, nedovršeni procesi demokratizacije i strukturalnih prilagodbi u postsocijalističkim zemljama s opasnošću ekonomskog sloma i unutarnjeg urušavanja pojedinih država te eskalacija nacionalnih, vjerskih i ekonomskih suprotnosti u takvim uvjetima, masovne migracije izazvane lokalnim krizama i sukobima, krijumčarenje ljudi, organizirani kriminal i dr. još uvijek predstavljaju potencijalne izvore nestabilnosti i različitih vrsta sukoba. Daljnje smanjenje konvencionalnih vojnih prijetnji europskoj sigurnosti ovisit će o uspješnosti nastojanja za reduciranjem količine naoružanja i smanjenjem ukupnog broja vojnog osoblja, smanjenjem proračunskih sredstava namijenjenih obrani, te produbljivanjem Mjera za jačanje povjerenja i sigurnosti (CSBMs) i dr. Posebnu važnost u tome imat će preventivno angažiranje zajedničkih mirovnih snaga i uspješno upravljanje eventualnim krizama u pojedinim područjima. Postojeći i potencijalni sukobi na Bliskom istoku i u Aziji dodatno usložnjavaju sigurnosne prilike na prostoru Europe. Terorizam kao globalni sigurnosni izazov i dalje će predstavljati ozbiljnu prijetnju europskim državama i zahtijevati njihov zajednički i koordinirani odgovor. Sigurnosne izazove također predstavljaju i potencijalne »ekološke bombe« u vidu nuklearnih elektrana i zastarjelih industrijskih postrojenja na području bivših socijalističkih zemalja.
NN 33/2002 • Jugoistok Europe regija je u kojoj se prelamaju svi općeeuropski sigurnosni problemi. Štoviše, ona je njihov glavni generator, ali i područje na kojemu će se ubuduće testirati uspješnost ukupnih sigurnosnih nastojanja. Zbog ograničenih gospodarskih mogućnosti svih država u regiji, preciznog, snažnog režima nadzora oružanih snaga i procesa razoružanja na europskom prostoru, malo je vjerojatan takav razvoj vojnih potencijala kakvim bi bilo koja država u regiji stekla značajniju prednost, odnosno sposobnost uspješnog ofenzivnog djelovanja protiv drugih. Ipak, ne smije se isključiti ni takav razvoj događaja. Problem prilagodbe oružanih snaga gotovo svih država regije budućim sigurnosnim izazovima i aktualnim trendovima na području obrane predstavlja posebni izazov, jer zahtijeva radikalne i dramatične reforme. Gospodarski problemi, odnosno stagnacija u procesu tranzicije praćena jačanjem organiziranog kriminala, povećanjem nezaposlenosti, neizgrađenost tržišta, problemi financijskih sustava i pauperizacija stanovništva, nedostatna implementacija normi iz područja ljudskih prava i prava nacionalnih manjina i dr., i dalje su destabilizirajući čimbenici regionalne razine. Jedno od bitnih obilježja ove regije je sve učestalije korištenje njezina teritorija za krijumčarenje droga, oružja i ljudi.
NN 33/2002 • Isprepletenost i međuovisnost sigurnosnih prijetnji nadilazi sposobnosti samostalnog odgovora. Stoga se sve više nameće potreba za prihvaćanjem tzv. »sveobuhvatnog pristupa« kojim se opasnosti smanjuju i otklanjaju suradnjom i zajedničkim djelovanjem. Glavni nositelji aktivnosti kreiranja mira i stabilnosti na globalnoj političkoj sceni su UN, OSCE i NATO, a njihova nastojanja dopunjuju aktivnosti niza regionalnih organizacija. Djelovanje glavnih aktera kreće se u pravcu »podjele rada« i međusobnog dopunjavanja, a ukupni sinergistički učinci neupitno pridonose jačanju pretpostavki za ostvarenje međunarodnog mira, stabilnosti i sigurnosti.
NN 33/2002 • Pitanjima europske sigurnosti danas se, uz pojedinačna nastojanja svake države, bavi više institucija regionalnog i međunarodnog karaktera, ali je zamjetan trend preuzimanja sve veće odgovornosti europskih zemalja, posebno Europske unije kao cjeline, za vlastitu sigurnost i sigurnost cijelog kontinenta. Europska sigurnosna arhitektura profilira se u smjeru podjele rada, komplementarnosti i međusobnoga ojačavajućeg djelovanja glavnih sigurnosnih organizacija. Zemljopisna rasprostranjenost daje Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) komparativnu prednost u odnosu na ostale, a mehanizmi kojima raspolaže afirmiraju je kao nositelja mjera prevencije konflikata, post-konfliktne izgradnje mira i demokratskih institucija te jačanja demokracije općenito. NATO će i dalje, dugoročno gledano, predstavljati važan čimbenik globalne sigurnosti. Stoga će Europa i u predstojećem razdoblju biti geopolitički prostor daljnjeg širenja i utjecaja NATO-a te osnovica za stabilizacijsko djelovanje prema glavnim svjetskim kriznim žarištima. Vjerojatno je da će SAD, zbog okretanja globalnim sigurnosnim izazovima, racionalizirati vlastiti vojni angažman na području Europe i poticati jačanje angažmana europskih članica Saveza. U posljednjih desetak godina pojačani su integracijski procesi Europske unije na gospodarskom planu i u sferi interne sigurnosti. Uvođenjem tzv. drugog stupa, tj. zajedničke vanjske i sigurnosne politike, Unija se sve više bavi i pitanjima europske sigurnosti i obrane. Zajedničke obrambene snage, čije formiranje je planirano do početka 2003. godine, pretpostavka su za preuzimanje veće odgovornosti na području vanjske politike i sigurnosti, ali i čimbenik općeg konsolidiranja i jačanja EU. Daljnje proširenje Europske unije i NATO saveza na prostor tranzicijskih zemalja je neupitno potencijalni pozitivni čimbenik daljnjeg jačanja stabilnosti i sigurnosti. Iako redefiniranje uloga i zadaća postojećih sigurnosno-obrambenih institucija još nije u potpunosti dovršeno i vidljiva su preklapanja u područjima njihova djelovanja, uočljivo je da se Europska unija, s postupnom izgradnjom Europske sigurnosne i obrambene politike, sve više razvija u pravcu preuzimanja primarne odgovornosti za sigurnost na prostoru Europe. Također, jači angažman svih europskih država u poslovima sigurnosti na vlastitom području je nužnost koju nameće postojeći karakter rizika i prijetnji.
NN 33/2002 • Izravno angažiranje najmoćnijih političkih i vojnih čimbenika međunarodne zajednice (NATO-a, EU-a, SAD-a) u stabiliziranju Jugoistočne Europe dokazuje važnost ove regije za ukupnu sigurnost. Ta nastojanja usmjerena su na oblikovanje cjelokupnoga europskog prostora kao područja visoke političke, gospodarske i socijalne stabilnosti, te će i ubuduće imati strategijsku važnost. Iako je doprinos međunarodne zajednice stabilizaciji regije znatan, izgradnja sigurnosti ne može se i dalje graditi isključivo njenim djelovanjem. Neophodno je da inicijativa za proces stabilizacije, izgradnje sigurnosti i povjerenja na ovom prostoru dođe iz same regije te da zemlje regije preuzmu odgovornost za taj proces. Zajedničkim rješavanjem problema u regiji, zemlje Jugoistočne Europe će, uz dostizanje primjerenog stupnja sigurnosti, dokazati i vlastitu sposobnost za ulazak u više stupnjeve povezivanja karakteristične za euro-atlantske integracije. To će rezultirati novom strategijskom arhitekturom institucija i odnosa koji će i ovaj dio Europe dovesti do stanja stabilnosti i sigurnosti kakvo je već uspostavljeno u njenom zapadnom dijelu. Takva nastojanja sukladna su hrvatskim nacionalnim interesima i ciljevima te je Republika Hrvatska spremna aktivno doprinijeti stabilizaciji stanja u regiji i njenom preoblikovanju u područje stabilnosti, sigurnosti i mira. To čini i činit će, najprije preuzimanjem brige za vlastitu stabilnost, a potom i aktivnom i svestranom suradnjom sa svim zemljama u regiji.
NN 33/2002 • Sigurnost ili ugroženost svake države i društva s vojnog aspekta bitno određuju dva temeljna čimbenika – politička situacija i stanje vojnog čimbenika u njezinu okružju. Pri tome politika kreira odnose među državama u smjeru mira, suradnje i povjerenja ili rata, a vojska, odnosno vojna sila kao sredstvo politike, može biti korištena dvojako – kao sredstvo mira i kao sredstvo rata.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 172/04, Broj 37/07,
Broj 141/08, Broj 108/95,
Broj 148/08, Broj 93/05
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE