• Stajalište je podnositelja prijedloga da se pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu, može učinkovito ostvarivati samo ako žalitelj znade zašto pojedini od njegovih zahtjeva nije uvažen, odnosno da se kontrola zakonitosti pojedinačnih akata ne može potpuno provesti ako ni nadzorno tijelo, a ni pojedinac na kojeg se rješenje odnosi, nemaju uvid u razloge na kojima se rješenje zasniva.

• Donoseći ovo rješenje o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti u izreci navedenih zakonskih odredaba Sud je ocijenio da se osnovano može posumnjati u njihovu usuglašenost s odredbama Ustava Republike Hrvatske od kojih je polazio i podnositelj prijedloga: Ustav građanima jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih akata ovlaštenih tijela donesenih u postupku prvog stupnja (članak 18. stavak 1. Ustava), ti akti moraju biti utemeljeni na zakonu (članak 19. stavak 1, te članak 115. stavak 3. Ustava). Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno ako je osigurana druga pravna zaštita (članak 18. stavak 2.), a u svakom se slučaju jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata ovlaštenih upravnih i drugih vlasti (članak 19. stavak 2.).

• Pored toga, ovaj Sud drži da osporene zakonske odredbe valja ocijeniti i u odnosu prema odredbama članaka 26. i 16. Ustava Republike Hrvatske.

• Pravo na žalbu može se učinkovito ostvariti samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede svoje razloge za to rješenje, koji se onda mogu pobijati u obrani žaliteljevih prava i na zakonu zasnovanih interesa. Bez upućenosti u te razloge onemogućeno je ili bitno otežano učinkovito korištenje ustavnim pravom na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu. Samo građanin kojem su razlozi rješenja poznati može ga uspješno pobijati, a isto tako i doći do uvjerenja o bezizglednosti žalbe protiv tog rješenja, čime se pridonosi i načelima efikasnosti i ekonomičnosti postupka.

• I dalje, obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti, te djeluje protiv eventualne samovolje i proizvoljnosti. Preko obrazloženja najlakše se utvrđuje da li se je upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka i odlučivanju strankama omogućuje da što lakše zaštite svoja prava, vodeći računa i o tome da ostvarenje njihovih prava ne bude u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.

• Osim toga, osnovano se može postaviti i pitanje ustavnosti osporenih odredaba sa stajališta odredbe članka 26. Ustava: ne dolazi li time i do povrede ustavnog prava na jednaki položaj pred sudovima i drugim državnim organima (članak 26. Ustava), jer je realno pretpostaviti da su u povoljnijem položaju osobe koje se žale protiv onih pojedinačnih pravnih akata koji sadrže i razloge na kojima se zasnivaju, od onih osoba koje su prisiljene štititi svoja prava pravnim sredstvima protiv pojedinačnih akata što obrazloženje ne sadrže.