PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 58/2009 • 5. Za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 22. stavka 1. Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja neposredno su mjerodavne odredbe članaka 3. i 5. stavka 1. Ustava, koje glase:
NN 58/2009 • Odredba članka 23. stavka 1. Ustava na koju se predlagatelj pozvao, nije mjerodavna za ocjenu ustavnosti odredbe članka 22. stavka 1. osporenog Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja. Ona, uz ostalo, sadrži ustavnu zabranu podvrgavanja liječničkim ili znanstvenim pokusima bez privole pacijenta odnosno ispitanika. Osporeni Zakon, međutim, propisuje pravne uvjete za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskog tijela (organa i tkiva) od žive ili s umrle osobe zbog presađivanja u svrhu liječenja (članak 1. stavak 1.), dakle, radi primjene standardiziranih medicinskih postupaka koji prema općem iskustvu dovode do otklanjanja ili smanjenja trpljenja oboljelih osoba a ne radi postupaka koji bi, pod određenim uvjetima, kod pacijenata namjerno izazivali medicinske pojave u svrhu ispitivanja s neizvjesnim učinkom i time predstavljali medicinske ili znanstvene pokuse.
NN 58/2009 • 6. Zakonom o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja (u daljnjem tekstu: Zakon) utvrđeni su uvjeti za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela (organa i tkiva) od žive ili s umrle osobe zbog presađivanja u svrhu liječenja (članak 1. osporenog Zakona).
NN 58/2009 • 6.1. Osporenom odredbom propisano je da se dijelovi tijela s umrle osobe smiju uzeti radi presađivanja samo ako se darivatelj za života nije tome u pisanom obliku protivio.
NN 58/2009 • Dakle, pretpostavka za uzimanje dijelova tijela s umrle osobe radi presađivanja je nepostojanje izričitog protivljenja osobe čiji se dijelovi tijela uzimaju, a koje bi osoba izrazila za života.
NN 58/2009 • Predlagatelj smatra da bi uzimanje dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja bilo suglasno s člankom 23. stavkom 1. Ustava samo u slučaju izričitog pristanka osobe čiji se dijelovi tijela uzimaju, te da uzimanje dijelova ljudskog tijela na način utvrđen osporenom odredbom članka 22. stavka 1. Zakona (uzimanje dijelova tijela uz zakonom presumirani prešutni pristanak) nije sukladan s Ustavom.
NN 58/2009 • 6.2. Ocjenjujući osnovanost prijedloga, Ustavni sud polazi od legitimnog cilja koji se osporenim Zakonom kao cjelinom, odnosno osporenom odredbom članka 22. stavka 1. Zakona želio postići.
NN 58/2009 • Već iz samog naziva osporenog Zakona razvidna je njegova svrha – liječenje, odnosno zaštita života i zdravlja ljudi. Presađivanje organa predstavlja metodu liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa. U nekim slučajevima presađivanje je jedina metoda liječenja. Ono se primjenjuje samo ako je medicinski opravdano, odnosno ako je to najpovoljniji način liječenja u konkretnom slučaju. Uspješno presađivanje organa, čak i u slučaju kad nije od vitalnog značaja, doprinosi poboljšanju kvalitete života primatelja.
NN 58/2009 • Uvažavajući činjenicu da je presađivanje organa medicinski, etički i društveno opravdan način liječenja, a imajući u vidu etička i humana načela na kojima se presađivanje organa temelji, Ustavni sud ocjenjuje da je propisivanje mogućnosti uzimanja dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, između ostalog i na način utvrđen osporenom odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, bilo usmjereno ostvarivanju legitimnog cilja – zaštiti života, odnosno zdravlja ljudi kao Ustavom zaštićenim dobrima. Osporena odredba, zajedno s drugim odredbama Zakona (koje se, osim na opća načela uzimanja i presađivanja dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, tzv. transplantacijske medicine, odnose na uzimanje dijelova tijela od živog darovatelja, na uzimanje dijela tijela s mrtve osobe te posebice na administrativno uređenje, djelovanje i nadzor transplantacijskog sustava) pokazuje da zakonodavac taj cilj želi ostvariti propisivanjem dragovoljnosti pri presađivanju dijelova tijela između živih (odredbe članka 10. stavka 1. i članaka 16. i 17.) kao i pri darivanju dijelova tijela presađivanjem s mrtve osobe (članci 22. i 23.). Pri tome, razlika u propisima o dragovoljnosti kod prvog i drugog oblika presađivanja proizlazi iz etički opravdane zabrane trgovine dijelovima ljudskog tijela (članak 7.) te iz nje izvedene potrebe da se u praksi osigura prednost i dostupnost oblika liječenja putem uzimanja i presađivanja dijelova ljudskog tijela s mrtve osobe, odnosno da se organi ili tkiva od živog darovatelja uzimaju samo ako ne postoji mogućnost transplantacije s umrle osobe ili druga, približno jednaka metoda liječenja (članak 12.).
NN 58/2009 • Prosuđujući je li osporenom odredbom postignuta ravnoteža između legitimnog cilja zbog kojeg je propisano uzimanje dijelova ljudskog tijela i u slučaju tzv. pretpostavljenog pristanka, te prava svakog pojedinca da slobodno i samostalno odlučuje o (ne)darivanju svojih organa, Sud utvrđuje da iz osporenog Zakona proizlazi pravo svakoga da se za života usprotivi darivanju svojih organa, u kojem slučaju osporeni Zakon, zajedno s većim brojem podzakonskih akata, kojima se osigurava njegova provedba u sustavu nacionalne transplantacijske mreže Republike Hrvatske, apsolutno poštuje izraženu volju osobe koja je izrazila protivljenje darivanju organa. Ujedno, osporeni Zakon sustav transplantacijske medicine – a u njemu i osporeni način uzimanja dijelova tijela presađivanjem s mrtve osobe – želi ostvariti u sustavu propisa kojima je cilj osigurati maksimalnu pravnu sigurnost pri uzimanju organa ili tkiva, što je nužna pretpostavka za donošenje individualne odluke o potencijalnom darivanju kod oba oblika presađivanja. Na taj način osporeni Zakon potencijalnom darivatelju osigurava slobodno donošenje jedne posve osobne i dalekosežne odluke o uzimanju nekog njegovog organa ili dijela tijela, a što udovoljava i jamstvu njegova osobnog dostojanstva (članak 35. Ustava).
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 58/2009 • 7. Prema stajalištu Suda, sve to je dostatno za ocjenu da se osporenom odredbom ne zadire ni u čije pravo odlučivanja o (ne)darivanju organa, da njome nije poremećena ravnoteža između legitimnog cilja koji se osporenom odredbom želio postići i prava svakog pojedinca da odlučuje o darivanju svojih organa te da je ona u skladu s vladavinom prava. Naime, vladavina prava nije samo vladavina zakona, već vladavina po pravu koja, uz zahtjev za ustavnošću i zakonitošću, sadrži i dopunske zahtjeve koji se tiču samih zakona i njihova sadržaja, kao što su zahtjev da zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, zakonske posljedice izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti, te primjerene legitimnim očekivanjima subjekata na koje se zakon neposredno primjenjuje (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000., »Narodne novine« broj 31/00.). Slijedom iznesenog pod točkom 6.2. obrazloženja ovog rješenja, Ustavni sud ocjenjuje da osporena odredba članka 22. stavka 1. Zakona nije nesuglasna s člancima 3. i 5. stavkom 1. Ustava.
NN 58/2009 • 8. U odnosu na navod predlagatelja o postojanju pravne praznine u odnosu na propisivanje obveze nadležnog tijela da upozna građane s obvezom davanja pisane izjave o nedarivanju organa u slučaju nepostojanja želje za darivanjem, valja istaknuti da su postupak i pretpostavke za uzimanje dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja jasno i nedvosmisleno propisane osporenim Zakonom, te da ne postoji razlog za postupanje zakonodavca na način na koji ukazuje predlagatelj.
NN 58/2009 • 9. Stoga je, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno kao u izreci.
NN 59/2009 • Na temelju članka 9. stavka 3., članka 33. stavka 2., članka 58. stavka 4. i članka 211. Općega poreznog zakona (»Narodne novine«, broj 147/08) ministar financija donosi
NN 59/2009 • O POSTUPANJU U DOBROJ VJERI SUDIONIKA POREZNO-PRAVNOG ODNOSA, GOSPODARSKOJ CJELINI TE OBRASCIMA PRIJAVE ČINJENICA ZA KOJE POSTOJI OBVEZA PRIJAVLJIVANJA I IZJAVE O IZVORIMA STJECANJA IMOVINE
NN 59/2009 • – načini postupanja u dobroj vjeri za sudionike porezno-pravnog odnosa,
NN 59/2009 • – oblik i sadržaj obrazaca prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine te način praćenja stanja imovine i izvora njezina stjecanja.
NN 59/2009 • II. POSTUPANJE U DOBROJ VJERI SUDIONIKA POREZNO-PRAVNOG ODNOSA
NN 59/2009 • (1) Porezni obveznik ima pravo unaprijed biti obaviješten o svojim pravima i obvezama u postupcima koji se vode pred poreznim tijelom te u tu svrhu može postavljati pismene upite ispostavama i područnim uredima Porezne uprave.
NN 59/2009 • (2) Kako bi porezni obveznici što lakše ostvarivali svoja prava i obveze, Porezna uprava na svojim će web-stranicama objavljivati porezne propise i druge obavijesti koje su od utjecaja na obračunavanje, utvrđivanje i naplatu poreza.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 25/09, Broj 54/05,
Broj 25/92, Broj 16/05,
Broj 4/98, Broj 129/07
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE