• Odredbom stavka 3. (i stavka 6.) članka 35. ZZPP-a štite se interesi ranijih zakupnika, posebice ulagača u poslovni prostor, što su ga zakupili po ugovoru zaključenom neposrednom pogodbom. Sukladno stavku 3. članka 35. dovoljno je da dosadašnji zakupac prihvati u natječaju navedeni iznos zakupnine čime dobiva prvenstveno pravo sklapanja ugovora o zakupu, pa se time postojeći ugovori o zakupu, sklopljeni neposrednom pogodbom sukladno Zakonu o poslovnim zgradama i prostorijama, u stvari samo usklađuju s odredbama novog Zakona. Stoga se i najviši iznos zakupnine smatra najpovoljnijom ponudom samo ako na natječaju ne sudjeluje raniji zakupnik i u slučaju kad se u zakup daje novi poslovni prostor koji, prije stupanja na snagu Zakona o zakupu poslovnog prostora, nije bio dat u zakup (stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju broj: U-I-243/1997 i dr. od 20. siječnja 1999., »Narodne novine« broj 17/99.).

• 7. Slijedom navedenog stajališta Ustavnog suda, a imajući u vidu predmet spora (iseljenje i predaja spornog poslovnog prostora u posjed), činjenična utvrđenja sudova (prije svega datum sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora između stranaka – 10. ožujka 1999.), kao i ocjenu sudova da podnositelj nakon isteka zakupnog odnosa 10. ožujka 2004. sporni poslovni prostor koristi bez pravne osnove jer je novi ugovor o zakupu sklopljen s najpovoljnijim ponuđačem, Ustavni sud nije prihvatio navode podnositelja da mu u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom. Ustavni sud utvrđuje da osporenim presudama podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

• 8. Povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava podnositelj nalazi u tome što sud nije odlučio o prijedlogu podnositelja za uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2989/04 u kojem je podnositelj podnio tužbu protiv P. š. radi poništenja natječaja i sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora, te što je odbio bez obrazloženja dokazni prijedlog podnositelja za saslušanje određenih svjedoka.

• Ispitujući te navode sa stajališta članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da samim time što prvostupanjski sud nije proveo sve dokazne prijedloge podnositelja, podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Naime, sadržaj tog ustavnog prava ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja, pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak – razmatran kao jedinstvena cjelina – bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje. Uvidom u spis predmeta Ustavni sud je utvrdio da su osporene presude donesene u postupcima provedenim na temelju i u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), u kojima su podnositelju bila osigurana sva temeljna procesna jamstva. Prvostupanjski sud je u presudi naveo koje dokaze je proveo te iz kojih razloga nije provodio daljnje dokaze.

• Imajući u vidu navedeno postupanje prvostupanjskog suda glede utvrđivanja odlučujućih činjenica, te obrazloženje osporenih presuda, Ustavni sud utvrđuje da je postupak koji je prethodio ustavnosudskom, sagledavajući ga kao jedinstvenu cjelinu, vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje.

• 9. Budući da je o podnositeljevoj ustavnoj tužbi odlučeno, Ustavni sud nije razmatrao prijedlog za donošenje rješenja o odgodi ovrhe prvostupanjske presude, podnesen na temelju odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona.