PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 16/2009 • Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine oba osporena rješenja.
NN 16/2009 • 3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo).
NN 16/2009 • Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li nadležna tijela, odnosno sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
NN 16/2009 • 4. Razmatrajući navode podnositelja ustavne tužbe, obrazloženja osporenih rješenja, te cjelokupni spis predmeta, Ustavni sud je utvrdio povredu ustavnih prava podnositelja zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava, polazeći od sljedećih stajališta:
NN 16/2009 • Pritvor, dakle, uvijek predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja osobne slobode čovjeka koja se, k tome, određuje prije no što je pravomoćnom sudskom presudom osobi utvrđena krivnja, pa u razdoblju pritvora još uvijek u cijelosti važi ustavna predmnijeva nevinosti, zajamčena člankom 28. Ustava. Kako pritvor, kao zakonska mjera oduzimanja temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji, nije kazna niti se za pritvorenika smije pretvoriti u kaznu, dopušteno ga je odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, to jest u kojem postoji »osnovana sumnja« da je osoba počinila kazneno djelo te, načelno, samo u cilju osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka. Stoga ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje »osnovane sumnje« da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od pritvorskih razloga nabrojanih u članku 102. stavku 1. ZKP-a, u konkretnom slučaju onog iz točke 4. Postojanje tih uvjeta mora se pažljivo utvrđivati i periodički provjeravati, kako to ZKP posebno propisuje nakon podnošenja optužnice, kada nadležno sudsko vijeće ima zakonsku obvezu svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Pri tome, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: Europski sud) već je u jednoj ranijoj presudi (predmet W. protiv Švicarske od 26. studenoga 1992. godine) izrazio pravno stajalište prema kojem je opravdanost produljenja pritvora ovisna o okolnostima konkretnog slučaja, koje (okolnosti) moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč presumpciji okrivljenikove nevinosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca.
NN 16/2009 • 4.2. Uvažavajući rečeno, Ustavni sud naglašava da je u rješenju u kojem se određuje produljenje pritvora, kao zakonska mjera kojom se oduzima temeljno ljudsko pravo na osobnu slobodu, a prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji pritvorenika, nadležni sud dužan navesti i podrobno obrazložiti relevantne i dostatne razloge na temelju kojih se svako daljnje produljenje pritvora može ocijeniti opravdanim i nužnim. Sud je dužan pažljivo ispitati opravdanost produljenja pritvora s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, odnosno u svakom konkretnom slučaju utvrditi i navesti daljnje postojanje zakonske osnove za pritvor, te podrobno obrazložiti razloge zbog kojih smatra da legalni i legitimni ciljevi pritvora i dalje postoje.
NN 16/2009 • 5. Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da okolnosti počinjenja kaznenog djela u konkretnom slučaju od strane podnositelja, kao optuženika u kaznenom postupku protiv kojega je osporenim rješenjem produljen pritvor, a koje se očituju u brojnosti protuzakonitih radnji, upornosti i drskosti pri počinjenju kaznenih djela i visini protupravne imovinske koristi, u svojoj ukupnosti predstavljaju sadržaje koji u znatnoj mjeri nadilaze radnje i posljedice koje se pojavljuju kod počinjenja ovakvih djela, te da predstavljaju posebno teške okolnosti kaznenog djela zbog kojih je protiv podnositelja ustavne tužbe i nadalje neophodna primjena mjere pritvora na temelju osnove iz članak 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a.
NN 16/2009 • Podnositelj ustavne tužbe tereti se da je u svojstvu potpredsjednika Fonda počinio ukupno pet kaznenih djela, i to tri kaznena djela primanja mita iz članka 347. stavka 1. KZ-a, jedno kazneno djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ-a i jedno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ-a.
NN 16/2009 • Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je radnjama opisanima u činjeničnim opisima djela podnositelj kao optuženik, zlorabeći svoju izuzetno važnu ulogu koju je imao u Fondu u postupku privatizacije u kojem je, sukladno propisima, bio dužan štiti imovinske interese Fonda i Republike Hrvatske, motiviran osobnom korišću postupao koruptivno, suprotno zadaći funkcije koju je obavljao i svrsi postojanja ove važne državne ustanove. Takvom djelatnošću, osim što je sebi pribavio značajnu imovinsku korist, on je, s obzirom na važnost i značaj Fonda u gospodarskom životu Republike Hrvatske, narušio ugled Fonda i izazvao sumnju javnosti u pravilnost i zakonitost njegovog rada, čime je ugrozio i ugled temeljnih institucija države.
NN 16/2009 • U odnosu na žalbene navode podnositelja o povredi ustavnih i konvencijskih prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u osporenom rješenju, navodi da u konkretnom slučaju ta prava podnositelju nisu povrijeđena jer je nesumnjivo ispunjen prvi uvjet za određivanje pritvora, jer je na temelju optuženice nedvojbenom utvrđeno postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela od strane optuženika, a što je opća pretpostavka određivanja pritvora iz odredbe članka 102. stavka 1. ZKP-a. Neosnovanim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio i tumačenje pritvorske osnove iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a na način da je njezina svrha osiguranje prisustvovanja optuženika kaznenom postupku i da se može primijeniti samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom. Neosnovanim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio i pozivanje podnositelja na povredu načela razmjernosti iz članka 101. stavka 3. ZKP-a, navodeći da ovo načelo, dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru, za sada nije ugroženo.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 16/2009 • 6. Osporeno rješenje Ustavni sud je ocjenjivao s aspekta odredbe članka 29. stavka 1. Ustava, kojom se jamči ustavno pravo na pravično suđenje.
NN 16/2009 • 6.1. Sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositelju osiguravao pravično suđenje.
NN 16/2009 • Sastavni dio prava na pravično suđenje jest pravo optuženika na suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom. Ustavni sud podsjeća da nepristranost suda podrazumijeva da sud i njegov sastav jamče dovoljno sigurnosti kojom isključuju svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda. Sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu, što je utvrđeno stajalište međunarodnog prava o ljudskim pravima (npr. presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. srpnja 2005., § 27).
NN 16/2009 • Pri tome, Europski sud za ljudska prava smatra da se nepristranost suca pretpostavlja do dokaza protivnoga. Međutim, iz činjenica konkretnog slučaja mogu proizaći objektivni negativni pokazatelji (appearances) sučeve (ne)pristranosti koji opravdavaju legitimno očekivanje da će se sudac otkloniti od suđenja. Takve činjenice npr. postoje: a) kada se sudac u prethodnom postupku, koji je sudjelovao na suđenju, odlučivao o pitanjima koja su »blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari« (presuda u predmetu Hauschildt protiv Danske, presuda od 24. V. 1989, § 51-52); b) ako je, nakon sudjelovanja u donošenju prvostupanjske presude sudjelovao u odlučivanju o žalbi protiv nje (presuda u predmetu De Haan protiv Nizozemske od 26. kolovoza 1997, § 51, 54); c) ako je sudjelovao u izvanraspravnom vijeću koje je potvrdilo osnovanost optužnice a nakon toga sudjelovao na suđenju kao član raspravnog vijeća (presuda u predmetu Castillo Algar protiv Španjolske od 28. listopada 1998, § 47-49). I u presudi u predmetu Piersack protiv Belgije (presuda od 1 listopada 1982., § 30-31) činjenica da je sudac predsjedavao sudskom vijeću u kaznenom postupku nakon što je prije toga bio dužnosnik na čelu javnog tužiteljstva nadležnog za progon u predmetu, ocijenjena je kao negativni pokazatelj nepristranosti kaznenog suda.
NN 16/2009 • 6.2. U konkretnom slučaju sudac dr. sc. Z. K. sudjelovao je, kao sudac u konkretnom kaznenom postupku, kao predsjednik vijeća tijekom suđenja u predmetu broj: VI K-US-5/08. Tako je npr. 10. srpnja 2008. dao suglasnost Upravi zatvora u Z. da se telefonski razgovori podnositelja s njegovom braniteljicom obavljaju, do opoziva, pod nadzorom. Osim toga razmatrao je i pisane zahtjeve obrane podnositelja da se obrani tijekom rasprave omogući uvid i presnimavanje dokaza pribavljenih posebnim izvidima radi pripreme obrane, ali, suprotno odredbi članka 68. Zakona o kaznenom postupku, koja branitelju omogućuje uvid u spis predmeta i pribavljene dokaze odmah, već na početku kaznenog postupka, tim zahtjevima nije udovoljio, već ih samo »kalendirao«, tj. odgodio odluku za neki kasniji, neodređeni trenutak u postupku. Međutim, nakon što je izabran za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sudjelovao je u donošenju osporenog rješenja kao član vijeća koje je odlučivalo o podnositeljevoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja o produljenju pritvora.
NN 16/2009 • 6.3. Zakon o kaznenom postupku (ZKP) odredbom članka 36. stavka 1. propisuje slučajeve isključenja suca od obavljanja sudske dužnosti. Odredbom točke 5. sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom. Odredbom članka 36. stavka 2. ZKP-a propisana je pak, mogućnost da sudac bude otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan slučajeva za isključenje navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost.
NN 16/2009 • Premda sudac koji u istom predmetu nije sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda niti je u istom sudu sudjelovao u donošenju pobijane odluke nije izrijekom isključen od odlučivanja, ipak se ne može i u takvom slučaju zanemariti postojanje činjenica koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, posebice onih koje prema stajalištima Europskog suda za ljudska prava, mogu predstavljati »negativne pokazatelje sudske nepristranosti« i koje bi, prema odredbi članka 36. stavka 2. ZKP-a, dovele do otklona suca. Polazeći od okolnosti spomenutih u točki 6.2. ove odluke, tj. da je isti sudac sudjelovao u prvostupanjskom postupku na način kojim se iskazuje da postoji opravdana sumnja da je netko počinitelj kaznenog djela za koje se vodi kazneni postupak te od toga da je kasnije postao članom žalbenog vijeća koje je razmatralo postojanje takve sumnje kao i pritvorskih razloga pri odlučivanju o podnositeljevoj žalbi protiv pritvora, Ustavni sud ocjenjuje da su u postupku donošenja osporenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zanemareni standardi mjerodavnih odredbi ZKP-a o otklonu suca u kaznenom postupku te dovedena u ozbiljnu sumnju objektivna nepristranost sudskog vijeća.
NN 16/2009 • Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama, propisano odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
NN 16/2009 • 7. S obzirom da je utvrđena povreda članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao eventualnu povredu ostalih ustavnih i konvencijskih prava navedenih u ustavnoj tužbi.
NN 16/2009 • 8. Slijedom navedenoga, na temelju članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 79/96, Broj 34/02,
Broj 77/99, Broj 35/98,
Broj 112/04, Broj 59/00
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE