PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 14/2008 • Osporena drugostupanjska presuda obrazložena je istim razlozima, pri čemu je Županijski sud u Zagrebu dodatno iznio i pravno stajalište prema kojem podnositelji, budući da nisu stekli stanarsko pravo, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova, 5. studenoga 1996., nisu stekli niti status zaštićenih najmoprimaca, a slijedom toga niti pravo na otkup odnosno na zadržavanje prava na otkup stana u smislu članka 42. Zakona o najmu stanova, koji glasi:
NN 14/2008 • Osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom.
NN 14/2008 • Drugostupanjski sud navodi i kako okolnost što su podnositelji dali novčano učešće za dodjelu stana nije od relevantnog značenja i da ih ne dovodi u povoljniji položaj u toj parnici.
NN 14/2008 • Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj presudi, suglasivši se s razlozima nižestupanjskih presuda, iznosi i daljnje, supsidijarne, razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva podnositelja. Naime, taj Sud iznosi pretpostavku da je sporni stan na dan sklapanja ugovora o korištenju, 11. veljače 1991., kao ranije društveno sredstvo, već bio u državnom vlasništvu (na temelju Bilance stanja osnovnih, obrtnih i drugih sredstava na dan 30. rujna 1990., a sukladno člancima 4. i 5. Zakona o osnivanju Javnog poduzeća INA-I. n. – »Narodne novine«, broj 42/90.), dok se stanarsko pravo moglo steći samo na stanu u društvenom vlasništvu. Zbog toga, kako navodi Vrhovni sud, podnositelji to pravo nisu mogli steći ukoliko je stan u vrijeme donošenja odluke o davanju na korištenje već bio u državnom vlasništvu, pa u tom slučaju, a u smislu članka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 163/98., 95/00., 120/00., 94/01. i 78/02., u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova), ne bi imali pravo na kupnju stana na kojem nisu ni stekli stanarsko pravo.
NN 14/2008 • 5. Iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda, kao i onih nižestupanjskih, razvidno je da u konkretnom slučaju sudovi temelje svoje pravno stajalište da podnositeljima ne pripada pravo na otkup stana, primarno, na činjenici da podnositelji nisu stekli stanarsko pravo jer nisu bile kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. ZSO-a to jest jer u sporni stan nisu uselili. Iz tog im razloga ne pripada ni status zaštićenih najmoprimaca, niti pravo na otkup stana.
NN 14/2008 • Supsidijarni razlog zbog kojeg, prema stajalištu Vrhovnog suda, podnositelji, sve i da su u sporni stan uselili, ne bi stekli stanarsko pravo niti pravo na otkup, izražen je u osporenoj revizijskoj presudi kao »sumnja« da bi sporni stan u vrijeme sklapanja ugovora o korištenju već »mogao biti« stan u državnom vlasništvu. Vrhovni sud se, međutim, nije osvrnuo na okolnost da glede vlasništva spornog stana u prvostupanjskom postupku nisu utvrđivane činjenice, smatrajući to, očigledno, irelevantnim kod nesporne činjenice da podnositelji u stan nisu uselili.
NN 14/2008 • Potrebno je napomenuti i to da se jedino drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude očitovao na prigovore podnositelja (istaknute i u ustavnoj tužbi), a vezane uz pitanje suvlasništva na spornom stanu. Naime, suvlasništvo bi se, prema podnositeljima, temeljilo na činjenici da su uplatili gotovinsko učešće u visini 40% vrijednosti stana. Drugostupanjski je sud iznio stajalište da navedeno učešće nije relevantno i ne može podnositelje dovesti u povoljniji položaj u parnici radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, pa na navedeni način drugostupanjski sud upućuje na zaključak da bi spomenuta okolnost bila relevantna u drugom parničnom postupku, iz druge pravne osnove. Vrhovni sud o navedenom se nije očitovao.
NN 14/2008 • 6. Iz analize ustavne tužbe razvidno je da se ona, u bitnome, temelji na shvaćanju podnositelja kako postoji potreba za ekstenzivnijim tumačenjem mjerodavnih propisa u slučaju kao što je konkretni, kada građani, bez vlastite krivnje i propusta, nisu uspjeli ostvariti prava koja im po zakonu pripadaju. Podnositelji su onemogućeni u ostvarivanju prava na otkup stana, a osporava im se i svojstvo zaštićenih najmoprimaca, samo stoga što im tuženik, zbog okolnosti za koje je on odgovoran (kašnjenje dovršetka izgradnje zgrade), nije pravodobno, za vrijeme važenja ZSO-a, omogućio useljenje u stan, čime bi stekli stanarsko pravo.
NN 14/2008 • Naprotiv, budući da Zakon o prodaji stanova pravo na otkup stanova priznaje jedino stanarima, a da se nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova stanarsko pravo više ne može stjecati, »mehaničkom« primjenom materijalnog prava podnositeljima je uskraćeno pravo na otkup stana.
NN 14/2008 • 7. Člankom 3. Ustava Republike Hrvatske, donesenog 1990. godine (»Narodne novine«, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01. i 41/01. – pročišćeni tekst), inaugurirane su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje čine temelj za tumačenje Ustava, pa tako, među ostalim, i jednakost, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva i vladavina prava.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 14/2008 • Člankom 5. Ustava propisano je da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, te da je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
NN 14/2008 • Sukladno tome, člankom 117. stavkom 3. Ustava utvrđeno je da sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
NN 14/2008 • Slijedom navedenog, svaki pojedinačni akt nadležnog tijela (tijela državne uprave, sudbenog tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima) kojim se odlučuje o pravima i obvezama građana mora biti donesen u skladu s Ustavom i zakonskim odredbama, ali i u skladu sa svrhom zakona koji se na određeni slučaj primjenjuje, a koja svrha proizlazi iz Ustava.
NN 14/2008 • Svrha donošenja Zakona o prodaji stanova, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, bila je omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva i da to, u prvom redu, budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile. Navedeni Zakon višekratno je mijenjan i dopunjavan na načine koji jasno ukazuju na njegov cilj da, uvažavajući objektivne društvene okolnosti i poteškoće pravne i činjenične prirode, ovlaštenicima prava iz tog Zakona olakša pravni položaj u procesu stjecanja vlasništva na stanovima. Kao cilj zakona ne može se odrediti gubitak prava građana zbog isteka rokova, prekluzije i sličnih razloga, jer bi to očito bilo suprotno svrsi zakona.
NN 14/2008 • Stoga smisao ustavne tužbe podnesene u konkretnom slučaju i navode o potrebi ekstenzivnijeg tumačenja mjerodavnih pravnih normi, kada je to u skladu s Ustavom, Ustavni sud, načelno, drži utemeljenim.
NN 14/2008 • 8. Svoje stajalište Ustavni sud obrazlaže sljedećim razlozima:
NN 14/2008 • 8.1. Podnositelji ustavne tužbe imali su stanarsko pravo na stanu u Z., L. p. 4, sukladno u odnosno vrijeme važećem ZSO-u. Ugovor o korištenju tog stana prestao je 11. veljače 1991., sklapanjem novog ugovora o korištenju drugog, sada spornog stana. Tim aktom, međutim, nije prestalo i faktično korištenje ranijeg stana i započelo faktično korištenje novog, budući da je novi stan tek bio u izgradnji, pa je iseljenje iz ranijeg i useljenje u novi stan bilo objektivno nemoguće.
NN 14/2008 • Podnositelji su, prema tome, tijekom razdoblja izgradnje, imali valjanu pravnu osnovu za useljenje u novi stan i posjedovali onaj raniji. Navedeno, u smislu odredbe članka 59. stavka 1. tada važećeg ZSO-a, znači da, u odnosu na raniji stan, na strani podnositelja nisu otpale obje kumulativno propisane pretpostavke stanarskog prava odnosno da su, suglasnom voljom ugovornih strana, podnositelji »pridržali« dio sadržaja koji čine konstitutivne elemente stanarskog prava (element »useljenja« u smislu faktičnog posjeda i korištenja). U odnosu na novi stan nisu se (još) ostvarile obje pretpostavke, već su podnositelji stekli samo valjanu pravnu osnovu (novi ugovor o korištenju) to jest drugi od konstitutivnih elemenata stanarskog prava. Tuženik je, kao ugovorna strana, jasno iskazao volju i namjeru da podnositeljima omogući faktično korištenje stana u »prijelaznom« razdoblju, kao i jednaku vrstu i opseg prava na novom stanu, kakve su imali i na ranijem, na način kako je to u odnosno vrijeme uređivao mjerodavni ZSO. Nakon prestanka važenja ZSO-a tuženik je, činom pozivanja na podnošenje zahtjeva za otkup stana, ponovo iskazao volju i namjeru da s podnositeljima uredi odnose glede istog stana na način kako je to uredio novi zakon, ali je od toga naknadno odustao.
NN 14/2008 • Iz svega navedenog proizlazi legitimno očekivanje podnositelja da će se njihova prava realizirati u cijelosti i sukladno zakonu, a kako do toga nije došlo zbog okolnosti za koje nisu odgovorni podnositelji, prema podacima u spisu predmeta, tuženik, za razliku od sudova, podnositeljima danas faktično priznaje položaj zaštićenih najmoprimaca te mu podnositelji plaćaju najamninu za sporni stan.
NN 14/2008 • Iz izloženih činjeničnih i pravnih okolnosti konkretnog slučaja razvidno je da za vrijeme važenja ZSO-a stanarsko pravo podnositelja nikada nije u svim svojim elementima prestalo, pa stoga nije ni bilo razloga da ga ponovo stječu. Na strani podnositelja također nikada nisu nastupile pretpostavke za prestanak stanarskog prava odnosno za otkaz stanarskog prava propisane člancima 95. do 108. ZSO-a (pri čemu je člankom 95. ZSO-a i izrijekom bilo propisano da stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni tim Zakonom).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 87/09, Broj 52/07,
Broj 58/00, Broj 180/04,
Broj 75/07, Broj 89/08
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE