• Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

• 4. Predmet postupka bio je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tražio utvrđenje djelomične ništetnosti sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja koji je sklopljen prema odredbama Zakona o izvršnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91.) koji uređuju postupak dobrovoljnog sudskog osiguranja osnivanjem hipoteke. Tom sporazumu prethodio je ugovor o prodaji teretnih vozila s obročnom otplatom od 24. listopada 1994., a kojim ugovorom je ugovoreno i navedeno sredstvo osiguranja plaćanja – osnivanjem hipoteke na imovini podnositelja.

• Odredba članka 103. ZOO-a propisuje da je ugovor ništav ako je protivan Ustavu, odnosno Ustavom utvrđenim načelima državnog uređenja, ako je u suprotnosti s prisilnim propisima ili s moralom društva.

• Prvostupanjski i drugostupanjski sud su utvrdili da su sporni dijelovi navedenog sporazuma u suprotnosti s člankom 30. stavcima 4. i 5. i člankom 31. ZJP-a, jer prema članku 30. stavku 4. ZJP-a, prije zaključivanja ugovora o kupnji i prodaji nekretnina građanima i građanskim pravnim osobama, državna tijela i društvene pravne osobe su dužne pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnog javnog pravobraniteljstva. Prema članku 30. stavku 5. ZJP-a, ako javno pravobraniteljstvo nije dalo mišljenje u smislu stavka 4. te zakonske odredbe nadležni organ ne može izvršiti ovjeru potpisa na ugovoru i izvršiti upis u zemljišne knjige na temelju date izjave ili na temelju takvog ugovora.

• U postupku je nesporno utvrđeno da je pravni prednik podnositelja u vrijeme sklapanja sporazuma bio društveno poduzeće sukladno članku 36. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine« broj 53/91. i 58/93.).

• Stoga sudovi zaključuju da je podnositelj kao društveno-pravna osoba prije sklapanja sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama, a s obzirom da to pravo spada u kategoriju ugovora o kupnji i prodaji nekretnina, bio dužan pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti sporazuma od javnog pravobraniteljstva u Zadru, a što je u konkretnom slučaju izostalo.