PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 48/1998 • Predlažu pokrenuti postupak ocjene ustavnosti odredaba članka 7. stavka 2., i čl. 30. do 48.
NN 48/1998 • Smatraju da odredbe navedenih članaka nisu u suglasju s odredbama članka 3., članka 14. stavka 2., članka 35., članka 48., članka 49. stavka 1., članka 50., članka 54. i članka 61. Ustava.
NN 48/1998 • Predlagatelji pod 1), 5), 8), 9), 10), 13), 17) i 18) vlasnici su stanova u kojima stanuju najmoprimci.
NN 48/1998 • Predlažu pokrenuti postupak ocjene ustavnosti odredaba čl. 6., 7., 8., 21., 30. do 50. i članka 52. Zakona o najmu.
NN 48/1998 • U žarištu osporavanja odredaba Zakona o najmu od strane bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u vlasništvu, a sadašnjih najmoprimaca, nalaze se odredbe članka 30., posebno stavka 1. prema kojoj danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje stana
NN 48/1998 • 2. Člankom 30. Zakona o najmu u stavku 1. propisano je da danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu toga Zakona; u stavku 2. je propisano da osobe iz stavka 1. toga članka danom stupanja na snagu toga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca; stavkom 3. određeno je da prava i obveze najmoprimca iz odredaba st. 1. i 2. toga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.
NN 48/1998 • Ovim je člankom (u svezi sa čl. 6. i 8.) stanarsko pravo dosadašnjih nositelja toga prava pretvoreno u zaštićeni najam. Učinjeno je to i kao nužna sastavnica pretvorbenog postupka u tranzicijskom razdoblju u oblasti građanskopravnih odnosa i usklađivanja stambenog zakonodavstva s Ustavom, u kojoj funkciji je i cijeli Zakon o najmu.
NN 48/1998 • Predlagatelji pod 2), 3), 4), 6), 7), 11), 12) i 16), kao najmoprimci, u bitnom navode da se osporavanim odredbama stanarsko pravo kao stečeno ustavno pravo ukida unatrag, a ne samo ubuduće, da je izostala odredba kojom bi se u određenom roku stanarima osigurali zamjenski stanovi koje bi oni mogli otkupiti prema uvjetima iz Zakona o prodaji, ili im osigurati povoljne stambene kredite, čime da su dovedeni u nejednak položaj povredom načela jednakosti iz članka 3. Ustava. Također navode da je jedno od obilježja stanarskog prava bila njegova trajnost; da je u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske bilo dignuto na rang ustavnog prava; da se je na stanovima u vlasništvu građana stjecalo sporazumno s vlasnikom stana, tj. ugovorom, pa ako je bilo stečeno do 26. 12. 1974., moglo se je i dalje zadržati; nositelji stanarskog prava u takvim stanovima da su imali ista prava i dužnosti kao i stanari na stanovima u društvenom vlasništvu, dakle da nema razlike između stanarskog prava stečenog na stanu u društvenom vlasništvu i onog stečenog na stanu u vlasništvu građana, jer se to pravo stjecalo na svim stanovima temeljem istih propisa; sada da se građani dijele ovisno o tome tko je bio davatelj stana na korištenje; pa se ukidanjem stanarskog prava ukidaju stečena prava suprotno dobrim običajima i Ustavu, i institucionalizira se nejednakost osoba koje su ranije imale ista prava i bile u istoj pravnoj poziciji. Ukazuju i da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasništvu građana izdvajali sredstva za stambenu izgradnju, da se uvijek smatralo da oni imaju riješeno stambeno pitanje, zbog čega da nisu mogli sudjelovati u postupcima dodjele stanova na korištenje, dakle da su u svemu bili izjednačeni s nositeljima stanarskog prava na ostalim stanovima te da se osporenim odredbama, osim načela jednakosti, vrijeđa i odredba članka 14. stavka 2. Ustava, prema kojoj su svi jednaki pred zakonom.
NN 48/1998 • Prvo treba ponoviti da stanarsko pravo, prema Ustavu Republike Hrvatske, ne samo da nije ustavno pravo, već takvo pravo u našem novom ustavnopravnom sustavu više uopće ne postoji, zbog čega se ono moralo ukloniti i iz stambenog zakonodavstva. To je učinjeno na način da su nositelji stanarskog prava postali najmoprimci. Taj novi status najmoprimca nije bitnije promijenio sadržaj stanarskog prava kako je ono bilo stečeno u bivšem sustavu, a što je već rečeno pod II.2.
NN 48/1998 • Također, i ovdje treba ponovno navesti da osporenim odredbama nije povrijeđeno načelo jednakosti kao temeljna vrednota iz članka 3. Ustava. Naime, točno je da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasništvu građana imali prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ali to na način da su stan mogli nesmetano i trajno koristiti i održavati te sudjelovati u upravljanju stambenom zgradom (članak 3. Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine), no njihova se pravna pozicija od početka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog činjenice što je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasništvu građana. To vlasništvo na stanu bilo je zaštićeno i u ranijim režimima, a i sada je zaštićeno odredbom članka 48. stavka 1. Ustava, prema kojoj se jamči pravo vlasništva, pa već zbog te činjenice stanarsko pravo na stanu u vlasništvu, nikad nije bilo u svemu jednako stanarskom pravu na stanu u društvenom vlasništvu. Dakle, i u ranijim režimima stečeno stanarsko pravo na stanu u vlasništvu, predstavljalo je upravo teret (ograničenje) na tom vlasništvu, ali nije bilo po svojoj pravnoj snazi ni jednako, a naročito ne jače od tog vlasništva. Napuštanjem samog naziva "stanarsko pravo", i njegovim pretvaranjem u pravo najma s posebnim režimom zaštite najmoprimca glede visine najamnine i ugovaranja najamnog odnosa na neodređeno vrijeme, u sadržaju korištenja stana za bivše nositelje stanarskog prava na stanovima u vlasništvu, kao što je već rečeno, nije se taj sadržaj bitno promijenio. Činjenica da ti bivši nositelji stanarskog prava na tim stanovima ne mogu stanove kupiti prema odredbama Zakona o prodaji, dakle protiv volje njihovih vlasnika, posljedica je zakonodavne politike Hrvatskog državnog sabora, ali nije i povreda ustavnih odredaba o jednakosti.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 48/1998 • Dakle, u odnosu na ove predlagatelje vrijedi i sve što je rečeno pod II.2.
NN 48/1998 • Promjenom statusa nositelja stanarskog prava u status najmoprimca, nije se vlasnicima kao najmodavcima oduzeo posjed stana, jer su oni posredni posjednici u smislu odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, nisu uvođenjem statusa najmodavca izvlašteni, niti im je nametnuto ikakvo veće ograničenje koje na stanu u njihovom vlasništvu nije ranije postojalo kad je bio opterećen stanarskim pravom, već je to ograničenje transformacijom stanarskog prava u najam smanjeno. To je bilo nužno učiniti i zbog razloga jer građanskopravni sustav kojem se Republika Hrvatska vratila ne poznaje institut stanarskog prava, pa je opravdano stanarsko pravo transformirano u obveznopravni odnos najma, kako je to područje redovito uobičajeno uređeno i u ostalim zemljama srednjoeuropskog pravnog kruga. Nakon što novi ustavni poredak u Republici Hrvatskoj više ne poznaje institut stanarskog prava, zakonodavac je na određeni način opravdano želio zaštititi bivše nositelje stanarskog prava na stanovima u vlasništvu, što je i učinio na način da im je priznao status najmoprimca, a vlasnicima stana, kao bivšim davateljima stana na korištenje, priznao status najmodavca. Treba opet naglasiti da priznavanjem bivšim nositeljima stanarskog prava statusa najmoprimca, nije uvedeno neko novo ograničenje vlasnicima stanova, već je samo bivši stanarski odnos uređen kao klasični građanskopravni odnos sui generis. Takvim propisivanjem, prema stajalištu ovoga Suda nisu povrijeđene odredbe članka 3., članka 48. stavka 1. i članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
NN 48/1998 • 3. U članku 6. Zakona o najmu propisano je da najamnina koju za korištenje stana plaća najmoprimac može biti zaštićena najamnina ili slobodno ugovorena najamnina.
NN 48/1998 • Predlagatelji pod 5) i 10), kao najmodavci navode da zaštićeni najmoprimci plaćaju zaštićenu najamninu u visini sredstava potrebnih tek za redovno održavanje zgrade te da se njima ograničava pravo vlasništva kad zbog propisane zaštićene najamnine ne mogu slobodno ugovarati najamninu.
NN 48/1998 • Najmoprimci koji imaju pravo na zaštićenu najamninu, određeni su u članku 8. Zakona o najmu, a među njima su i osobe koje su imale pravni položaj nositelja stanarskog prava do stupanja na snagu Zakona o najmu. Određivanjem da bivši nositelji stanarskog prava, koji su temeljem Zakona o najmu (članak 30.) postali najmoprimci, imaju pravo na zaštićenu najamninu, zakonodavac nije uveo nikakvo novo ograničenje vlasništva, pa se ne nalazi da bi time bila povrijeđena odredba članka 50. stavka 1. Ustava.
NN 48/1998 • 4. U članku 7. stavku 1. Zakona o najmu određeno je da uvjete i mjerila za utvrđivanje zaštićene najamnine određuje Vlada Republike Hrvatske, u stavku 2. istoga članka, propisano je da se uvjeti i mjerila za zaštićenu najamninu utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca, dok je u stavku 3. toga članka određeno da zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovnog održavanja zgrade, određenog posebnim propisom.
NN 48/1998 • Predlagatelji pod 7) i 12), kao najmoprimci smatraju da je uvođenje kategorije imovnog stanja kao uvjeta za određivanje zajamčene najamnine diskriminatorno u odnosu na prava stanara sa pravom otkupa, kod kojih je imovno stanje bilo samo daljnja mogućnost kupiti stan još jeftinije u gotovini, a za devize i uz veće popuste, kao i da je već odredba članka 27. Zakona o prodaji kao korektiv neprovodivosti osporavane odredbe ukazivala na nedvojbenu namjeru zakonodavca da poštujući ustavno načelo jednakosti građana, omogući i stanarima u vlasničkim stanovima otkup stana.
NN 48/1998 • Utvrđivanje uvjeta i mjerila na način kako je to učinjeno u osporenoj odredbi, ni u čemu ne vrijeđa jednakost kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka 3. Ustava. Tim se uvjetima i mjerilima samo utvrđuju objektivni elementi za određivanje zaštićene najamnine, koji se za one građane koji na takvu najamninu imaju pravo, primjenjuju jednako za sve, i oni nisu ni u kakvoj svezi s uvjetima i mjerilima za određivanje cijene stana u slučaju njegove kupnje prema odredbama Zakona o prodaji. Ovakvim propisivanjem, osobito uzimanjem u obzir imovinskih prilika najmoprimca, ostvaruje se i načelo o Republici Hrvatskoj kao (i) socijalnoj državi (članak 1. stavak 1. Ustava).
NN 48/1998 • Predlagatelji pod 5) i 10), kao najmodavci osporavaju članak 7. Zakona o najmu iz istih razloga zbog kojih osporavaju i njegov članak 6., ali pri tome gube iz vida da vlasništvo i obvezuje te da su i vlasnici dužni pridonositi općem dobru, što u konkretnom slučaju znači trpiti i nadalje određena ograničenja u prihodima u situaciji kad se jedan pravni sustav mijenja i usklađuje s ustavnim odredbama.
NN 48/1998 • Posebno osporavaju odredbu stavka 1. toga članka kojom se daje u nadležnost Vladi Republike Hrvatske da utvrdi uvjete i mjerila za određivanje zaštićene najamnine, jer da je to suprotno temeljnim odredbama Ustava o naknadi tržišne vrijednosti, pa i onim po Zakonu o izvlaštenju, zbog čega da bi to trebalo urediti zakonom, a ne podzakonskim propisom.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 71/05, Broj 77/98,
Broj 36/08, Broj 112/04,
Broj 26/05, Broj 24/08
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE