PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 101/2005 • Zainteresirani »GIU Croatiastočar« iz Zagreba, ovom Sudu nije dostavio odgovor na tužbu.
NN 101/2005 • Sud prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da je to tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev tužitelja, pravilno ocijenivši da u predmetnom slučaju nije riječ o povredama odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, navodeći za to i razloge koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
NN 101/2005 • Iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženo tijelo po zaprimljenom zahtjevu tužitelja u kojem je kao bitno navedeno da su poduzetnici – zainteresirane osobe koji prerađuju oko 95% ukupno proizvedene količine mlijeka na domaćem tržištu, dogovorom o otkupnoj cijeni mlijeka u visini od 0,3611 kn za jednu masnu jedinicu mlijeka, povrijedili odredbe članaka 6. i 7. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, pokrenulo ispitni postupak sukladno članku 142. Zakona o općem upravnom postupku, te od zainteresiranih osoba zatražilo pismeno očitovanje, čemu su one i udovoljile.
NN 101/2005 • Prema odredbi članka 6. točki 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, narušavanjem slobodnog tržišnog natjecanja smatraju se različiti oblici sprječavanja i ograničavanja poduzetničkih sloboda i djelatnosti poduzetnika u prometu roba i usluga na tržištu kao što su: ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti i prešutni dogovori, usklađeno djelovanje, odluke udruženja poduzetnika, čijim se predmetnom i učinkom ili mogućim učinkom ograničava tržišno natjecanje.
NN 101/2005 • Prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 1. istog Zakona, zabranjeni su sporazumi kojima je cilj, posljedica ili mogući učinak ograničavanje ili sprječavanje slobodnog tržišnog natjecanja, a osobito sporazumi kojima se izravno ili neizravno utvrđuju cijena roba i usluga.
NN 101/2005 • Nakon zaprimljenih pismenih očitovanja, kao i provedenog dokaznog postupka, tuženo tijelo je ocjenjujući da li je ponašanje zainteresiranih kao i način utvrđivanja cijene mlijeka dovelo do povrede odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, na koje tužitelj ukazuje u zahtjevu, a ponavlja u tužbi, utvrdilo da do takve povrede nije došlo, iz niže navedenih razloga.
NN 101/2005 • U postupku je utvrđeno da su zainteresirani poduzetnici tijekom 1999. godine otkupili od proizvođača mlijeka 52,94% i to poduzetnik »Lura«, dok je drugi poduzetnik – članovi Udruge prerađivača mlijeka pri »GIU Croatiastočar« okupio preostalih 47,06% mlijeka, s time da je iz zapisnika s održanog sastanka Udruge prerađivača mlijeka »GIU Croatiastočar«, vidljivo da je donesen zaključak o otkupnoj cijeni mlijeka u rečenom iznosu, koji se smatra obveznom minimalnom cijenom, dok tvorničku premiju svaki gospodarski subjekt u preradi mlijeka utvrđuje samostalno, svojim pravilnikom ili na neki drugi način. Dakle, iz rečenog slijedi da strukturu otkupne cijene mlijeka čini minimalna otkupna cijena mlijeka, tvornička premija prerađivača mlijeka te državna premija, što konačno dovodi do različitih otkupnih cijena svježeg mlijeka i tržišnog natjecanja između prerađivača mlijeka na području Republike Hrvatske.
NN 101/2005 • Iz podataka spisa predmeta također je vidljivo da je tužena Agencija, od najvećih proizvođača mlijeka – članica Udruge prerađivača mlijeka pri »GIU Croatiastočar« tražila dostavljanje cjenika po kojima od proizvođača otkupljuju svježe mlijeko iz kojih je vidljivo da nemaju jedinstvenu otkupnu cijenu svježeg mlijeka, jer svaka od članica Udruge odobrava tvorničku premiju i to u različitim iznosima, koja ovisi prije svega o kvaliteti mlijeka i količini istog, čime međusobno potiču slobodno tržišno natjecanje. S tim u vezi se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da upravo poduzetnik »Vindija« d.d., u očitovanju od 22. svibnja 2001., individualne proizvođače stimulira na otkup mlijeka dodavanjem 0,25 kn tvorničke premije po litri mlijeka na otkupnu cijenu mlijeka navedenu u cjeniku dostavljenom od strane »GIU Croatiastočar« koju tvorničku premiju proizvođači i prerađivači mlijeka posebno dogovaraju.
NN 101/2005 • U očitovanju zainteresiranog poduzetnika »Lura« d.d. između ostalog se navodi da su kao vodeća mljekarska industrija u Hrvatskoj osposobljeni i opremljeni za cjelovitu kontrolu kvalitete mlijeka koje preuzima od svojih kooperanata, u cilju proizvodnje kvalitetnih proizvoda i zaštite potrošača, pa je stoga u mogućnosti kooperantu koji proizvede mlijeko veće kakvoće, ponuditi i veću otkupnu cijenu mlijeka, ovisno od visine utvrđene tvorničke premije koja se određuje prema kriteriju kvalitete otkupljenog mlijeka. Slijedom toga, tužena Agencija takvo određivanje otkupne cijene mlijeka ne smatra narušavanjem slobodnog tržišnog natjecanja, već upravo načinom na koji se utječe na povećanje kvalitete svježeg mlijeka koje ima za posljedicu i veću otkupnu cijenu za proizvođače mlijeka.
NN 101/2005 • Stoga niti dogovor glede početne otkupne cijene svježeg mlijeka, koja predstavlja minimalnu cijenu mlijeka, između članica proizvođača mlijeka pri »GIU Croatiastočar«, ne smatra oblikom narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja iz članka 6. točke 1. i članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, zbog čega je nakon utvrđenja da nije bilo povreda rečenih odredaba Zakona, zahtjev tužitelja za utvrđivanje narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, odbilo kao neosnovan.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 101/2005 • Ujedno se dodaje, što zainteresirani posebno ističu u svojim očitovanjima kako je njihova zastupljenost na tržištu posljedica njihovih kapaciteta, opremljenosti i tehnoloških mogućnosti, zbog kojih su ujedno i glavni prerađivači mlijeka koje otkupljuju od proizvođača, s time da je riječ o proizvodnji koja je na domaćem tržištu deficitarna, te ne može zadovoljiti potrebe krajnjih potrošača. Činjenica da je riječ o velikim sustavima ne znači samo po sebi i zlouporabu tog položaja na mjerodavnom tržištu, jer proizvođači samostalno odlučuju s kime će zaključiti ugovor o otkupu mlijeka, zbog čega naprijed opisanim radnjama nisu spriječili bilo kojeg poduzetnika u slobodnom natjecanju na tržištu, koji i dalje ima mogućnost utvrđivati drugačije uvjete za otkup mlijeka.
NN 101/2005 • Također niti tužitelj u tužbi ne spominje koje bi to »treće osobe« koje nisu sudionici ugovora o minimalnoj cijeni mlijeka bili ograničeni u pristupu tržištu ili isključeni s tržišta poduzetnika, jer da bi bila ostvarena povreda naprijed rečenih odredaba Zakona, podjela tržišta morala bi biti u direktnoj svezi s nekom od ugovornih odredaba, odnosno ugovorom na koji tužitelj upire u zahtjevu, a ne posljedica naprijed rečenih okolnosti kao što su kapacitiranost, opremljenost i tehničke mogućnosti pojedinih poduzetnika, čime ujedno otpada i uvjet iz članka 6. točke 1. citiranog Zakona, o ograničavanju pristupa tržištu ili isključivanju s tržišta poduzetnika koji nisu sudionici sporazuma, odnosno dogovora.
NN 101/2005 • Stoga osobito kraj činjenice da su zainteresirani jedini prerađivači mlijeka na hrvatskom tržištu, Sud nalazi pravilnim zaključak tuženog tijela da se upravo utvrđivanjem minimalne otkupne cijene mlijeka jamči proizvođačima da se mlijeko određene kvalitete neće otkupljivati ispod utvrđene cijene na koju prerađivači mlijeka odobravaju različite iznose tvorničkih premija, ovisno od njegove kvalitete, te da nije riječ o ponašanju koje sadrži elemente ograničavanja tržišnog natjecanja.
NN 101/2005 • Za zaključak da radnje zainteresiranih nisu dovele do zlouporabe vladajućeg položaja, odnosno spriječile slobodno natjecanje drugih poduzetnika na tržištu, tuženo tijelo je dalo valjane razloge, pa Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.
NN 101/2005 • Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu, s time da će se presuda objaviti u »Narodnim novinama« na temelju odredaba članka 37a., stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
NN 101/2005 • Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Bože Gagre kao predsjednika Vijeća, Sanje Štefan i mr. sc. Mirjane Juričić kao članova Vijeća, te sudskog savjetnika Krešimira Jušića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja »INA« d.d., industrija nafte iz Zagreba, zastupana po opunomoćeniku Ranku Rešu, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2001-01/26, urbroj: 580-02-01-07-13 od 3. srpnja 2001., radi narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici održanoj 30. lipnja 2005.
NN 101/2005 • Osporenim rješenjem tužene Agencije, pod točkom 1. izreke utvrđuje se da su poduzetnici »LEDO« d.d. iz Zagreba i »INA« d.d., industrija nafte iz Zagreba, sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 27. ožujka 2001. narušili slobodno tržišno natjecanje na tržištu prodaje sladoleda na benzinskim postajama »INA«-e d.d., Zagreb, na području Republike Hrvatske, pa se u točki 2. izreke proglašavaju ništavim odredbe članka 6. stavka 2. tog Ugovora, koja glasi: »prodavatelj će odobriti kupcu dodatnih 3% rabata na ukupno isporučenu količinu za prodaju isključivo Ledovog sladoleda na prodajnim mjestima Kupca«, te odredba članka 6. stavka 4. koja glasi: »u slučaju nepoštivanja te odredbe, prodavatelj će Kupca teretiti za dodatno odobreni rabat«. Ujedno se točkom 3. izreke osporenog rješenja nalaže ugovornim strankama navedenim u točki 1. tog rješenja, da rečene odredbe ugovora brišu i u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja tuženoj Agenciji dostave dokaz o izvršenju, a u točki 4. izreke se obvezuju ugovorne strane da u slučaju ugovaranja novih odredaba u ugovoru o kupoprodaji iz točke 1. izreke rješenja, Agenciji dostave na ponovnu ocjenu u roku 30 dana od dana sklapanja, novi Ugovor o kupoprodaji / ili dodatak ugovoru iz točke 1. izreke rješenja/, s time da će rješenje biti objavljeno u »Narodnim novinama«, kako se to utvrđuje u točki 5. izreke rješenja, a poduzetnik »Ledo« d.d. iz Zagreba obvezuje se na uplatu upravne pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn (točka 6. izreke osporenog rješenja).
NN 101/2005 • U tužbi kojom prigovara zakonitosti osporenog rješenja tužitelj u bitnom navodi da je pogrešna ocjena tuženog tijela o narušenom slobodnom tržišnom natjecanju na tržištu prodaje sladoleda na benzinskom postajama na području Republike Hrvatske, odnosno da je izveden nepravilan zaključak iz utvrđenih činjenica, što je dovelo i do nepravilne primjene materijalnog prava. Suprotno utvrđenju tuženog tijela Ugovor o kupoprodaji koji su zaključili tužitelj i »Ledo« d.d. iz Zagreba da nema obilježje Ugovora o isključivoj kupnji, niti odredbe koje bi obvezivale na kupnju cjelokupnog asortimana robe, već je tim ugovorom između ostalog ugovorena mogućnost prodaje određenih proizvoda poduzetnika »Ledo« d.d. iz Zagreba, uz odobrenje dodatnog rabata u slučaju prodaje sladoleda isključivo od tog poduzetnika na prodajnim mjestima tužitelja, s time da povrat takvog dodatnog rabata nije ugovorna kazna, već jedan od dopuštenih uvjeta ugovora. Također dodaje da tim Ugovorom nije obvezan tužitelj na kupnju minimalne količine robe, niti isti sadrži odredbe kojima se ugovara neto godišnji promet, već odredba ugovora kojima se »Ledo« obvezuje prodati tužitelju robu u vrijednosti od 9.500.000,00 Kn sa maloprodajnim cijenama iz članka 2. tog Ugovora, samo znači zaštitu tužitelja od eventualnog neopravdanog povećanja cijena tijekom važenja Ugovora.
NN 101/2005 • Stoga, zaključuje tužitelj da iz sadržaja Ugovora ne proizlazi obveza tužitelja da isključi druge dobavljače sladoleda za prodaju na benzinskim postajama tužitelja, slijedom čega je nepravilan i zaključak tuženog tijela da su tužitelj i »Ledo« zaključenjem takvog Ugovora podijelili tržište odnosno spriječili slobodno tržišno natjecanje podjelom tržišta koristeći svoj vladajući položaj na mjerodavnom tržištu. Ovo prije stoga jer tužitelj ima vladajući položaj na tržištu naftnih derivata te da ima pravo za dobavljača određene robe uključujući i sladoleda izabrati između onih koji se nude na tržištu, najpovoljnijeg ponuditelja, pa smatra da je izborom najpovoljnijeg od više ponuditelja omogućio i drugima slobodno tržišno natjecanje. Također da poslovni običaj i u drugim europskim državama na koje ukazuje tuženo tijelo ne mogu predstavljati obvezu tužitelja da kupuje robu za daljnju prodaju na svojim benzinskim postajama od više ponuditelja.
NN 101/2005 • Radi izloženog, tužitelj smatra da u predmetnom slučaju nije riječ o odredbama Ugovora koje bi bile protivne odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, tim više jer da benzinske postaje na cjelokupnom području Republike Hrvatske ne mogu biti mjerodavno tržište za prodaju sladoleda, već samo za prodaju naftnih derivata, dok je prodaja sladoleda na benzinskim postajama tužitelja zastupljena s 0,3% ukupnog prometa dopunskog asortimana robe, bez prodaje naftnih derivata. Konačno, tužitelj navodi da »Ledo« prodaje sladolede na cca 7000 lokacija u Republici Hrvatskoj, s time da i drugi proizvođači odnosno dobavljači imaju svoja prodajna mjesta. Slijedom toga zaključuje da »tržište prodaje sladoleda na benzinskim postajama na području Republike Hrvatske« predstavlja svega 0,4% svih prodajnih mjesta na kojima se prodaje sladoled u Republici Hrvatskoj, te da nije jasno kako to može biti mjerodavno tržište za prodaju tog proizvoda kad čini tako ograničeni segment ukupnog tržišta sladoleda.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 3/94, Broj 46/02,
Broj 39/07, Broj 41/08,
Broj 158/09, Broj 74/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE